Kina se nameće kao internacionalni lider dok Sjedinjene Države posrću
Kurt M. Campbell i Rush Doshi
Sa stotinama miliona ljudi koji se sada diljem svijet analaze u samoizolaciji, nova pandemija koronavirusa postala je zaista globalni događaj. I dok njegove geopolitičke implikacije treba smatrati sporednim u pitanjima zdravlja i sigurnosti, one se dugoročno mogu pokazati itekako važnim – posebno kada je u pitanju globalni položaj Sjedinjenih Država. Globalni ustroji imaju tendenciju da se prvo mijenjaju postepeno, a onda odjednom. Loše izvedenom intervencijom u Suecu 1956. godine naglo je propala britanska moć i označila kraj vladavine Ujedinjenog Kraljevstva kao globalne sile. Danas bi američki kreatori politike trebali priznati da bi, ukoliko se Sjedinjene Države ne budu suočile s trenutkom, pandemija koronavirusa mogla obilježiti još jedan „sueski moment“.
Svima je sada jasno, osim možda najzatucanijim sljedbenicima, da je početn odgovor Washingtona bio šeprtljav. Pogrešni koraci ključnih institucija, od Bijele kuće i Odjela za domovinsku sigurnost do Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), potkopali su povjerenje u sposobnost i kompetentnost američkog upravljanja. Javne izjave predsjednika Donalda Trumpa, bilo da se obraća u Ovalnom uredu ili tvituje ranom zorom, u velikoj su mjeri doprinijeli zbunjivanju i širenju neizvjesnosti. I javni i privatni sektor pokazali su se loše pripremljenim za proizvodnju i distribuciju alata neophodnih za testiranje i reagiranje. I na internacionalnom planu, pandemija je pojačala Trumpov nagon da sve čini sam i otkrila koliko je Washington ustvari nespreman upravljati globalnim odgovorom (na ovu krizu).
GREŠKE SU UČINJENE
Neposredno nakon izbijanja epidemije novog koronavirusa, koji uzrokuje bolest koja se sada naziva COVID-19, pogrešni koraci kineskih čelnika ugrozili su globalni ugled njihove zemlje. Virus je prvi put otkriven u novembru 2019. godine u gradu Wuhan, ali službenici ga nisu otkrivali mjesecima, pa čak su kaznili i liječnike koji su ga prvi prijavili, trošeći dragocjeno vrijeme i odgađajući najmanje pet tjedana mjere koje će educirati javnost, zaustaviti putovanje i omogućiti široko testiranje. Iako se pojavila puna razmjera krize, Peking je strogo kontrolirao informacije, izbjegavao pomoć od CDC-a, ograničio dolazak predstavnika Svjetske zdravstvene organizacije u Wuhan, vjerovatno umanjući broj infekcija i smrtnih slučajeva, i više puta mijenjajući kriterije za registraciju novih slučajeva COVID-19 – možda s namjerom.
Kako se kriza pogoršavala tokom januara i februara, neki posmatrači nagađali su da bi koronavirus mogao čak i potkopati rukovodstvo Komunističke partije Kine. Zvali su ga kineski „Černobil“; Dr Li Wenliang – mladi zviždač kojeg je vlada utišala i koji je kasnije podlegao od komplikacija COVID-19 – bio je upoređen sa „čovjekom tenkom“ (anonimnim buntovnikom iz 1989.) na trgu Tiananmen.
Ipak, početkom marta, Kina je tvrdila da pobjeđuje. Masovne karantene, zaustavljanje putovanja i potpuno zaustavljanje dobrog dijela svakodnevnog života u cijeloj državi – mjere su zaslužne za zaustavljanje plime. Tako, službena statistika, takva kakva je, izvijestila je da su sredinom marta sa novi slučajevi mjereni jednocifrenim brojevima, dok ih je početkom februara bilo po nekoliko stotina dnevno. Na iznenađenje većine posmatrača, kineski vođa Xi Jinping – koji je bio netipično tih prvih nedjelja – počeo se pozicionirati u samo središte kineskog odgovora. Ovog mjeseca je lično posjetio Wuhan.
Iako se život u Kini tek treba vratiti u normalu (i uprkos stalnim pitanjima o tačnosti kineske statistike), Peking radi na pretvaranju ovih ranih znakova uspjeha u veći narativ koji će se prenositi ostatku svijeta – narativ koji Kinu čini ključnim igračem u nadolazećem globalnom oporavku, anulirajući tako početne greške u upravljanju krizom.
Ključni segment ovog narativa je navodni uspjeh Pekinga u borbi protiv virusa. Stalan niz propagandnih članaka, twitova i javnih poruka, na raznim jezicima, reklamiraju dostignuća Kine i naglašavaju efikasnost njenog modela domaćeg upravljanja. „Snaga, efikasnost i brzina s potpisom Kine, u ovoj su borbi široko prepoznate“, izjavio je portparol Ministarstva spoljnih poslova Zhao Lijian. Kina je, dodao je, postavila “novi standard za globalnu borbu protiv epidemije.” Središnje vlasti su uvele strogu informacijsku kontrolu i disciplinu u državnim organima kako bi se prigušili protivrječni narativi.
Te poruke potpomognbute su implicitnim kontrastom s naporima Zapada u borbi protiv virusa – posebno Sjedinjenih Država – neuspjeh Washingtona da proizvede odgovarajući broj testnih setova, što znači da je SAD testirao relativno malo ljudi po glavi stanovnika ili Trumpova kontinuirana demontaža infrastrukture vlade SAD-a za odgovor na pandemiju. Peking je iskoristio priliku za svoj narativ koja mu je pružena u vidu američke smušenosti. (Kineski) državni mediji i diplomati redovno podsećaju svjetsku javnost na superiornost kineskih napora, kritikujući “neodgovornost i nesposobnost” „takozvane političke elite u Vašingtonu“, kako je to Xinhua – kineska državna novinska agencija – stavila u jedan svoj uvodnik.
Kineski zvaničnici i državni mediji čak su inzistirali na tome da koronavirus zapravo nije izašao iz Kine – uprkos ogromnim dokazima za suprotno – kako bi umanjili krivicu Kine za globalnu pandemiju. Taj pokušaj ima elemente ocvale ruske dezinformacijske kampanje, s glasnogovornikom kineskog ministarstva vanjskih poslova i preko desetak diplomata koji su dijelili članke sa slabim izvorima koji optužuju američku vojsku za širenje koronavirusa u Wuhanu. Ove aktivnosti, u kombinaciji s kineskim besprimjernim masovnim protjerivanjem novinara iz tri vodeća američka lista, nanose štetu kineskim pretenzijama za (globalno) liderstvo.
KINA PRAVI – SVIJET TROŠI
Xi razumije da pružanje globalne robe može osnažiti ugled lidera rastuće moći. Poslednjih nekoliko godina je proveo stalno gurajući kineski diplomatski aparat da razmišlja više o vođenju reformi ka „globalnom upravljanju“, a koronavirus nudi priliku za implementaciju te teorije. Razmotrite sve češće objavljene izvještaje o kineksoj materijalnoj pomoći drugima – uključujući maske, respiratore, ventilatore i lijekove. Na početku krize, Kina je kupila i proizvela (i primila kao pomoć) ogromne količine te robe. Sada je u mogućnosti da to dijeli drugima.
Kad nijedna europska država nije odgovorila na hitan poziv Italije za dostavu medicinske i zaštitne opreme, Kina se javno obvezala poslati 1000 ventilatora, dva miliona maski, 100.000 respiratora, 20.000 zaštitnih odijela i 50.000 testnih kompleta. Kina je, također, poslala medicinske timove i 250.000 maski u Iran i poslala zalihe u Srbiju – čiji je predsjednik evropsku solidarnost nazvao „bajkom“ i proglasio da je „jedina zemlja koja nam može pomoći – Kina“. Suosnivač Alibabe, Jack Ma, obećao je da će poslati velike količine testnih setova i maski u Sjedinjene Države, kao i po 20.000 testnih setova i 100.000 maski u svaku od 54 afričke države.
Prednost Pekinga u sposobnosti dostave materijalne pomoći pojačana je jednostavnom činjenicom da veliki dio onoga o čemu svijet ovisi u borbi protiv koronavirusa nastaje u Kini. I do sada je bila vodeći proizvođač hirurških maski; sada, industrijskom mobilizacijom sličnom ratnim vremenima, tu je proizvodnju udestorostručila. Kina, također, proizvodi otprilike polovinu maski N95, krucijalno važnih za zaštitu zdravstvenih radnika (prisilila je strane tvornice u Kini da ih izrade i zatim direktno prodaju vladi), što joj daje još jedan vanjskopolitički alat u obliku medicinske opreme. K tome, za rješavanje sekundarnih infekcija nakalemljenih na COVID-19 krucijalno su važni antibiotici, a Kina proizvodi ogromnu većinu aktivnih farmaceutskih sastojaka potrebnih za njihovu proizvodnju.
Nasuprot tome, Sjedinjenim Državama nedostaju zalihe i kapaciteti da ispuni mnoge vlastite potrebe, a kamoli za pružanje pomoći u kriznim zonama drugdje. Slika je mračna. Smatra se da američka strateška nacionalna zaliha, nacionalna rezerva kritičnih medicinskih potrepština, ima samo jedan posto potrebnih maski i respiratora, a možda deset posto ventilatora koji su potrebni za rješavanje pandemije. Ostatak će morati nadoknaditi uvozom iz Kine ili brzim povećanjem domaće proizvodnje. Slično tome, kineski udio na američkom tržištu antibiotika iznosi više od 95 posto, a većina sastojaka ne može se proizvoditi u zemlji. Iako je Washington na početku krize ponudio pomoć Kini i drugima, to je sada manje moguće jer rastu potrebe kod kuće; Peking, nasuprot tome, nudi pomoć upravo kada je globalna potreba najveća.
Odgovor na krizu, međutim, nije samo vezan za materijalne potrepštine. Tokom epidemije ebole 2014–15., Sjedinjene Države su okupile i vodile koaliciju od nekoliko desetina zemalja kako bi se suprotstavile širenju bolesti. Trumpova administracija do sada je odustala od sličnog nastojanja da rukovodi odgovorom na koronavirus. Čak je nedostajala i koordinacija sa saveznicima. Čini se da Washington, na primjer, nije prethodno obavijestio svoje evropske saveznike prije nego što je uspostavio zabranu putovanja iz Evrope.
Kina je, nasuprot tome, poduzela snažnu diplomatsku kampanju za sazivanje desetaka zemalja i stotina zvaničnika, uglavnom putem videokonferencije, radi razmjene informacija o pandemiji i lekcija iz vlastitog iskustva u borbi s bolešću. Poput većine kineske diplomacije, i ovi se napori provode na regionalnom nivou ili putem regionalnih tijela. Oni uključuju razgovore sa srednjoeuropskim i istočnoeuropskim državama kroz mehanizam „17 + 1“, sa sekretarijatom Šangajske organizacije za saradnju, sa deset država Pacifičkog otočja i sa drugim grupacijama širom Afrike, Evrope i Azije. I Kina naporno radi na publiciranju takvih inicijativa. Gotovo svaka priča na naslovnoj strani vanjskopolitičkih propagandnih glasila govori o naporima Kine da pomogne različitim zemljama – robom i informacijama, naglašavajući superiornost Pekinškog pristupa.
KAKO UPRAVLJATI
Glavna prednost Kine u njenoj inicijativi za globalno liderstvo – u suočavanju s koronavirusom i šire – jeste uočljiva neadekvatnost američke politike i njena fokusiranost na stanje kod kuće. Stoga će konačni uspjeh u utrci s Kinom ovisiti više od toga što će se dogoditi u Washingtonu, nego od onoga što se događa u Pekingu. U trenutnoj krizi, Washington još uvijek može preokrenuti stavri u svoju korist. Ako se pokaže da je sposoban učiniti ono što se od lidera očekuje: upravljanje problemom kod kuće, snabdijevanje globalnim javnim dobrima i koordinacija globalnog odgovora.
Prvi od tih zadataka – zaustavljanje širenja bolesti i zaštita ranjivog stanovništva u Sjedinjenim Državama – je najhitniji i uglavnom je pitanje domaćeg upravljanja, a ne geopolitike. Ali način na koji će Washington to riješiti imat će i geopolitičke implikacije. Na primjer, ako federalna vlada odmah podrži i subvencionira širenje domaće proizvodnje maski, respiratora i ventilatora – odgovor koji bi odgovarao ratnoj hitnosti ove pandemije – to bi i spasilo američke živote i pomoglo drugima širom svijeta smanjenjem manjkova globalne zalihe.
Iako Sjedinjene Države trenutno ne mogu udovoljiti hitnim materijalnim zahtjevima pandemije, njena kontinuirano globalno preimoućstvo u biološkim naukama i biotehnologiji može biti od velike važnosti u pronalaženju pravog rješenja za krizu – cjepiva. Američka vlada može pomoći pružanjem poticaja američkim laboratorijama i kompanijama da poduzmu medicinski „Manhattan projekat“ da osmisle, brzo testiraju u kliničkim ispitivanjima i masovno proizvedu vakcinu. Budući da su ti napori skupi i zahtijevaju zastrašujuće velike investicije, velikodušno vladino financiranje i bonusi za uspješnu proizvodnju cjepiva mogli bi biti od velike važnosti. I vrijedno je napomenuti da uprkos lošem upravljanju Washingtona, državne i lokalne vlasti, neprofitne i vjerske organizacije, sveučilišta i kompanije djeluju ne čekajući da federalna vlada poduzme jedinstvene mjere. Američke kompanije i istraživači koje finansiraju SAD već napreduju prema vakcini – iako će čak i u najboljem scenariju proći neko vrijeme prije nego što ona bude spremna za široku upotrebu.
Pa iako se usredsređuje na napore kod kuće, Washington ne može jednostavno zanemariti potrebu za koordiniranim globalnim odgovorom. Samo snažno liderstvo može riješiti probleme globalne koordinacije vezane za ograničenja putovanja, razmjenu informacija i protok kritičnih roba. SAD uspješno igraju ulogu toga lidera već desetljećima, i to moraju učiniti ponovo.
To će liderstvo, također, zahtijevati efikasnu saradnju s Kinom, umjesto da nas izjeda rat narativa o tome ko je bolje reagovao. Malo se postiže ponovnim isticanjem porijekla koronavirusa – koji su već općepoznati uprkos kineskoj propagandi – ili upuštanjem u sitne retoričke razmjene vatre s Pekingom. Dok kineski dužnosnici optužuju američku vojsku za širenje virusa i kude američke napore, Washington bi trebao odgovoriti kad je potrebno, ali generalno se oduprijeti iskušenju da Kinu postavi u središte svog izvještavanja o koronavirusu. Većina zemalja koje se nose s izazovom radije bi vidjelo javnu poruku koja naglašava ozbiljnost zajedničkog globalnog izazova i moguće puteve naprijed (uključujući uspješne primjere reakcije na koronavirus u demokratskim društvima poput Tajvana i Južne Koreje). I mnogo je toga što bi Washington i Peking mogli učiniti zajedno u korist svijeta: koordinacija istraživanja vakcine i kliničkih ispitivanja kao i finansijski poticaji; razmjena informacija; suradnja na industrijskoj mobilizaciji (na primjer, na strojevima za proizvodnju kritičnih dijelova respiratora ili dijelova ventilatora); i nudeći zajedničku pomoć drugima.
Konačno, koronavirus može čak poslužiti kao poziv za buđenje, podstičući napredak u ostalim globalnim izazovima koji zahtijevaju američko-kinesku saradnju, poput klimatskih promjena. Takav korak se ne bi smio shvatiti kao ustupak pred kineskom moći – ni ostatak svijeta to neće tako shavtiti. Umjesto toga, stvari bi mogle ići prema vraćanju vjere u budućnost američkog liderstva. U trenutnoj krizi, a tako je u suvremenoj geopolitici uopće, Sjedinjene Države najviše mogu učiniti čineći dobro.
