Ljudska patnja nije samo u bolesti, već i u gubitku doma i nemogućnosti plaćanja računa
Omar Hassan
Na koronavirus možemo gledati i kao na trenutak kidanja veza koje povezuju globalnu ekonomiju
Ekonomska opasnost koronavirusa eksponencijalno je veća od rizika za zdravlje stanovništva. Ako virus direktno utječe na vaš život, najverovatnije je da ćete prestati sa radom, primorati poslodavca da vas proglasi viškom ili svoju firmu do stečaja.
Trilijuni dolara izbrisani s financijskih tržišta ovog tjedna bit će samo početak, ako naše vald enešto ne poduzmu. A ako se predsjednik Trump i dalje spotakne u rješavanju situacije, to može dobro utjecati na njegove šanse za ponovni izbor. Joe Biden je posebno identificirao Covid-19 kao Trumpovu slabost, obećavajući “čvrsto i uvjerljivo” u trenutcima kad se Amerika nađe u nevolji.
Covid-19 je do danas usmrtio ukupno 4389 ljudi, od čega 31 u SAD. Ali ekonomski će osakatiti milione, posebno jer je epidemija stvorila savršenu oluju s padovima na berzi, naftnim ratom između Rusije i Saudijske Arabije i prelivanjem aktualnog rata u Siriji u novu potencijalnu migrantsku krizu.
Na koronavirus možemo gledati kao na trenutak kad su se niti koje spajaju globalnu ekonomiju razdvojile; a startup-ovi i rastuća poduzeća poput moga mogla bi na kraju platiti cijenu.
Jednako važno kao borba protiv virusa – ako ne i važnije – je i cijepljenje naših ekonomija protiv nadolazeće pandemije panike. Ljudska patnja može doći u obliku bolesti i smrti. Ali može se iskusiti i u obliku nemogućnosti plaćanja računa ili gubitka doma.
Osobito mala poduzeća se bore dok lanci opskrbe presušuju, ostavaljajući ih bez proizvoda ili osnovnih potrepština. Zatvaranje fabrika u Kini dovelo je do rekordno niskog PMI-a u koji mjeri učinak proizvodnje. Kina je najveći izvoznik na svijetu i odgovorna je za trećinu svjetske proizvodnje, tako da je problem Kine svima problem – čak i usred trgovinskog rata između Bijele kuće i Pekinga.
Još više zabrinjava što vlade i dalje sve ovo vide kao zdravstvenu krizu, a ne ekonomsku. Vrijeme je da ekonomisti preuzmu palicu od ljekara, prije nego što se prava pandemija proširi.
Teško je zamisliti da Italija uđe u recesiju (deveta najveća svjetska ekonomija sada je u fazi zatvaranja). Teško je i zamisliti da to ne utiče na Evropu i njenog najvećeg trgovinskog partnera, Sjedinjene Države. I nemoguće je vidjeti kako bilo što od ovoga neće donijeti globalni pad, osim ako vlade ne reagiraju brže i snažnije nego prije 12 godina tokom posljednje financijske krize.
Ulozi su ovoga puta veći jer se čini da je riječ o koordiniranom naporu da se ekonomski našteti mnogim zapadnim zemljama i upozori ih na agresivne trgovinske politike koje je Trump s toliko entuzijazma usvojio.
Iako Kina nosi veliki teret ekonomskih i ljudskih troškova virusa, mnogi u Pekingu u svemo ovome će vidjeti i nešto dobro – u svakom zlu ima nečega dobroga – slabljenje američke ekonomije i odvraćanje pozornosti od Trumpovih trgovinskih ratova kojima se ne nazire kraj.
Gotovo savršeno sinhroniziran s koronavirusom, izbio je rusko-saudijski naftni rat. Kratkoročno, i Moskva i Rijad mogu izdržati 30-postotni pad cijene nafte preko noći. Ali američki posao sa škriljevcem ne može: Skuplji postupak fraktuiranja znači da veliki dio američkog naftnog sektora jednostavno neće postojati ako cijene nafte ostanu na ovoj povijesnoj razini – najnižoj. Što će dovesti do njihvoa gašenja, gubitka radnih mjesta i možda čak do recesije na državnom nivou.
Predsjednik Trump gurao je smanjenje poreza na plate i pomoć radnicima koji rade na satnicu – mjere su to koje će pomoći i poslodavcima i zaposlenicima da opstanu. U Velikoj Britaniji kancelar Rishi Sunak otkrio je danas “Coronavirus Budget”. Ali svi moraju misliti veće ako se žele pravilno pozabaviti načinom na koji novi faktor mijenja status quo.
Ovdje se radi o mnogo više od koronavirusa, cijena nafte ili čak globalne ekonomije. Riječ je o ravnoteži snaga između Istoka i Zapada. Epicentar toga je posljednjih 10 godina Sirija. Nakon decenije sukoba na terenu, čini se da je suočavanje sa emigracijom sada preraslo iz proxy rata u ekonomski sukob.
Velike sile u nastajanju – Rusija i Kina – bile su svjedoci onoga što su mnogi smatrali američkom nebitnošću u Siriji. A oni sada pokušavaju da cementiraju svoju viziju istinski multipolarnog svijeta. Umjesto da američkoj saveznici Saudijskoj Arabiji dopuste da vodi naftna tržišta putem kartela OPEC, Rusija i Kina žele preoblikovati globalna tržišta – i ravnotežu moći – u svoju korist.
Da bi preživjeli ove smjene, SAD, Velika Britanija i drugi morat će zaštititi budućnost svojih velikih i malih poduzeća i tražiti mogućnosti da se okoriste novim svjetskim poretkom ekonomije, a ne da ga negiraju. Ignoriranje ovih promjena bit će štetnije od bilo koje pandemije gripa.
