PISjournal – Nalazimo se na kritičnoj raskrsnici u razvoju situacije u regiji, a stanje, posebno u Libanu i na okupiranim teritorijama, postalo je nestabilnije nego ikada. Međutim, stvarni epicentar zabrinutosti jeste izraelski režim, gdje ulozi rijetko kada su bili veći. Ova napetost proizlazi iz tri ključna faktora: prvo, niza neuspjeha režima u sukobu s Iranom; drugo, rastuće izraelske zabrinutosti zbog toga kako bi Osovina otpora mogla uzvratiti; i treće, predstojećih parlamentarnih izbora, koji su sada udaljeni svega 40 do 50 dana.
Netanyahu u političkoj nevolji
Benjamin Netanyahu, premijer izraelskog režima, u trenutnim okolnostima nalazi se u nepovoljnom položaju kada je riječ o rezultatima anketa. Njegov loš položaj, s jedne strane, proizlazi iz njegovih neuspjeha u sukobu s Iranom, a s druge strane iz njegove nesposobnosti da osigura sigurnost na okupiranim teritorijama. Pored svega toga, njegov način odnosa i djelovanja prema Trumpu također je dodatno otežao njegovu političku situaciju.
Netanyahu je čak optužen da je obmanuo Trumpa u vezi s prekidom vatre u Gazi, a kombinacija svih ovih događaja ozbiljno je uzdrmala njegov položaj unutar okupiranih teritorija.
Rizični potezi u Libanu
S obzirom na Netanyahuovu nepovoljnu situaciju kod kuće i u inostranstvu, on pribjegava skupim i rizičnim potezima. Tokom proteklih nekoliko sedmica više puta smo svjedočili njegovoj eskalaciji sukoba u Libanu, pri čemu su na meti bili civili na jugu zemlje, uporištu Hezbollaha, dok izraelski režim tvrdi da gađa položaje ovog moćnog pokreta otpora.
Samo tokom protekla dva dana, bolnica i različita civilna područja u Nabatiehu bili su žestoko bombardirani od strane izraelske okupacione vojske. Ovi potezi tumače se kao dio njegovog nastojanja da intenzivira sigurnosnu situaciju u regiji i ojača svoj položaj kod kuće kao premijera koji zagovara čvrstu i agresivnu politiku. Međutim, ti potezi zasad nisu uspjeli poboljšati njegov imidž među javnošću unutar okupiranih teritorija.
Ali al-Taher, nova igra Tel Aviva
Tokom proteklih nekoliko mjeseci, cionisti su u više navrata pokretali pitanje okupacije uzvisina Ali al-Taher. Ove uzvisine nalaze se na jugu Libana i imaju vojni značaj zbog svog geografskog položaja i dominacije nad okolnim područjima.
Izraelska strana tvrdi da se na uzvisinama Ali al-Taher nalaze tuneli te da joj je cilj okupirati ovo područje i uništiti te tunele. Međutim, do sada nisu objavljene nikakve nezavisne snimke niti dokazi o postojanju navodnih tunela.
Naravno, mogućnost postojanja vojnih utvrđenja Hezbollaha na ovom području ne može se u potpunosti isključiti. Međutim, način na koji su cionistički zvaničnici predstavili ovo pitanje, zajedno s opsežnom propagandom o značaju okupacije uzvisina Ali al-Taher, također otvara mogućnost da Netanyahuova vlada ovo pitanje koristi u propagandne svrhe kako bi prikazala vojni uspjeh.
Proračunata šutnja Hezbollaha
Hezbollah je, u ovim okolnostima, odlučio da ne reaguje ishitreno na tvrdnje režima u vezi s okupacijom ovih uzvisina. Ova proračunata šutnja mogla bi omogućiti pokretu otpora da u odgovarajućem trenutku razjasni stvarne dimenzije izraelskih tvrdnji.
Do danas je većina saopćenja i stavova Hezbollaha bila usmjerena na zločine i napade izraelskog režima, dok se pokret nije direktno uključivao u raspravu o tvrdnji da su uzvisine Ali al-Taher okupirane. Iz te perspektive, šutnja Hezbollaha može se posmatrati kao dio njegovog medijskog i operativnog upravljanja situacijom.
Nepovjerenje Bejruta prema Tel Avivu
Čini se da je i libanska vlada postala pesimističnija nego ranije kada je riječ o ponašanju izraelskog režima. Posljednjih dana, iako je izraelski režim oslobodio pet libanskih zarobljenika, istovremeno su napadnute desetine drugih lokacija širom Libana. Ova situacija dodatno je učvrstila uvjerenje u Bejrutu da sami pregovori nisu sposobni obuzdati djelovanje Tel Aviva.
Ovo iskustvo za Liban predstavlja podsjetnik na historiju pregovora između Palestinaca i izraelskog režima, uključujući sporazume poput sporazuma iz Osla, za koje kritičari smatraju da su u više navrata bili potkopani ili prekršeni jednostranim djelovanjem Tel Aviva nakon njihovog zaključivanja.
Granice izraelskog pokazivanja moći
Uprkos bučnoj propagandi izraelskog režima, stvarnost na terenu pokazuje da se Tel Aviv suočava s ograničenjima kada je riječ o vršenju odlučujućeg pritiska na Hezbollah. Libansko društvo je tokom vremena pokazalo da je spremno platiti cijenu otpora okupaciji i stranoj invaziji te da nužno nije sklono povući podršku Hezbollahu i njegovim zahtjevima u zamjenu za prestanak napada.
Stoga vojne operacije u Libanu nužno ne znače ostvarivanje političkih i strateških dobitaka. Postoji ozbiljna razlika između sposobnosti izvođenja napada i sposobnosti mijenjanja političkih i sigurnosnih odnosa i jednačina.
Frontovi su međusobno povezani
Budući razvoj događaja u regiji ne može se posmatrati odvojeno na svakom pojedinačnom frontu. Ono što se događa u Iranu može utjecati na odnose i jednačine u Libanu, Jemenu i Iraku, dok razvoj događaja na svakom od tih frontova također može utjecati na ostale.
Iz perspektive Osovine otpora, Sjedinjene Američke Države i izraelski režim ne posmatraju se kao dva odvojena aktera u regionalnim odnosima i jednačinama. Zbog toga i Osovina otpora regionalna dešavanja prati kao međusobno povezanu cjelinu.
Svaki front ima svoju jednačinu
Sada svako poprište sukoba ima svoj poseban položaj i vlastite jednačine. U Jemenu razvoj događaja oblikuje nove odnose i jednačine, dok u Libanu otpor Hezbollaha utječe na dio buduće sudbine regije.
U međuvremenu, izraelski režim nastavlja djelovati u stanju rata i krize, dok se unutar njega pojavljuju znakovi konfuzije i pritiska, uključujući povratnu migraciju, odljev stranog kapitala i smanjenje broja stranih turista. Svi ovi faktori stvaraju tešku situaciju unutar ovog režima.
Igra s vremenom
Zbog toga Tel Aviv pokušava produžiti rat, možda u nadi da bi se okolnosti u budućnosti mogle promijeniti u njegovu korist. Međutim, nastavak rata također je skup i za SAD i za izraelski režim, te se ne može govoriti o jednostavnom povratku u povoljan položaj za njih.
To ne znači da će se sve iznenada urušiti, već se prije svega govori o postepenom procesu iscrpljivanja koji bi mogao dovesti do sve većeg slabljenja suprotne strane, dok bi njegove razmjere čak mogle djelimično ostati skrivene od javnosti.
U tom kontekstu, izvještaji o ispitivanju određenog broja pripadnika američke vojske, kao i povećanje broja hapšenja i sigurnosnih represivnih mjera unutar izraelskog režima, mogli bi ukazivati na rastuće pritiske s kojima se suprotna strana suočava.
Vrijeme radi u korist Osovine otpora i Hezbollaha
Faktor vremena radi u korist Osovine otpora, a budući razvoj događaja pokazat će istinitost ove tvrdnje. Stoga neke prolazne događaje, poput napada na određene iranske naftne tankere u Perzijskom zaljevu ili zauzimanja nekog uzvišenja, ne treba posmatrati kao faktore koji sami po sebi određuju konačan ishod rata.
Ovi događaji mogu biti taktički važni, ali to ne znači da predstavljaju temeljnu promjenu dinamike rata. Prolazni i površinski uspjesi ne bi trebali biti osnova za procjenjivanje konačnog ishoda.
Kohezija Osovine otpora
Na kraju, ono što je važnije jeste otpornost naroda i kohezija Osovine otpora. Pokreti otpora u Iraku, Jemenu, Iranu i Libanu, kao i savezničke snage u Siriji, pomno prate razvoj događaja i svaki od njih, u skladu sa svojim sposobnostima i položajem, utječe na ukupni tok događaja.
Ova međusobna povezanost i koordinacija između različitih frontova mogu imati značajnu ulogu u oblikovanju budućih regionalnih odnosa i jednačina, posebno u situaciji u kojoj je rat prerastao ograničeni sukob između dvije strane i pretvorio se u mrežu međusobno isprepletenih frontova.
Ekskluzivno PISjournal
