Abedpour saeed
Liban usred sve većih nemira- Istražni proces o velikoj eksploziji u Bejrutu usljed koje je život izgubilo 200 osoba, a ranjeno preko šest hiljada, te šteta koja se procjenjuje na 2,5 milijardi EUR-a, sve je to izazvalo veliku zabrinutost za budućnost Libana. Od eksplozije do sada je uhapšeno oko 30 osoba, od kojih su većina lučki i carinski dužnosnici. Istražni sudija optužio je privremenog premijera Hassana Diaba i trojicu bivših ministara zbog nemara. Uprkos svih istražnih radnji, ali počinitelji ove eksplozije su i dalje ostali nepoznati. Neki prstom upiru u Izrael, Sjedinjene Države i njihove arapske pomagače koji su za cilj imali suprotstavljanje Hezbollahu. Nevjerovatan uspjeh libanskog Hezbollaha i njegovih saveznika na prošlogodišnjim izborima aktivirao je koordiniranu američko-saudijsku i UAE-američku politiku protiv legitimnog pokreta. Politika eksplozija, uličnih demonstracija i pritiska na političke stranke i sučeljavanja s Hezbollahom, kao terorističkom organizacijom, nije uspjela, a Hezbollah se pojavio kao glavni kreator nove libanske vlade.
Vlada Hassana Diaba suočila se sa rastakanjem ekonomije i opsežnom korupcijom. Sudbina ove vlade ovisi o finansijskim izvorima i rješavanju političkih sporova. U sadašnjem trenutku ne postoji integracija između dviju političkih koalicija, 8 martovske i 18 martovske. 8 martovsku vodi Saad Hariri a podupire je Saudijska Arabija, a druga uključuje pokret Hezbollah kojeg podržava Iran. Dogovor o formiranju nove vlade postignut je nakon što je postignut sporazum između Hezbollaha i njegovih saveznika, Slobodnog patriotskog pokreta, kojeg predvodi Gibran Basil, zet predsjednika Michela Aouna. Što se tiče broja političkih stranaka, ovaj je kabinet jedan od kabineta s političkim pluralizmom, uključujući šiitski pokret Amal i manje stranke kršćanskih i druzskih skupina. Udio Hezbollaha u novoj vladi su dva ministra u kabinetu od 20 članova.
Nova vlada, uprkos nekih neovisnih osoba, je većinom formirana od ministara povezanih sa političkom elitom. Vlada ne samo da treba zadobiti povjerenje javnog mnijenja, nego je najveći izazov koji stoji pred njom spriječiti ekonomsko pogoršanje. Ova ekonomska kriza povezana je s političkom krizom i susjedima. U proteklih nekoliko mjeseci libanska lira je devalvirala jednu trećinu u odnosu na američki dolar što je produbilo ekonomsku krizu u ovoj zemlji. Nedostatak valute povećao je kontrolu banaka usljed čega mnogi nisu mogli povratiti svoju ušteđevinu. Banke su ograničile međunarodne transfere i smanjile sedmično povlačenje na nekoliko stotina dolara. Pad međunarodnog povjerenja, također je jedan od faktora smanjenja investiranja u ovu zemlju.
Dolazak Hezbollaha na vlast je i prilika, ali i prijetnja za ovaj pokret.Imajući u vidu da je Hezbollah od strane Amerike, EU, Kanade, Australije i Novog Zelanda okarakteriziran kao teroristička organizacija, ta bi činjenica mogla ograničiti ekonomsku razmjenu Zapada sa Libanom. S druge strane, u posljednja dva desetljeća Hezbollah je igrao pozitivniju ulogu od bilo kojeg drugog pokreta ili stranke u odbrani Libana od izraelske agresije i podstrekivanja oružanih ekstremističkih skupina.
Korupcija libanske vlade datira iz vremena premijera Saada Haririja. Haririjeva ostavka oktobra prošle godine u znak protesta protiv korupcije predstavljala je samo jedan varljivi propagandni čin. On je godinama obnašao funkciju premijera i bio je najodgovornija osoba za korupciju. Haririjeva ostavka se lančano odrazila na neka dešavanja, kao što su epidemija koronavirusa, eskalacija demonstracija, i konačno velika eksplozija u Beirutu.
U svakom slučaju, formiranje kabineta vlade od strane Hassana Diaba nakon tri mjeseca političkog bezizlaza predstavlja korak naprijed. Demonstranti zahtijevaju uspostavu tehnokratskog kabineta. Pred vladom je ozbiljan rad, a uspjeh vlade ovisit će od uspješnosti borbe sa epidemijom korone, stvaranja prilika za strane ulagače, borbe sa institucionalnom korupcijom i uspostave sigurnosti.
