Elijah Magnier
Pisjournal–Libanon je pod neviđenim ekonomskim i društvenim pritiskom, plaćajući cijenu Hezbollahovih vojnih sposobnosti koje predstavljaju prijetnju Izraelu. Opcije koje nude oni (SAD, EU i Izrael) koji učinkovito sudjeluju u suzbijanju Libanona – bez obzira na decenije korupcije i lošeg upravljanja na libanonskom terenu- ograničene su na razoružavanje Hezbollaha ili guranje Libanona prema propalom državnom i građanskom ratu.
Međutim, “Osovina otpora” ima i druge mogućnosti: Iran je odgovorio na zahtjev generalnog sekretara Hezbollaha Sejjida Hasana Nasrallaha redovnim slanjem zaliha hrane i lijekova u Libanon. Sada šalje tankere za naftu, za koje se očekuje da će stići u zemlju u narednim sedmicama preko sirijske luke Tartus. Iran žuri da podrži jednog od svojih najjačih saveznika u “osi otpora”, Hezbollah, koji trpi ozbiljan domaći pritisak, kao i cijele članice Osovine otpora u svojim zemljama. Pristalice Hezbolaha svih uvjerenja pogođene su akutnom društveno-ekonomskom krizom. No, hoće li Hezbollah uspjeti prevladati neizbježne posljedice trenutne dugoročne krize? Koliko su izazovi ozbiljni?
Na jednom od svojih privatnih sastanaka, Sejjid Nasrallah je rekao: „Izrael je smatrao da vojne sposobnosti Hezbollaha predstavljaju uznemirujuću opasnost “u prvim godinama njegovog postojanja. Nivo opasnosti se popeo na “izazov” 2000. godine kada se Izrael povukao iz Libanona, na nivo “ozbiljne prijetnje” nakon rata 2006. godine i na “egzistencijalnu opasnost” nakon ratova u Siriji i Iraku.
“U skladu sa onim što generalni sekretar Hezbollaha vjeruje, opće je poznato da Izrael posjeduje nuklearno oružje. Stoga se nijedna druga sila na Bliskom istoku ne može smatrati „egzistencijalnom prijetnjom“ Izraelu. Međutim, prema izraelskom vojnom vrhu, Hezbollah posjeduje precizne projektile od kojih svaki nosi stotine kilograma eksploziva . Dakle, Hezbollahu je potrebno samo deset projektila – ne stotine – da pogodi šest električnih stanica i četiri postrojenja za desalinizaciju vode kako bi ogromnom broju Izraelaca učinio život nemogućim.
Nema potrebe brojati precizne rakete koje bi mogle pogoditi bilo koju naftnu platformu, brod ili luku i uništiti bilo koji aerodromski kontrolni toranj u bilo kojem budućem ratu.Posljedično, neće biti mnogo Izraelaca koji su voljni ostati, a moguće je da bi znatan broj Izraelaca otišao. Ovaj scenario zaista predstavlja egzistencijalnu prijetnju Izraelu. U ovom slučaju, kako kaže vojna komanda, Izrael nikada neće moći koegzistirati s takvom egzistencijalnom prijetnjom koja mu se nadvija nad glavom generiranom s druge strane libanonske granice.
Hezbollah posjeduje stotine preciznih projektila raširenih po širokom području u Libanonu u Siriji i uglavnom duž utvrđenog istočnog obronka planina koji nude idealnu zaštitu za te rakete. Dakle, koje su mogućnosti Izraela?Nakon neuspjeha u potčinjavanju Hezbollaha 2006.godine u trećem ratu, pobjede “Osovine otpora” u sirijskom sukobu, sprječavanja podjele Iraka i pada Jemena pod kontrolom Saudijske Arabije, područje utjecaja Osovine otpora proširene, kao i pozornice operacija. Kao posljedica toga, opasnost po Izrael, po ciljeve SAD -a i hegemoniju u zapadnoj Aziji, značajno se povećala.Nuklearni dosije nije tako daleko od prijetnje s kojom se suočava “osovina otpora”. Povećanjem svojih nuklearnih sposobnosti, Iran je prisilio predsjednika Joea Bidena da stavi nuklearne pregovore na vrh svoje agende tokom mandata (bivšeg) predsjednika Hasana Rouhanija.
Sve što je rečeno o mogućnosti budućeg napretka u nuklearnim pregovorima u Beču, ukidanju sankcija Iranu – dok Irak radi pod velikim finansijskim dugom, Sirija je podvrgnuta ozbiljnoj ekonomskoj blokadi, a Libanon se suočava s degradiranom državom – izgleda nerealno u SAD. Zapadu i Izraelu oslobađanje iranskih zamrznutih sredstava – koja prelaze 110 milijardi dolara – u vrijeme najvećih financijskih pritisaka i velikih sankcija nije logično. Štaviše, dopuštanje Iranu da prodaje i izvozi svoju naftu i ukidanje maksimalnog pritiska znači da će svi dosadašnji napori SAD -a u suzbijanju iranske volje i napretka propasti upravo kada se rezultati ovih sankcija okrenu u korist SAD -a u Iraku, Siriji , i Libanonu.Shodno tome, održavanje ekonomskog pritiska na “Osovinu otpora” postalo je nužnost i strategija SAD -a. Imajući to na umu, SAD nisu uspjele ispoštovati nuklearni sporazum, poboljšati utjecaj američkog pregovarača i nametnuti svoje uvjete Iranu kako bi, prije svega, uključili svoj odnos sa saveznicima i održavanje na stotine sankcija.
Dolaskom predsjednika Ebrahima Raeisija na vlast i njegovim planovima da daju malo vremena za nuklearne pregovore, SAD se suočava s dva vrlo gorka izbora: ili da dopusti Iranu da postane nuklearna sila ili ukidanje svih sankcije kako bi nagovorio Iran da zaustavi čitavu nuklearnu sposobnost. Obje odluke nemogući su izbor i nezgodne su za američku administraciju. Dakle, SAD moraju udariti iranske saveznike bez pregovora s Teheranom, jer ga odbijaju uključiti – kao i iranski raketni program – u bilo kakve nuklearne pregovore.Pretpostavimo da maksimalni pritisak na Libanon ne može oslabiti Hezbollah. U tom slučaju, Washington mora procijeniti buduće korake za izbor između nuklearne prijetnje ili prijetnje “Osovine otpora” Izraelu.
A ako se SAD odluče za nuklearni sporazum iz 2015. – što je malo vjerovatno – tada će “Osovina otpora” doživjeti snažan preporod, oporavljajući se od ekstremnog američkog pritiska. Kakav god američki izbor bio, postalo je više nego očito da će Iran na kraju postati nuklearna sila i ponuditi više nego adekvatnu podršku svojim saveznicima kako bi ih održali dovoljno snažnim da se suoče s bilo kojim izazovima. U Libanonu Hezbollah ne može pružati i nema namjeru zamijeniti usluge koje pruža država. Ipak, uključen je u opskrbu hranom putem „al-Sajjad“ kartica koje se dostavljaju porodicama koje trebaju kupiti hranu po veoma sniženim cijenama, što je podiglo broj sa sto pedeset hiljada na dvjesto hiljada.
Podržava hiljade porodica koje su dostigle nivo ekstremnog siromaštva. Štaviše, Hezbollah je iz Irana donio lijekove (više od 500 vrsta) kako bi pokrio neke potrebe zemlje kada apoteke zatvaraju svoja vrata i kada im nedostaju neophodne medicinske potrepštine.Dalje, u narednim sedmicama Iran, Sirija i Hezbollah dogovorili su se o isporuci iranske nafte Libanonu. Hezbollah će benzin primati iz zaliha svojih snaga i za pokrivanje svakodnevnog kretanja. Bolnice su na vrhu liste onih za koje se očekuje da će primiti iransku naftu koju distribuira Hezbollah kako bi spriječio njihovo gašenje.
Mnoge bolnice zatvorile su više od polovine svojih odjela. Druge medicinske ustanove prebacile su svoje pacijente u bolnice koje još imaju goriva za proizvodnju električne energije sljedećih nekoliko dana. U različitim dijelovima Libanona bolnice traže od mnogih pacijenata da odu zbog nedostatka dizel goriva za struju. Američki univerzitetski medicinski centar u Bejrutu zaustavio je ventilatore i druge medicinske uređaje za spašavanje zbog nedostatka goriva.Također, očekuje se da će Hezbollah isporučiti iransko gorivo vlasnicima desetina hiljada privatnih električnih generatora.
Nedostatak električne energije u zemlji povećao je prisustvo hiljada proizvođača u privatnom vlasništvu koji decenijama nude svoje plaćene usluge kako bi nadoknadili nedostatak električne energije. Očekuje se da će oni imati koristi od nafte koju isporučuje Hezbollah radi osiguranja opskrbe ljudi električnom energijom. Nedostatak dizel goriva za vlasnike generatora dostigao je kritičan stepen tokom ovog ljeta, podižući nivo nezadovoljstva među stanovništvom.
Takođe, nekim opštinama će biti obezbijeđeno dizel gorivo za osiguranje uklanjanja otpada sa ulica zbog straha od širenja bolesti. Očekuje se i da će kompanija Al-Amanah distribuirati iransku naftu i dizel na desetine odobrenih stanica i drugih lokalnih benzinskih postaja raspoređenih po cijeloj libanonskoj teritoriji.Ali Hezbollah neće zadovoljiti sve u zemlji i nije u stanju spriječiti unutrašnje propadanje unutar šiitske zajednice (većina šiita stoji uz Hezbollah, ali ima i drugih u pokretu Amal pod kontrolom predsjednika Nabih Berria, a ne Hezbollaha), na prvom mjestu, a među svojim saveznicima na drugom mjestu. Društveni pad je na vrhuncu, a podrška Irana je nedovoljna ako Iran u potpunosti ne postigne vlastiti oporavak, ukinu sankcije i oporavi se domaća ekonomija. Međutim, Iran nije u mogućnosti preuzeti cijeli teret sirijske i libanonske ekonomije.
Iran je finansijski podržavao Siriju tokom čitave decenije rata, ali nije u poziciji da finansira sve potrebe države. Također, Hezbollah je počeo kao popularna snaga otpora protiv izraelske okupacije, namjeravajući nametnuti odvraćanje i zaštititi državu od izraelskih kršenja i ambicija. Bio je uveliko uključen u socijalnu podršku siromašnima i uspio je pokriti mnoge rupe u infrastrukturi i uslugama koje je prouzrokovala nesposobnost države. No, izazov s kojim se suočava u posljednjih nekoliko godina je izvan nadležnosti Hezbollaha i vjerovatno izvan mogućnosti same države.Međutim, treba imati na umu da protok iranske nafte u Libanon sa sobom nosi nekoliko potencijalnih rizika: Prvo, rizik od izraelskog udara na vodove. To će zahtijevati da Hezbollah uzvrati udarac Izraelu kako bi održao ravnotežu terora i jednadžbe odvraćanja.
Napetost u vojnoj situaciji između Izraela i “Hezbollaha” doseći će vrhunac bez odlaska u sveobuhvatni rat, jer Izrael preferira “kampanje između ratova” kako bi kontrolirao štetu koja može nastati sukobom. Međutim, ako Izrael udari na iranske naftne tankere ili ako druge zemlje pokušaju spriječiti da nafta dospije u Libanon, Iran bi odgovorio i ne očekuje se da će prestati slati svoje tankere u Libanon. Drugo, put opskrbe prolazi kroz područja koja ne kontrolira Hezbollah. Šta će učiniti druge grupe protiv Hezbollaha? Hoće li Hezbollah pronaći rješenje da uvjeri Druze, sunnite i kršćane da se rašire duž njegove ceste opskrbe kako bi izbjegli presretanje njegovih kamiona, ili će biti prisiljen suočiti se sa grupama i biti uvučen u unutrašnju bitku? Kako će Hezbollah garantovati koheziju svojih područja od Beqae do južnih predgrađa Bejruta, pa čak i južno od Libanona, tako da je njegovo okruženje sigurno od sektaškog huškanja kojim SAD manipuliraju i vuku zemlju prema njemu?
Nema sumnje da Libanon ide ubrzano ka raspadu države. To će općenito dovesti do slabosti snaga sigurnosti i potaknuti svaku sektu ili stranku da pruže potrebnu podršku članstvu u svom društvu i sekti. Očekuje se da će Libanon ponovo živjeti u eri 1980 -ih kada su socijalne usluge smanjene, otpad rasprostranjen po ulicama, zdravstveni i obrazovni nivo opao, snage sigurnosti bile su neučinkovite i beznadne, a iz njih su izašli vojskovođe. Sa specifičnog aspekta, američko-izraelska blokada relativno je u interesu Hezbollaha, jer on prima finansijsku podršku u stranoj valuti. Hezbollah je organizirana i koherentna organizacija koja će povećati prihod prodajom lijekova, ulja i hrane. Očekuje se da će Hezbollah prodavati benzin i dizel po cijenama relativno nižim od tržišnih. Nadalje, očekuje se i da će drugim područjima u Libanu omogućiti pristup proizvodima koji do njega dolaze. To će omogućiti Hezbollahu da razotkrije pohlepne libanonske trgovce koji monopole i zalihe lijekova i benzina izgladne tržište i povećaju cijene.Ovi libanonski trgovci će biti prisiljeni da prodaju svoju robu ako ta ista roba više nije rijetkost u marketima . Roba se trenutno prodaje na crnom tržištu po cijenama koje su nedostupne većini stanovnika.
Ono od čega Libanon pati je rezultat višedecenijske korupcije američkih prijatelja koji su držali političku moć u zemlji. Snižavanje rejtinga Libanona prvenstveno je posljedica američkih i izraelskih intervencija i utjecaja u ovoj zemlji: zauvijek je izgubila ime “Istočna Švicarska”. Nedostatak Hezbollaha bit će sigurnosni kaos, rascjepkanost snaga sigurnosti i njihova nemogućnost da nametnu svoju vlast, te širenje siromaštva koje će pogoditi sve sfere života. Očekuje se i da će zemlja pretrpjeti različite diverzantske radnje, mito i dalju korupciju, te da će postati plodna platforma za djelovanje izraelskih obavještajnih službi. Mogući i potencijalni scenario primorat će Hezbollah da “očisti” ceste kako bi osigurao kontinuitet svojih zaliha, povezati sva područja pod njegovom kontrolom i nametnuti „samosigurnost“ kako bi se smanjila njihova ranjivost.
Strelica vremena ne može se preokrenuti i Libanon se neće vratiti na ono što je bio prije; barem ne narednih deset godina. Postoji mogućnost stvaranja libanonskih kantona s različitim gospodarima rata bez uključivanja u građanski rat. Svaka libanonska stranka na kraju bi naoružala svoju grupu kako bi podržala svoj narod i područje, ali ne da se upusti u bitku s drugim strankama, već da se brani. Kolaps je gospodar situacije. SAD su spriječile Libanon da ima koristi od Kine i ruskih ponuda za obnovu zemlje i spriječi njeno daljnje propadanje. Štaviše, SAD su zabranile Evropi i naftom bogatim bliskoistočnim zemljama da pomažu Libanonu u ovoj krizi kao što su to činile u prošlosti. Uostalom, Libanonu je potrebno 3 do 4 milijarde dolara da stane na svoje noge i povrati dio snage nakon što je obustavio subvencije na razne stavke koje gutaju njegove novčane izvore.
Ali izazov ostaje za članove “Osovine otpora”, koji se bore da prežive i odupru se američkoj hegemoniji i suprotstave se američkim projektima za dominaciju u Zapadnoj Aziji. Osim ako članovi “Osovine otpora” ne preuzmu inicijativu i ne pređu s obrambenog na ofanzivni položaj i ne nametnu nove jednadžbe koje sprječavaju izgladnjivanje stanovništva, taj će pritisak ostati i čak će se povećavati s vremenom. Međutim, pod pretpostavkom da se pritisak SAD -a održi, a “Osovina otpora” usvoji samo način preživljavanja: u tom slučaju će libanonski narod i stabilnost zemlje platiti sve veću cijenu, sada i u godinama koje dolaze.
Stavovi izraženi u ovom tekstu pripadaju autoru i ne odražavaju uredničku politiku Pisjournala.
