PISjournal – Romi i Sinti su najveća manjina u Evropi – i u najgorem su položaju. To potvrđuje i novi izvještaj koji sveobuhvatno dokumentira stanje romskih zajednica u Evropi.
Izvještaj je objavila Evropska mreža romskih organizacija ERGO, a nedavno ga je predstavila švedska političarka Soraya Post. Istaknuta romska aktivistkinja od 2014. do 2019. godine je bila zastupnica u Evropskom parlamentu. Članica je upravnog odmora mreže ERGO, koja okuplja romske organizacije iz preko trideset zemalja.
Aktualni ERGO-izvještaj, između ostalog, pokazuje da u sektoru zdravstvene zaštite Romi nemaju jednak tretman kao ostali građani. Tako 22 posto pripadnika romske zajednice ima hronične bolesti, a svaka četvrta osoba nije zdravstveno osigurana. Ti podaci dolaze iz nacionalnih studija i potvrđuju da Romi imaju teži pristup zdravstvenoj zaštiti u nekoliko zemalja EU-e.
Prema riječima Soraye Post, te brojke pokazuju da se situacija nije poboljšala nakon usvajanja novog okvira EU-e za političko sudjelovanje Roma, iz 2020. godine. Naprotiv, pandemija koronavirusa je još više pogoršala situaciju. Usprkos apelu predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen prilikom predstavljanja strateškog okvira za Rome u EU-u: “Gdje je suština humanosti kada su Romi svakodnevno isključeni iz društva i potlačeni?”
Do kraja 2022. godine, zemlje članice EU-e trebaju podnijeti izvještaje o napretku koji su postigle u primjeni EU-okvira u području zdravstva, stanovanja, obrazovanja i političke uključenosti. S oko 12 miliona ljudi, Sinti i Romi predstavljaju najveću manjinu u Europi.
Romi kao motor privrede na Balkanu?
Još početkom novembra na skupu u Berlinu, koji su organizirali Institut Aspen i Društvo za jugoistočnu Evropu, predsjednica Beogradskog fonda za političku izuzetnost, Sonja Licht, ukazala je na potencijal Roma: “Romi su rastuća demografska i ekonomska sila u EU-i i na Balkanu. Oni su motor ekonomskog razvoja. Ako to zanemarimo, cijela regija će ostati periferija periferije.”
“Pojačavanje glasa Roma u kreiranju politike” bila je jedna od glavnih tema događaja u čijem fokusu je bio zapadni Balkan. To što se tamo u kontekstu romskih zajednica vidi je pokazatelj funkcioniranja državnih sistema, smatra Elvis Memeti, odgovoran za brigu oko Roma u vladi Sjeverne Makedonije. “Jaz između Roma i ne-Roma kada je riječ o životnim uvjetima, nedostatku infrastrukture, obrazovanja i pristupa javnim dobrima se povećava. Ipak, postoji veliki potencijal za politički angažman i uključenost Roma.”
O neravnoteži u sustavu govori i Adriatik Hasantari iz organizacije “Roma Active Albania”. Najteže su pogođeni najslabiji u društvu, kaže. Rasizam i anticiganizam su još uvijek usidreni u sistemu i snažno utječu na generacije – bez obzira na političku orijentaciju: “Zamislite dijete u uzrastu od pet godina koje je već nekoliko puta istjerano iz svog doma. Kako ta osoba može izgraditi povjerenje u sistem?”, pita Hasantari.
Dakle, nije dovoljno samo da se Rome “čuje”. Učestvovanje u političkim procesima samo je prvi korak od mnogih koji su potrebni. “Stručnost iz romske zajednice političari bi trebali s periferije premjestiti u centar procesa političkog odlučivanja. Fokus treba biti na regionalnoj suradnji, kako bi se ostvarili najveći mogući utjecaji i održivost.”
Međutim, sve je to utopija s obzirom na trenutnu situaciju Roma u regiji i EU-i. Na to ukazuje Dejan Marković iz Srpskog romskog foruma u Beogradu, na temelju podataka iz aktualnog izvještaja Agencije EU-e za ljudska prava (FRA). “Još uvijek više od pola romske populacije živi bez pristupa adekvatnom smještaju i vodi. Oko trećina djece pati od gladi. Razlog za nestabilnu situaciju Roma je nedostatak političke volje, nužne da bi se išta promijenilo. To je razlog zašto anticiganizam i dalje postoji”, kaže Marković.
Nema politike bez našeg učestvovanja
Aleksandra Bojadijeva iz Regionalnog savjeta za suradnju (RCC) ističe da su do sada suzbijani samo simptomi, ali ne i uzroci. “Krajnje je vrijeme da se umanje efekti anticiganizma, jer to korijen svih negativnih stvari koje su se Romima dogodile u prošlim stoljećima. Nije dovoljno reći da svi trebaju biti jednako tretirani, ako ne kreću svi s jednakih pozicija. Romima su potrebne jednake mogućnosti.”
I pored novog okvira EU-e za ravnopravnost, sudjelovanje i uključivanje Roma, to još nije realnost. Naprotiv. Rijetko tko je iz romske zajednice na političkim funkcijama ili u državnoj upravi – i pored jasnih smjernica političara. Zato je jedini način da se poveća kvaliteta političkih odluka taj da se Romi uključe u sve političke sektore. “Ništa ne bi trebalo dogovarati i odlučivati bez nas i zato mi Romi trebamo sudjelovati u svim procesima političkog odlučivanja.”
