PISjournal– Macronov neispunjeni san na Bliskom Istoku – Bagdadska konferencija za saradnju i partnerstvo održana je 28. avgusta u glavnom gradu Iraka, a među učesnicima pažnju je privukao Emmanuel Macron kao predsjednik jedne od svjetskih sila. No Macronovo prisustvo u Iraku zasigurno je imalo svoje ciljeve koji su nadišli dnevni red jednodnevne konferencije u Bagdadu.
Francuska nastoji obnoviti tradicionalno mjesto i ekonomske interese
Macron je bio jedini lider neregionalnih sila koji je prisustvovao samitu. Pariz radi na obnovi svog nekada masovnog prisustva i položaja na Bliskom Istoku i sjevernoj Africi. Evropska sila posljednjih je godina sudjelovala u ratovima u Africi – Libiji, Maliju i Centralnoafričkoj Republici – ali se nedavno pretvorila u diplomatsku silu na Bliskom Istoku. Iako je uspješno ostvario svoje ekonomske interese na Bliskom Istoku, neke od njegovih ishitrenih i radikalnih politika, npr., prema Siriji i Iranu, učinile su postizanje tih ciljeva nepotpunim. Od kasnih godina predsjedavanja Francoisa Hollanda, Francuska je odlučila postaviti novu politiku uzimajući u obzir različite azijske regije. Središnji fokus Macrona bio je vraćanje francuske slave o kakvom je predsjednik Charles de Gaulle sanjao, iako postoje neke razlike u taktikama i strategijama.
Macron ispituje neke neuspješne politike Francuske u posljednjim decenijama i pokušava ih preokrenuti usvajanjem multilateralizma kao opće i uspješne politike u obliku usklađivanja sa SAD -om i Evropskom unijom u različitim dijelovima svijeta, posebno u regiji Bliskog Istoka. U međuvremenu, povlačenje SAD-a iz Evrope i Bliskog Istoka i ravnodušnost među evropskim zemljama stvaraju strateški vakuum. Pariz traži načine za očuvanje nezavisnosti u odbrambenoj politici i popunjavanje praznine. Jednom je rekao da regionalne sile znaju kako pretvoriti vakuum koji su ostavile SAD u svoju privilegiju. Motivirani takvim načinom razmišljanja, od prošlog ljeta evropska zemlja počela se suprotstavljati turskom vojnom i političkom prisustvu u Libiji i iranskom utjecaju u Libanonu.
Macron, spasitelj ili sponzor terorizma?
Dok francuski lider pokušava igrati ulogu spasitelja i pristalice Iraka u borbi protiv terorizma, sva obilježja, uključujući i prošle francuske akcije, govore protiv njega. Možda najvažniji razlog za odbacivanje francuskih i zapadnih parola o antiterorističkoj politici su primjedbe koje je Macronu uputio Nicodemus Daoud Sharaf, sirijski pravoslavni nadbiskup u Mosulu, tokom sastanka s iračkim crkvenim vođama u Mosulu.
“Pošto ste mi postavljali pitanja, i ja ću Vas nešto da pitam. ISIL je došao u Mosul … napali su Mosul usred bijela dana, a ne noću, pred očima cijelog svijeta i satelita koji stalno gledaju Irak. Je li pametno vjerovati da ISIL nije bio zaustavljiv prije nego što je stigao u Mosul? Došli su do Mosula, potjerali nas u sela i dva mjeseca kasnije nas istjerali iz sela. Je li pametno vjerovati da ih niko nije vidio ili da ih velike zemlje nisu mogle spriječiti?” upitao je francuskog lidera koji je trubio o zapadnoj podršci Iraku.
Ova pitanja kršćanskog vjerskog vođe otkrivaju stvarnu prirodu Macronovih i zapadnih tvrdnji o borbi protiv terorizma. Dok je ISIL divljao u Iraku i stigao do vrata Bagdada, Pariz i njegovi zapadni saveznici sponzorirali su terorizam svojom šutnjom, pa čak i tajnom vojnom i obavještajnom pomoći toj grupi. Pokušaj Pariza da se predstavi kao pristalica Iraka nakon završetka kalifata ISIL -a je demagoški i radi vlastitih interesa.
Jedno od drugih pitanja koje dovodi u pitanje pravu volju Pariza za borbu protiv terorizma je blokiranje poziva Sirije na konferenciju. Izvještaji nagovještavaju da su glavna prepreka iza nepozivanja legitimne sirijske vlade na samit bili Macron i njegova vlada. Ovo dolazi iz tog razloga jer je proteklih decenija Damask bio preteča u borbi protiv terorizma podržanog od stranaca, posebno ISIL-a i sirijska nacija je ta koja je platila najveću cijenu u borbi protiv terorista sponzoriranih od Zapada i reakcionarnih arapskih režima koji se nisu bojali reći da su finansirali militante u Siriji koji su trebali svrgnuti predsjednika Bashara al-Assada.
Bez sumnje, ako se ijedna država treba isticati kao kralj borbe protiv ISIL-a, onda je to Sirija. Unatoč svim žrtvama Sirije i drugih ogranaka osovine otpora, bloka predvođenog Iranom koji se zalaže za nezavisnost regionalnih država, Zapad sankcionira sirijsku vladu u cilju jačanja terorista. Macronov pritisak protiv prisustva Sirije na konferenciji još jednom je ponovio činjenicu: Zapad i dalje stoji u proterorističkom timu i njegove lijepe riječi o borbi protiv terorizma su jednostavno laži.
Macronov neuspješni regionalni šou
Ali Macronov šou – Ja sam tvoj spasitelj – je neuspješan i ne polučuje konkretne rezultate. Sada nikome nije skriveno da Macronovi aranžmani u posljednje dvije godine za rješavanje libanonske krize i vraćanje stvari na pravi put ne samo da nisu učinili dobro za Libanon, već su i produbili tamošnju krizu. Osim toga, francusko vojno prisustvo u Siriji kako bi podržalo Sirijske demokratske snage (SDF) s kurdskom većinom osuđeno je na propast u bliskoj budućnosti jer Damask povraća vlast nad više teritorija i na sjeveru, gdje vladaju kurdske milicije. Uostalom, povlačenje Amerikanaca iz Afganistana pokazalo je da zapadne sile nemaju plan za dugotrajni boravak u regiji, a isti će se scenarij ponoviti i u Siriji. Francuska ne može djelovati samostalno i sama u Siriji, a Pariz će neizbježno biti poražen.
Stvarne slike na terenu dokazuju da se Francuzi bore za obnovu svog utjecaja na Bliskom Istoku koristeći slogane protuterorizma, pro-stabilnosti i slobode plovidbe koji praktički nemaju nikakav oslonac i Pariz zapravo ne može učiniti ništa u regiji neovisnim o zapadnim saveznicima.
Ekskluzivno PISjournal
