Sanadin Voloder mediji
Autor je novinar, NVO aktivista i istraživač. Bio je novinar i urednik portala Akos. Saradnik je više bosanskohercegovačkih i regionalnih medija. Autor je knjige ‘Priče iz Hercegovine’.
PISjournal – Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump je polovinom marta 2025. godine potpisao izvršnu uredbu kojom se započinje ukidanje finansiranja Agencije za globalne medije, krovne institucije pod kojom djeluje Glas Amerike, kao i šest drugih federalnih agencija.
Agencija za globalne medije, koja upravlja “Glasom Amerike”, također finansira Radio Slobodna Europa, Radio Liberty i Radio Free Asia.
Ovaj potez dio je šireg plana smanjenja savezne administracije, koji je Trump povjerio Elonu Musku i njegovom Odjelu za učinkovitost vlade (DOGE). Ranije je Musk na društvenoj mreži X objavio kako podržava potpuno gašenje Glasa Amerike i Radija Slobodna Europa.
Medijski relikti iz Hladnog rata
Najpoznatiji i najstariji primjeri poluautonomnih međunarodnih medijskih emitera koje sponzorira država su Glas Amerike (VoA), Radio Slobodna Evropa, BBC World Service i Deutsche Welle koji djeluju od Drugog svjetskog rata. Najnoviji igrači na globalnom tržištu su CNN, Al-Jazeeru i TRT, kao komercijalni američki odnosno katarski i turski projekti.
Pored navedenog posebno se ističe EURONEWS koji se može smatrati najeksperimentalnijim i najuspješnijim pan-nacionalnim emiterom u Evropi. On je sve više internacionalan po svojoj organizaciji i rezultatima. Zadnje širenje ove mreže na Balkanu je bilo kroz otvaranje kanala u Beogradu i Tirani.
Tokom Hladnog rata američka vanjska politika se afirmisala kroz tri najveća propagandna projekta. To su Glas Amerike (VOA), Radio Slobodna Evropa (RFE) i Radio Sloboda (RL) ili ‘Radio oslobođenja od boljševizma’. Ovi elektronski mediji su kombinacija TV kanala, radio emisija i TV magazina. Opstojnost njihovog rada nikad nije bila upitna dok nije Trump po drugi put ušao u Bijelu kuću.
Odbacivanje medijskih platformi koje su služile za propagiranje američkih geopolitičkih i korporativnih interesa kroz medijsku amortizaciju ili pripremu ratova, invazija i operacija promjene režima pokazuju strateški zaokret aktuelne američke administracije od konvencijalnih metoda.
Tokom Hladnog rata, ove mreže su gurale propagandu američke vlade pod maskom zagovaranja demokratija, ljudska prava i društvene transparentnosti. Među njima menadžment Glasa Amerike je bio dovoljno dostojanstven da prizna da je to projekat kojeg država finansira. Počevši od 1942. pod Uredom za ratne informacije, Glas Amerike je imao budžet od 200 miliona dolara i emitovao je program na 45 jezika za 270 miliona ljudi.
RSE i RL su počeli 1949. godine kao tajni projekti CIA. Finansiranje je vođeno kroz jedan od mnogih frontova CIA-e grupe, Nacionalni komitet za slobodnu Evropu. Ovo je otkriveno tek kasnih 1960-ih, ali se ništa nije promijenilo sve do 1972. kada je Kongres počeo pokrivati njihov budžet. RSE/RL sebe smatra zaslužnim za plasman “vijesti i informacija” koje je ciljale na “publiku iza željezne zavjese” i koje su “igrale značajnu ulogu u slomu komunizma…”
Dok je VOA u državnom vlasništvu uvijek emitovala globalno, RSE je ciljao ljude u komunističkoj istočnoj Evropi, a RL je usmjerio svoj psihološki rat protiv sovjetskih građana. Na početku originalni naziv RL bio je, sasvim prikladno, “Radio Oslobođenje od boljševizma”.
Nakon jedne kontroverze ovo je promijenjeno 1963. godine. Bivši predsjednik RSE/RL Sig Mickelson objasnio je razlog, rekavši da kreatori projekta izgleda da nisu bili svjesni da je termin ‘boljševizam’ bio Hitlerov omiljeni izraz omalovažavanja Sovjetskog Saveza.
Sovjetska vlada nije gubila vrijeme da ukaže na retoričku sličnost između emisija Radio Liberation i nacista kao i činjenica da je jedan broj lako identifikovanih nacistički kolaboracionista su radili za ovaj medij.
Korištenje riječi boljševizam, izraz koji su favorizirali nacistički propagandisti u Ukrajini pretvorio se u sramotu. RSE je bio na kraju prisiljeni zabraniti upotrebu izraza boljševizam u svojim vijestima.
Ova promjena nije spriječila krajnje desničarsku predgrupu CIA-e koja vodi RSE/RL da koristi druge oblike klevetanja koje su koristili nacisti. Njegova najveća propagandna kampanja 1950-ih angažovao je Ronalda Regana kao svog glasnogovornika. Sa sloganima poput “Pomozite istini u borbi protiv komunizma” i “Ovaj svijet pod Bogom imat će novo rođenje slobode” koristili su mnoge prljave trikove CIA-e. Ovaj globalni “križarski rat” je zamisao Franka Wisnera, CIA-inog šefa tajnih operacija. Do 1951. Wisner je bio šef svih tajnih operacija Agencije širom svijeta.
Tokom Drugog svjetskog rata, Wisner je radio za preteču CIA-e, Ured za strateške službe i rukovodio njegovim tajnim operacijama na Balkanu. To mu je pomoglo za napredovanje kroz CIA-u i rad na aktivnostima regrutovanja nacista i fašista u istočnoevropskim zemljama da nastave borbu protiv komunizma kroz nove karijere u CIA. Drugi fokus njegova rada je bio na uspostavljanju CIA-ine ogromne propagandne mreže kroz RFE i RL.
Vodeći “Projekat Mockingbird”, napor CIA-e koji je kooptirao novinare i urednike da šire desničarske dezinformacije kroz mnoge globalne masovne medije.
Pozivajući se na ova sredstva kao na svoj „Mighty Wurlitzer,” Wisner je ciljao neprekidnu CIA-inu propagandu na nekadašnjeg saveznika u Drugom svjetskom ratu i najvećeg hladnoratovskog neprijatelja, tj. SSSR.
Kako bi promovirali svoje hladnoratovske ciljeve američka administracija i mediji su blisko sarađivali sa kanadskim antikomunističkim Ukrajincima koji su i dalje poštovali nacističke vođe kao heroje Drugog svjetskog rata.
Amerikanci su ubrzo svoju propagandu usmjerenu na slabljenje Sovjetskog Saveza realizovali na ukrajinskom jeziku forsirajući njihov nacionalizam i otpor hegemoniji Moskve.
Na ovaj način američka propaganda je imala dva fokusa. Prvi je bio vezan za dijasporalne zajednice Ukrajinaca i drugih istočnoevropskih naroda na Zapadu, a drugi cilj je bio konstantna medijska prisutnost iza Željezne zavjese.
Cilj isti, metode promjenjive
Navedene američke medijske platforme imale su razrađene metode vrbovanja novinara, urednika i drugih kadrova kojima su pomagali napredovanje nakon pada komunizma. Zanimljivo je pratiti karijere pojedinih javnih ličnosti u istočnoj Evropi kao i pripadnike dijasporalnih zajednica ističnoevropskih Naroda na zapadu kako popunjavaju redove vlada i drugih institucija te i dalje učestvuju u propagandnim aktivnostima.
Na iskustvo američke medijske propagande naslanjali su se i drugi centri moći koji su imali iste ciljeve. Među njima se posebno ističe George Soros, američki milijarder rođen u Mađarskoj, koji je također finansirao ukrajinske disidente te je uspostavio široku mrežu svojih centara u nekadašnjoj komunističkoj istočnoj Evropi.
Njegova prisustvo je bilo vidljivo kod većine “revolucija” i kroz podršku prozapadnih vlada koje su zbog korupcije vrlo brzo izgubile kredibilitet.
RSE/RL je sa 600+ zaposlenih i godišnjim budžetom od 124 miliona američkih dolara emitovala program na 26 jezika te imala doseg do 34 miliona ljudi. Hladnoratovska propaganda temeljena na sintagmama o “Slobodnom svijetu” i na drugoj strani “Pokorenim” ili “Zarobljenim nacijama” brzo se transformisala kroz Sorošovu metodologiju “Otvorena društva” i “Neslobodna društva”.
Odluka američke administracije je šok za menadžment i uposlenike ovih medijskih kuća. Pored promjene u pristupu vanjskoj politici i ostvarivanju geopolitičkih interesa ova odluka Amerike može se pravdati i brojnim činjenicama koje ukazuju da je upotreba klasičnih medija u propagandne svrhe prevaziđena i skupa aktivnost u digitalnom dobu. Ovu tezu dokazuje jačanje uloge društvenih mreža u izbornim procesima i političkom djelovanju, a digitalni kolonijalizam već godinama efikasno djeluje kao savremeni oblik porobljavanja malih država i naroda kroz platforme iz Silicijske doline koje u skladu sa imperijalističkim interesima Amerike.
Jedno od rješenja koje se moglo čuti u javnosti jest da Evropska unija treba da preuzme finansiranje ovih platformi jer bi to za njenu budućnost moglo biti presudno. Međutim, glomazna i spora EU administracija ne ulijeva nadu da će preuzeti odgovornost i djelovati prije nego se raspadnu ovi medijski sistemi.
mediji mediji mediji mediji mediji
Ekskluzivno PISjournal
