PISjournal – Rat u Gazi prvenstveno je „rat mentalnih sklopova“. Kako bismo otkrili ciljeve, svrhe, politike, strategije, taktike i rezultate „Poprišta Gaze“, moramo vidjeti šta se dešava u mentalnom sklopu svake strane ovog poprišta. mentalni
Mentalni sklop je uvod u sumiranje i djelovanje, kao i put koji vodi do rezultata i perspektiva. Naravno, znamo da ono što se zbiva u mentalnom sklopu ne mora nužno dovesti do željenih rezultata, ali svako djeluje onako kako je to kultivirao u umu.Stoga, da bismo sumirali činjenice i rezultate rata u Gazi, moramo saznati kakve misli postoje na dvije ili više strana poprišta. Ovaj rad pokušava analizirati ovo pitanje u formi kratke bilješke.Prije toga, potrebno je istaknuti da ono što različite strane poprišta„izražavaju“ne mora nužno biti ono što se pojavilo u njihovom mentalnom sklopu. U svijetu politike postoji razlika između „deklarisanja“ i „implementacije“, naprimjer, osoba koja se izjašnjava da je hrabra ne mora nužno sebe smatrati hrabrom.
1. Ono o čemu uzurpatorski režim Izraela razmišlja je da nema drugog
načina da preživi osim „dokaza“, a to je zato što je njegov opstanak temeljno doveden u pitanje u mentalnom sklopu izraelskog društva i njegovih američkih, evropskih i nekih drugih zemalja pristalica.
Nedavno je Farid Zakaria, savjetnik američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost, otkrio da je na posljednjem sastanku koji je imao s Henryjem Kissingerom nekoliko dana prije njegove smrti, opstanak Izraela bio ozbiljno pod znakom pitanja. Prije otprilike tri sedmice ministar rata cionističkog režima jasno je rekao: „Ako Izrael izgubi ovaj rat protiv Hamasa, više neće ostati u sadašnjoj geografiji“, ali dva dana prije toga Netanyahu je dao izjave slične Galantovim u intervjuu za Fox News.
Stoga možemo reći da su vojne i političke vlasti režima veoma zabrinute za opstanak Izraela i smatraju da je jedini način za revitalizaciju opstanka pobjeda u trenutnom ratu u Gazi. Šta je posljedica ovog „izraelskog mentalnog sklopa“? S jedne strane, ovaj mentalitet tjera Izrael na agresivno djelovanje u ratu i nepovjerenje u političko rješenje.S druge strane, strepnja od neuspjeha oduzima moć rasuđivanja i otežava odmjereno djelovanje režima i povećava krug pogrešaka, a to pitanje nanosi veću štetu Izraelu i olakšava put do brže pobjede njemu protivničke sile.
Način djelovanja uzurpatorske izraelske vojske u drugoj fazi rata
– Nakon završetka privremenog primirja –pokazatelj je užurbanosti koja je
uzrokovana osjećajem svoje slabosti. Izraelska vojska vodila je žestoki rat na sjeveru Gaze 48 dana i koristila je sve svoje resurse da savlada otpor Gaze i bila je ozbiljno podržana od Sjedinjenih Država, Evrope i…., ali na kraju nije mogla postići nijedan od svojih proklamovanih ciljeva.Kad pitaju zapovjednike vojske zašto niste mogli? Odgovaraju da je njihov najvažniji problem bila isprepletenost stanovništva i snaga otpora. U tom periodu pokušaj vojske da ih razdvoji završio je premještanjem dijela stanovništva iz sjeverne regije Gaze u centralni dio i južno od Pojasa Gaze.
U drugoj fazi rata, izraelska vojska je, bez toga da je zatvorila slučaj sjevera i ne dosegnuvši stupanj dominacije nad otporom na sjeveru, prenijela isti ratni model na jug, dok se sada broj stanovnika juga s oko milion i dvjesto hiljada ljudi popeo na oko milion i devetsto hiljada ljudi.Ova populacija od oko 700.000 ljudi koja je migrirala je u centralni dio i južno od Gaze, je dio iste one populacije isprepletene s otporom. Naime, vojska izraelskog režima, priznajući da je stanovništvo isprepleteno s otporom na sjeveru spriječilo ostvarenje njihovih glavnih ciljeva, pokrenula je operacije u centralnom dijelu i jugu Gaze, dok je sada stanovništvo isprepleteno s otporom na jugu dosegnulo jedan ipo puta veći broj nego što je to bilo na sjeveru. I to se sve dešava u trenutku kada je opalo povjerenje u uspjeh vojske u odnosu na prvu etapu rata unutar režima, ali iu očima zapadnih pristalica…a zbog neuspjeha, a vojska više nema puno slobodnog vremena na raspolaganju.
2. Ono što su Amerikanci i nekoliko evropskih i neevropskih zemalja koje
podržavaju cionistički režim kultivirali u svom mentalnom sklopu jeste da će vojne operacije izraelske vojske i maksimiziranje pritiska na stanovništvo Gaze na jugu dovesti do pojave nekogmeđurješenja koje će u konačnici riješiti problem sigurnosti, odnosno opstanka Izraela a Palestini, koja je trenutno na najvišem stupnju„otpora“ i integracije s frontom otpora dati novo lice.
Zapadnjaci, koji se decenijama bave pitanjem obuzdavanja regionalnog otpora i do sada u tome nisu uspjeli, umišljaju ili se barem nadaju da će teškom ratu u Gazi doći kraj jer se vodi protiv „najmanje karike u lancu regionalnog otpora“, i da, dok aktiviraju alternativne opcije, mogu iskoristiti postignuća u ovom ratu za kontrolu ostatka regionalnih prstenova otpora. Na temelju toga, Amerikanci i Evropljani, uz kategoričnu političku i vojnu podršku operacijama uzurpatorske izraelske vojske, „razgovaraju“ i o potrebi poštivanja humanitarnih pitanja u ratu i govore o obnovi vlasti Palestinske samouprave u Gazi i planu dviju države, a zapravo propagiraju alternativna rješenja rata.
U mentalnom sklopu Zapadnog fronta formulirana je mogućnost stavljanja na marginu palestinskog otpora. Na primjer, prije nekoliko dana, američki ministar obrane Lloyd Stein rekao je: „Izrael bi trebao izbjegavati napade na civile kako bi pobjeda nad Hamasom bila moguća.“ Ovaj izraz znači da se problem može riješiti kombiniranjem rata s alternativnim rješenjima za rat.Iako je 30. novembra Amos Hareil, sigurnosni analitičar uzurpatorskog režima, rekao ljevičarskim novinama Haaretz: „Nećemo ništa postići opsežnom razmjenom vatre.“
Doha – pregovaračka soba između zapadne i arapske strane – traži postignuća, a osim zapadnih vlada, arapske zemlje govore s dva tona kako se ne bi suočile s javnim mišljenjem naroda.Ali iza kulisa, sve one, posebno države članice Vijeća za saradnju Perzijskog zaljeva, žele da izraelska vojska prekine rat samo ako Hamas bude poražen.“
Ovakav mentalni sklop gura Zapad, a posebno Ameriku u „kupovanje vremena“, odnosno zapadnjaci vjeruju da, budući da im sadašnje vrijeme nije naklonjeno, treba,konceptom dva paralelna pitanja (rat i njegovo alternativno rješenje) uključiti različite zemlje u ovo i definiratizadaću ove karike otpora.
U mentalnom sklopu Amerike i zapadnih vlada, iako je rat osnova uspjeha, on se ne može postići bez političkog upravljanja.Amerikanci su u novom razdoblju uložili mnogo napora kako bi poduzeli mjere za uklanjanje vanjskog pritiska Izraela kako bi u najmanju ruku mogao postigli„efikasno postignuće“ u vojnoj areni. Stoga, u sadašnjoj fazi, politički rat Amerikese razlikuje u odnosu na ratnu politiku u prethodnom razdoblju.
Ali ovaj američki mentalni sklop i zapravo istovremena strategija upravljanja „ratom i njegovim alternativama“ nije u skladu sa stvarnošću na terenu, jer prije svega, uspjeh upravljanja izraelske vojske ratom u Gazi i postizanje „efikasnog postignuće“nalazise pod aurom neizvjesnosti. Amerika je realizaciju ratnih alternativa povezala s uspjehom izraelske vojske na bojnom polju i štaviše stavila ih na drugo mjesto.Dakle, ako Izrael u drugom koraku rata dođe do iste situacije neuspjeha kao u prvom koraku rata, za što postoje jaki razlozi, alternativna rješenja se neće moći širiti.
Drugo, američka dvostrana igra sličnija je crtanim igrama; Jer u tom heroiziranju zanemarena je glavna strana scene koja je izazvala uništenje izraelske egzistencije i sigurnosti, ali i uzrokovala odlazak regionalnih planova SAD-a poput Sporazuma stoljeća i Sporazuma o normalizaciji – poznatog kao Abraham!Amerika, Evropljani i regionalni faktori Amerike nisu savladali otpor najmanje 20 godina i nisu ga uspjeli savladati. Sada, kako mogu očekivati da će ratni cilj Izraela i alternativni koncepti zauzeti mjesto na sceni gdje otpor ima superiornost?!
3. Mentalni sklop nekih arapskih vlada koje decenijama imaju javne i tajne odnose s uzurpatorskim režimom i koje su uvijek bile dio američkih planova u regiji, je da će ovaj rat dovesti do tri rezultata; S jedne strane (prema njima), u ovom ratu palestinske organizacije otpora, koje u posljednjoj deceniji nisu imale nikakve veze s arapskim dvorovima i bile su koordinirane s osovinom otpora, oslabljene su i napuštaju poprište u korist palestinskih kompromisnih pokreta.
S druge strane, nastavak rata slabi nadmoć Izraela nad arapskim područjem i prisiljava ga na prihvaćanje arapskog modela palestinske uprave.
S druge strane, ovaj rat i poraz otpora u njemu smanjit će uticaj Irana i njegovih partnera u otporu, a oslabljenoj i marginaliziranoj arapskoj regiji dati priliku za obnovu. Ovakav način razmišljanja uzrokovao je pasivnost i licemjerje zemalja arapske regije, i dok je jedan plemeniti arapski narod pod velikim pritiskom, oni izbjegavaju minimalnu pomoć i zadovoljavaju se „iznošenjem uopćenih mišljenja“.
I to usprkos činjenici da ako pažljivo pogledaju, vidjet će da postoji i jedna veća mogućnost u ovom ratu, a to je višestruka pobjeda palestinskog otpora i fronta otpora u ratu.Arapske vlade trebaju znati da će se pobjedom otpora njihova sadašnja pasivnost nakon završetka rata pretvoriti u uništenje tih vlada, a zbog pobune njihovih naroda.Mnogi analitičari na regionalnoj i međunarodnoj razini predviđaju da će u arapskim zemljama uskoro izbiti novi val islamskih revolucija. U skladu s ovim, vladama Egipta, Jordana, Saudijske Arabije itd. u interesu je da se brzo distanciraju od politike pasivnosti protiv zločinačkog izraelskog režima i stanu uz gorljivi palestinski narod.
4. Mentalni sklop„otpora“ u ovom ratu, s jedne strane, oslanja se na religijska učenja utemeljena na neprikosnovenoj Božjoj pobjedi, as druge strane, fokusira se na unutrašnji kolaps moći Izraela, pad regionalne moći Amerike i njenih faktora u regiji. Ovaj mentalni sklop porađa dvije stvari; Jedno je „ustrajnost“, a drugo „nada“.Iz tog razloga, svjedoci smo da uprkos snažnom pritisku neprijatelja i njegovim brutalnim bombardovanjima, otpor nije odstupio od svojih pozicija i načela tokom sedmodnevne faze primirja te je preuzeo upravljanje scenom prekida vatre i nastavio svoje žestoke napade kad je rat ponovno otpočeo.
Ekskluzivno PISjournal
