Logično, sigurnost na Bliskom Istoku odnosi se na sigurnost regije, država i naroda Bliskog Istoka. Međutim, zapadne sile vjeruju da to utječe na njihove interese i da njihovi interesi nadilaze sigurnosna pitanja i interese lokalnog naroda i nacija.
Zapadna intervencija u regiji potkopala je sigurnosne interese mnogih zemalja Bliskog Istoka a neke je čak gurnula u rat i haos. Historija pokazuje da je zapadna intervencija uvijek dio problema, nikad dio rješenja i da vodi sigurnost Bliskog istoka u pogrešnom smjeru.
Još od „Arapskog proljeća“, Bliski Istok doživio je brojne promjene u svojoj sigurnosnoj situaciji, a najveća od njih je da konvencionalne i nekonvencionalne sigurnosne prijetnje koegzistiraju i pogoršavaju se istovremeno. Politički prevrati stvorili su prostor za sigurnosne rizike raznih oblika. Naprimjer, promjene režima u Tunisu, Libiji, Egiptu, Jemenu, Sudanu i Alžiru zakomplicirale su sigurnosno okruženje na Bliskom istoku. U ovoj regiji pitanja nacionalne sigurnosti očituju se kao pitanja osiguranja hrane, ekološke sigurnosti i prijetnji javnoj sigurnosti. Efekat širenja značajan je aspekt regionalnih sigurnosnih prijetnji. Terorizam, ekstremisti i izbjeglice s Bliskog Istoka su već postali globalni faktori rizika.
Mnogi duboko ukorijenjeni vanjski i unutarnji razlozi su doveli do krhkosti i zamršenosti sigurnosti na Bliskom Istoku. Ali, vanjska intervencija je glavni uzrok. Na regionalnom nivou, sukobi između zemalja Bliskog istoka pogoršali su sigurnosnu krizu. Sukob između Palestine i Izraela prešao je iz lošeg u gore; oboje su se okrenuli starom putu „odgovora na nasilje nasiljem“. Muslimanski svijet podijeljen je na sunite koje predvodi Saudijska Arabija, i šiite koje predvodi Iran, a neprijateljstvo između njih ugrožava regionalnu sigurnost. Kako su zemlje Bliskog Istoka na nišanu jedne drugima, regija je zatvorena u teškim sigurnosnim poteškoćama.
Domaći sukobi zemalja Bliskog Istoka i slaba unutarnja uprava prouzrokovali su sigurnosna pitanja i nagovijestili neminovnu opasnost. Neke isključive regionalne sigurnosne alijanse upravo su ozljedama dodale uvrede. Naprimjer, Strateška alijansa o Bliskom istoku koju predvodi SAD, ili takozvani Arap-NATO u nastajanju, novo je tijelo dizajnirano za suzbijanje utjecaja Irana u regiji. To će povećati vjerojatnost velikih sigurnosnih rizika i izazvati nove nevolje u Arapskom zaljevu.
Rješenje je unapređenje kapaciteta za neovisni razvoj i kreiranje sigurnosnih politika. Mnoge države Bliskog istoka koje se oslanjaju na prihode od energije su ovisne u sigurnosti o Sjedinjenim Državama; neki su za razvitak ovisni o stranoj pomoći. Zapravo, sredstva za preživljavanje ljudi najveće su sigurnosno pitanje. Ako ljudi ostanu bez sredstava za život, oni izlaze na ulice da ruše vladu. Poboljšanje životnih sredstava ljudi je, dakle, način za poboljšanje upravljanja nacijom. Iz ove perspektive, samo ubrzana reforma, bolje upravljanje i održiv neovisni razvoj mogu temeljno riješiti pitanja sigurnosti na Bliskom Istoku.
Glavne sile trebaju sarađivati sa regionalnim na promociji novih sigurnosnih koncepata i sigurnosnih mehanizama. Koncepti bi se trebali temeljiti na zajedničkoj i općoj sigurnosti, tako da regija može uz neku garanciju imati pouzdanu i dugotrajnu sigurnost. „Apsolutna sigurnost“ koju zagovaraju neke nacije, po mnogim pitanjima je nerealna u ovoj regiji. Nijedna zemlja na Bliskom istoku ne može biti izolirana od burnog regionalnog okruženja.
Na prvom Forumu za sigurnost na Bliskom istoku, održanom u Pekingu prošlog novembra, bio sam svjedok snažne spremnosti svih strana da izbjegnu rat, potpunu konfrontaciju i eskalirane sukobe. Svi su bili spremni međusobno sklopiti mir i riješiti trnovita pitanja putem političkih kanala pod određenim uvjetima. Kina je predložila rješenje za unaprijeđenje upravljanja sigurnošću na Bliskom Istoku, što predstavlja upravljanje sigurnošću na tri nivoa.
Prvo, upravljanje na državnom nivou, posebno poboljšana nezavisna izgradnja sigurnosnih kapaciteta, ponovna izgradnja sigurnosnog reda i rast za sigurnost. Vraćanje sigurnosti ratom razorenih nacija dolazi prvo, jer su se te nacije uvukle u haos i postale velike sigurnosne prijetnje.
Drugo, upravljanje na regionalnom nivou. To znači odstupanje od mentaliteta „nula-zbroja“, dovođenje u saradnju zbog sigurnosti. Ključno za to je poboljšati nivo saradnje i izgraditi višeslojni sigurnosni mehanizam.
Treće, upravljanje sigurnošću na međunarodnom nivou, sa fokusom na nadgledanje i upravljanje sigurnosnim rizicima. Budući da su svi u istoj situaciji, u svim zemljama su se isprepleli sigurnosni interesi. Oni bi trebali promovirati uspostavljanje sigurnosnog mehanizma na Bliskom Istoku i riješiti bezbjedonosna pitanja putem političkih kanala, naprimjer, obraćajući se Ujedinjenim narodima za posredovanje.
Sve u svemu, upravljanje na tri nivoa promovirat će zajedničku sigurnost i ublažiti rizike, zaštititi regionalni mir i započeti novi sigurnosni poredak na Bliskom istoku.
