PISjournal – Nedavna posjeta saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana Washingtonu ponovo je skrenula pažnju na jedno od mnogih gorućih pitanja s kojima se suočava američki predsjednik Donald Trump: rat u Sudanu.
Iako Bijela kuća već dugo pokazuje interes za složene izazove Sudana – posebno za rat između Sudanskih oružanih snaga (SAF) i Snaga za brzu podršku (RSF), koji traje od aprila 2023. – čini se da se taj interes pojačao nakon posjete Mohammeda bin Salmana.
Za SAD, nacionalna sigurnost u Crvenom moru ostaje najveća briga, jer se njihovi prioriteti i dalje oblikuju fokusom na borbu protiv terorizma i regionalnu stabilnost. Bijela kuća je ranije upozorila da rat u Sudanu predstavlja direktnu prijetnju američkoj nacionalnoj sigurnosti.
State Department aktivno je ulagao napore da se postave temelji za mir, uključujući nekoliko rundi pregovora koji su kulminirali nedavnim diplomatskim naporima takozvanog Quada – koji čine SAD, Saudijska Arabija , Egipat i UAE – s ciljem okončanja rata.
Trumpova tvrdnja prošle sedmice da rat u Sudanu „nije bio na njegovoj listi prioriteta“ prije nego što je Mohammed bin Salman zatražio njegovu intervenciju, manje se čini kao strateška promjena, a više kao gest zahvalnosti saudijskom prijestolonasljedniku.
To bi također moglo poslužiti da se Mohammed bin Salman predstavi kao kredibilan regionalni lider i mirovni posrednik na kojeg se Washington može osloniti u bliskoistočnim poslovima. Ovo signalizira Trumpovu podršku ulozi koju Saudijska Arabija predvodi u regionalnoj diplomatiji i odražava njegov širi interes za napore izgradnje mira širom svijeta.
Američki angažman se intenzivirao od Trumpove izjave. U petak je američki državni sekretar Marco Rubio razgovarao telefonom sa ministrom vanjskih poslova UAE-a šeikom Abdullahom bin Zayedom, signalizirajući dublje učešće SAD-a u Sudanu i kontinuiranu koordinaciju s partnerima iz Quada.
„Zaboravljeni rat“
Međutim, ovaj obnovljeni angažman dolazi u kritično kasnoj fazi. Ujedinjene nacije su više puta opisale Sudan kao zemlju koja se suočava s jednom od najtežih humanitarnih kriza na svijetu. Ranija intervencija mogla je spasiti živote, kao što je bio slučaj nedavnog sloma El-Fashera u rukama RSF snaga, spriječiti široko rasprostranjene zločine nad nenaoružanim civilima i ublažiti humanitarnu katastrofu – koja danas uključuje nestašicu čiste vode i hrane, kolaps osnovne infrastrukture i masovno raseljavanje.
Na međunarodnom planu, Sudan se često naziva „zaboravljenim ratom“, a glavni globalni akteri ga stavljaju nisko na svoje liste prioriteta. Trumpov ulazak u mirovni proces mogao bi privremeno skrenuti međunarodnu pažnju, prije nego što neizbježno ponovo izblijedi.
Sudansko vijeće za suverenitet, na čelu s predsjednikom Abdelom Fattahom al-Burhanom, bilo je među prvima koji su pozdravili napore Saudijske Arabije i pozitivno odgovorili na Trumpove izjave – uprkos sedmicama implicitnog odbacivanja predloženog humanitarnog prekida vatre koju je predložio Quad.
Ova promjena mogla bi biti posljedica stavljanja mirovnog procesa pod direktan nadzor Trumpa ili možda usred uvjeravanja datih Burhanu o mogućim unutrašnjim reakcijama protiv prihvatanja američkog posredovanja.
Nakon Burhanove objave na X (ranije Twitter) u kojoj se zahvaljuje Saudijskoj Arabiji i SAD-u, polarizacija u zemlji kao da je omekšala, jer su pristalice SAF-a – uključujući Alija Kartija, generalnog sekretara Sudanskog islamskog pokreta – izrazile obnovljene nade u stabilnost i trajni mir.
RSF je, u međuvremenu, pozdravio učešće SAD-a, ali je optužio „one koji kontrolišu odluke vojske“ za opstrukciju mira. Grupa je također naglasila svoju želju da se pozabavi temeljnim uzrocima krize i izgradi „novi Sudan“.
Ali situacija se ponovo brzo promijenila u nedjelju, kada je Burhan objavio da Sudan ne može prihvatiti UAE kao posrednika u sukobu, opisujući mirovnu inicijativu Quada kao „najgoru do sada“.
Nakon toga, RSF je u ponedjeljak objavio saopštenje u kojem je vođa Mohamed Hamdan Dagalo, poznat i kao „Hemedti“, najavio saglasnost svoje grupe o trenutnom tromjesečnom prekidu vatre. „Nadamo se da će zemlje Quada odigrati svoju ulogu u podsticanju druge strane da se angažuje na ovom koraku“, dodao je.
Glavni izazovi koji predstoje
Šta će se sljedeće dogoditi ostaje nejasno. Bilo bi pogrešno pretpostaviti da će sporazum Saudijske Arabije i Trumpa fundamentalno promijeniti postojeći plan za Quad, koji je osmislila i podržala Bijela kuća. Ipak, iako Trumpovo učešće možda ne ide u prilog jednoj strani ili ne služi specifičnim domaćim političkim agendama, moglo bi ubrzati implementaciju sporazuma.
Bez obzira na to šta se desi u bliskoj budućnosti, značajni izazovi predstoje na putu ka miru u Sudanu.Akteri koji profitiraju od rata mogu jednostavno nadživjeti mirovne inicijative. Iako Burhanova javna zahvalnost stvara rijetku diplomatsku priliku, ona ne eliminira ukorijenjene interese ili podršku vanjskih pristalica koji godinama finansiraju sukob, usred regionalne borbe za uticaj.
Provođenje mira bit će teško. Humanitarno primirje može propasti bez nezavisnog nadzora, a kršenja mira bi moglo brzo narušiti krhko povjerenje. Izgledi za vladu koju vode civili su duboko osporavani, a ako se doživljavaju kao nametnuti izvana, riskiraju odbacivanje. Čak i ako javnost podržava mir, skriveni otpor – poput tajnih tokova oružja i tajnih saveza – može sabotirati napredak.
Ako se primirje učvrsti, moglo bi stvoriti ključni humanitarni prostor, omogućavajući dostavu pomoći, spašavanje života i postepeno obnavljanje povjerenja. Kredibilna tranzicija mogla bi utrti put civilnoj upravi i preoblikovati narative o budućnosti Sudana. Posrednički blok bi također mogao iskoristiti kolektivni pritisak kako bi izvukao značajne ustupke od zaraćenih strana.
Ali ključne strukture moći mogu ostati netaknute, uključujući sisteme vojne kontrole, finansijske i mreže oružja, te marginalizaciju civilnog društva. Primirje bi se moglo pokazati privremenim i raspasti se kada počnu politički pregovori.
Trumpovo učešće je mač sa dvije oštrice: donosi političku težinu i uticaj, ali riskira vezivanje budućnosti Sudana za transakcijske geopolitičke interese. Burhanov javni odgovor predstavlja značajno otvaranje, ali uspjeh će zahtijevati istinske mehanizme sprovođenja zakona, inkluzivnu tranziciju utemeljenu na sudanskom vlasništvu i kredibilne garancije.
Ako se iskoristi ovaj trenutak, Sudan bi konačno mogao nazrijeti civilnu budućnost. U suprotnom, prilika bi se mogla ponovo pretvoriti u tragediju.
