Ahmed al-Hila
PISjournal –Izrael je proširio svoju agresiju na Liban nakon što je preusmjerio svoje vojne operacije na sjever – prije toga izvršivši atentat na Hassana Nasrallaha, generalnog sekretara Hezbollaha, te na Fuada Shukra, šefa Genralštaba Hezbollaha, i Ibrahima Aqila, komandanta specijalnih snaga Al-Radwan, što je utrlo put talasu bjesomučnog bombardiranja južnog predgrađa, Hezbollahovog uporišta.
Ovi konstantni napadi na njegove vođe, sjedište, političku i civilnu strukturu – pored toga što je okupacija prisilila sve stanovnike juga, Hezbollahovog prirodnog inkubatora, da se rasele sjeverno od rijeke Litani, u pravcu Bejruta i Sidona – ukazuje na to da je Izrael poduzeo značajan korak ka rušenju Hezbollaha i njegovom razoružavanju, čime utječe na unutrašnju i regionalnu stabilnost Libana. To je ono na što je ukazao Netanyahu nakon ubistva Nasrallaha, kada je govorio o ponovnom crtanju mape Bliskog istoka.
Ponašanje izraelske okupacije, političko i na terenu, potaknulo je Iran da promijeni svoj pristup zasnovan na strateškom strpljenju, koji je imao do sada, i da krene s eskalacijom kako bi vratio prethodno stanje odvraćanja i stabilnosti, nakon što je došlo do promjena usljed kvalitativnih okupacijskih napada na Hezbollah, posebno ubistvom Hassana Nasrallaha.
Ono što je potaknulo Iran na ovu promjenu je to što je izraelska okupacija strateško strpljenje shvatila kao slabost povezujući je s nedostatkom želje za ratom, što ju je potaknulo da snažno napadne na Hezbollah, koji je ključna karika u odnosima s Iranom i u njegovoj nacionalnoj sigurnosti u regiji.
Ako Izrael uspije uništiti Hezbollah, to će biti uvod u slabljenje Irana, ako ne i direktan vojni napad na njega, što će nužno imati direktne posljedice na palestinsko pitanje jer će se Izrael vratiti da izmiri račune s Hamasom i da okonča postojanje palestinskog otpora u Pojasu Gaze kako bi izvršio aneksiju Zapadne obale i judaizaciju Jerusalema. Nakon toga će bez problema ponovo iscrtati kartu Bliskog istoka uz američku podršku, kako je planirano prije 7. oktobra, pod izgovorom normalizacije i Abrahamovog sporazuma, o čemu je Netanyahu govorio u svom posljednjem obraćanju pred Generalnom skupštinom UN-a.
Scenariji
Situacija u regiji je na pragu krize i pred njom, kao takvom, su sljedeći scenariji:
političko rješenje putem pregovora
Scenario zaustavljanja agresije na Pojas Gaze i potpunog povlačenja iz tog područja, zatim zaustavljanja sukoba s Hezbollahom i povratak raseljenih Izraelaca u svoja naselja na sjeveru teško da će se desiti jer bi to bio veliki poraz za Netanyahua, ekstremnu cionističku desnicu i njen političko-teološki plan. Također, to je scenario koji nije prioritet za američku administraciju nakon početka agresije na Liban jer Washington želi da Izrael silom uspostavi novu stvarnost.
nastavak rata iscrpljivanja
Ovo je scenario rata između izraelske okupacije, Hamasa i Hezbollaha, uz pomoć Jemena, Iraka i Irana. Ovaj scenario se trenutno dešava, a njegov nastavak zavisi od toga da li će se moći izbjeći regionalni rat tako što će Izrael izvesti ograničeni napad kao odgovor na posljednji iranski napad na Izrael, koji je pogodio nekoliko vojnih baza, uključujući bazu Nevatim u Negevu na jugu Palestine, u kojoj se nalaze napredni američki avioni F-35.
Rat iscrpljivanja je skup i iscrpljujući za Izrael, a ako se produži, Netanyahu će biti primoran da pribjegne pregovorima jer izraelski unutrašnji front neće moći podnijeti posljedice iscrpljivanja kada je riječ o narodu, ekonomiji i sigurnosti. To bi moglo potaknuti stručnjake, intelektualce i kapitaliste da idu van Izraela.
regionalni rat
Ovaj scenario ogleda se u ulasku Irana u direktni sukob s Izraelom, a mogao bi biti potaknut velikim izraelskim napadom na iransku infrastrukturu, posebno ekonomsku i naftnu, ili na iranska nuklearna postrojenja.
Podsticajni faktori
Netanyahu i vladajuća cionistička teokratska desnica u Izraelu imaju važne faktore koji ih podstiču na regionalni rat.
Prvi i drugi scenario nose sa sobom neuspjeh za Netanyahua, njegovu vladu i saveznike iz ekstremne desnice, što bi bio historijski neuspjeh za njih i njihov teokratski politički program – koji podrazumijeva najmanje aneksiju Zapadne obale i okupaciju Pojasa Gaze.
U entitetu postoji cionistička većina koja podržava širi rat protiv Hezbollaha, što se može odnositi i na napad na Iran.
Ova većina bila je dostupna Netanyahuu samo u prvim mjesecima nakon Potopa al-Aksa zbog gnjeva i straha za egzistenciju, koje je Netanyahu propagirao nakon 7. oktobra govoreći da vode drugi rat za nezavisnost Izraela.
Postojanje američke političke podrške, zasnovane na pravu Izraela da se brani, i pružanje pune materijalne i vojne podrške Washingtona, a da ne spominjemo američke snage koje su u pripravnosti u regiji. Sjedinjene Američke Države više puta su izjavile da će, u slučaju izbijanja rata, stati uz Izrael, bez obzira protiv koje države ratovao.
Scenario rata, uprkos svojoj ozbiljnosti, pruža Izraelu, a posebno Benjaminu Netanyahuu, historijsku priliku da uz američku podršku napadne iranska nuklearna postrojenja, o čemu je sanjao proteklu deceniju.
Regionalni rat može izgledati primamljivo Izraelu i historijska prilika za Netanyahua i ekstremnu desnicu da ostvare svoj san o nametanju suvereniteta nad cijelom Palestinom. Nije isključeno da će razmišljati o aneksiji i drugih arapskih zemalja silom, kao dio ratnih ciljeva, ukoliko Izraelac osjeti da pobjeđuje, a arapske zemlje budu posmatrale zbog straha od mogućih ishoda rata i bojazni da bi velika Amerika sa svojom punom vojnom snagom mogla formirati novi Sykes-Picot u korist Izraela.
Regionalni rat znači da će Iran punom snagom ući u njega, što će otvoriti bojno polje geografski od Iraka, preko Sirije i Libana, do Palestine, uz jemensku podršku.
Najopasnija stvar za Izrael u ovom scenariju je Hezbollahova upotreba njegove raketne moći u velikim i intenzivnim razmjerama te njegovo bombardiranje vitalnih područja, infrastrukture i osjetljivih tačaka u Izraelu, i to paralelno s iranskim bombardiranjem, napadima specijalnih snaga Al-Radwan sa sjevera i aktivnostima otpora unutar okupirane Palestine, što bi dovelo Izrael u tešku situaciju iznutra i izvana.
Posljedice ovog rata – ako do njega dođe – bit će ogromne za regiju i promijenit će obrise Bliskog istoka i njegovu geopolitičku sliku. Pobjeda Izraela protiv bloka otpora je upitna, a neuspjeh Izraela značit će egzistencijalni poraz za njeg.
scenariji scenariji scenariji scenariji scenariji
