Sanadin Voloder

Autor je novinar, NVO aktivista i istraživač. Bio je novinar i urednik portala Akos. Saradnik je više bosanskohercegovačkih i regionalnih medija. Autor je knjige ‘Priče iz Hercegovine’.

PISjournalPovezivanje sa Iranom je nakon raspada Sovjetskog saveza postalo primamljivo za zemlje Centralne Azije kao što su Kirgistan i Uzbekistan, ali pojačani odnosi sa Teheranom na kraju mogu biti izazovni zbog složenih geopolitičkih odnosa. Centralne Azije

Centralna Azija je historijski ukliještena između svjetskih sila Rusije i Kine, a alternative koje se nude na jugu i zapadu još nisu operativne. Tradicionalna nestabilnost Afganistana isključuje ovu zemlju za povezivanje sa pakistanskom obalom. S druge strane Turska i Azerbejdžan naporno rade da premoste političke, vojne i geomorfološke prepreke južnog Kavkaza kako bi preko Kaspijskog jezera regiju povezali sa Mediteranom i Evropom.

Transportna izolacija limitira ekonomiju

Prema riječima predsjednika Kirgistana Sadira Japarova, realizacija željezničkog projekta Kina-Kirgistan-Uzbekistan mogao bi konačno početi. Na 8. godišnjem Trans-Caspian Forumu, koji je 21. maja organizovao Caspian Policy Center, ambasador Kirgistana u SAD Bakyt Amanbaev je istakao je da će se projekat povezati sa Pakistanom kako bi stigao do Arapskog mora i da ima poseban značaj za regiju jer će imat ogroman ekonomski i društveni utjecaj.

Dok je Amanbaev spomenuo Pakistan, o Iranu se govorilo i kao o potencijalnoj tački za pristup moru. Kirgiski zvaničnici posjetili su iransku luku Bander Abas 2021. godine, što je potaknulo spekulacije da je Biškek želi doći do otvorenog mora preko Irana. Prošle godine zamjenik direktora Kirgistanske željezničke kompanije Dastan Usubakunov također je poručio da će se ostvariti pristup Perzijskom zaljevu i Tihom okeanu preko luke Bandar Abbas.

Na nedavnom sastanku Šangajske organizacije za saradnju (SCO), iranski ambasador u Tadžikistanu rekao je da Iran može biti kapija Centralne Azije ka međunarodnim tržištima. Ambasador Alireza Haghighian je istakao da Iran, s obzirom na svoju lokaciju, može pomoći Centralnoj Aziji da dobije pristup Perzijskom zaljevu, odnosno cijelom svijetu.
Ova izjava nije nešto što se prvi put čuje u javnosti. Teheran je ranije razgovarao o povećanju povezanosti transportne infrastrukture sa zemljama Centralne Azije.

Na primjer, Teheran je predložio povezivanje sa željezničkom prugom Kina-Kirgistan-Uzbekistan 2022. godine i razmatrao mogućnost tranzitnog koridora sa Taškentom i Ašhabadom u oktobru 2023. godine.

Dok Iran generalno ima bliske odnose sa Tadžikistanom, Teheran takođe želi da se približi drugim državama Centralne Azije, posebno Kirgistanu. U 2023. povećan je iranski uvoz nenaftnih proizvoda iz Kirgistana. Novinski izvještaji pominju interes Biškeka za poboljšanje svojih veza s Iranom.

Projekat željeznice CKU odovest će Kirgistan dalje u kinesku orbitu utjecaja, sa dugom i rastućom zavisnošću od Pekinga. S obzirom na već narušen međunarodni imidž Kirgistana zbog represivnih mjera Japarovljeve vlade, partnerstvo Biškeka i Teherana može imati negativne posljedice po Kirgistan.

Iran vjerovatno takođe pokušava da promoviše projekte povezivanja kako bi poboljšao odnose sa Uzbekistanom, jer uprkos čvrstim osnovama za integraciju, uzbekistansko-iranski odnosi i dalje imaju dozu konfrontacije. Na februarskom sastanku dviju vlada u Taškentu, zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova Ali Bagheri je izjavio da je dubina dugotrajnih odnosa između dvije zemlje formirana u popularnom kontekstu i da se iz tog razloga ne može prekinuti. Bilateralna trgovina dostigla je oko 500 miliona dolara u 2023. godini. Trgovinska razmjena Irana sa Uzbekistanom iznosila je 370 miliona dolara tokom prvih 10 mjeseci tekuće persijske kalendarske godine (21. mart 2023 – 20. januar), sa iranskim izvozom od 270 miliona dolara, a uvozom sa 100 miliona dolara. Iran i Uzbekistan složili su se da povećaju obim trgovine na milijardu dolara do 2025. godine.

Vlade Centralne Azije i dalje imaju oprezan pristup prema iranskoj ponudi da djeluje kao kapija za regiju. To je posljedica zapadnih sankcija Iranu i nametnutoj izolaciji. Nedavne tenzije između Teherana i Tel Aviva u kontekstu cionističke agresije na Gazu su usporile procese integracije. Međutim, na kraju će presuditi ekonomski interes koji ide u smjeru prirodnog umrežavanja i trgovačke razmjene.

Zapadni pritisak je posebno izražen kad je u pitanju Kirgistan, jer je američki senator Bob Menendez već upozorio kirgistansko rukovodstvo da ako nastavi pomagati Rusiji rizikuje uvođenje stražnjih sankcija. Već su pojedine kompanije sa sjedištem u Kirgistanu sankcionisane zbog veza s Rusijom. Hipotetički je moguće da bi Zapad zaprijetio Biškeku novim sankcijama ako, osim veza s Moskvom, pojača i odnose s Teheranom.

Ruski fokus na Ukrajinu je prilika za Iran

Interes Teherana da se poveže sa koridorom Kina-Kirgistan-Uzbekistan mora se staviti u širi geopolitički kontekst. Sa ograničenim brojem regionalnih saveznika, Iran aktivno traži partnere i saveznike drugdje, kao što je Centralna Azija. Iran je ostvario stratešku pobjedu 2023. godine kada je postao članica Šangajske organizacije za saradnju (SCO). Članstvo u ŠOS-u će olakšati vojnu saradnju Irana sa oružanim snagama centralnoazijskih država u budućnosti. Stjecanje saveza u centralnoj Aziji pomoglo bi Iranu da izbjegne međunarodnu izolaciju i da se legitimizira na globalnoj razini.

Zadnjih godina se sve više piše i govori o iranskoj strategiji prema Centralnoj Aziji, a neki analitičari tvrde da, pošto je Rusija fokusirana na Ukrajinu, Iran koristi historijsku priliku da popuni prazninu koju je ostavila Rusija. S druge strane ruska invazija takođe tjera države Centralne Azije na iznalaženje ekonomske alternative. Svakako, historija i geografija igraju ulogu, a Iran ima duboke kulturno-historijske veze sa Centralnom Azijom što je njegova strateška prednost. Ipak, Teheran ima ograničenu ponudu za Centralnu Aziju jer se ne može mjeriti s ruskim tržištem sa kojim je stanovništvo regije povezano još iz vremena Carske Rusije.

Željeznički projekat Kina-Kirgistan-Uzbekistan nije nova ideja. Tokom godina, bilo je više pogrešnih početaka. Dakle, ostaje da se vidi da li je Japarovljev optimizam da će projekat uskoro započeti opravdan. Od tri zemlje uključene u projekat, čini se da Biškek najviše želi da ga otpočne jer je tokom Trans-Caspian Policy Foruma, kirgistanski ambasador je bio jedini diplomata koji je pomenuo željeznički projekat u svojim komentarima. Ova situacija nije iznenađujuća jer se, s obzirom na svoju geografsku lokaciju, Kirgistan u velikoj mjeri oslanja na nove transportne koridore za otvaranje svijetu.

Međutim, projekat željeznice će biti skup. Ona će se u velikoj mjeri oslanjati na kineske investicije i sposobnost Biškeka da osigura finansijsku pomoć iz drugih izvora, uključujući, možda, međunarodne kreditne institucije. S obzirom na ekonomsku situaciju zemlje i pogoršanje međunarodnog imidža, dobivanje međunarodne finansijske pomoći može biti izazovno.

Kako bi ionako skup i složen međunarodni željeznički koridor mogao konačno početi sa izgradnjom, vlade centralne Azije, posebno Kirgistana, ne bi trebale zaboraviti važnost geopolitike i trenutno stanje globalnog nereda. Povezivanje s Iranom može biti primamljivo, ali pojačani odnosi s Teheranom su izazovni jer raste interes političkog Zapada za ovom regijom. Međutim, interesi Amerike i EU su jednostrani, a regija se ne može jače ekonomski razvijati ako ostane u transportnoj blokadi.

Koridor sjever-jug

Teheran je godinama radio na izgradnji plinovoda sa Pakistanom koji ima perspektivu povezivanja sa Indijom. Međutim, promjena vlasti u Pakistanu koja odgovara interesima Amerike zaustavila je ovaj historijski projekat početkom godine.

Pored navedenog Iran godinama radi na povezivanje sa Rusijom preko Kaspijskog mora, odnosno kroz koridor koji povezuje rusku baltičku obalu i Perzijski zaliv.
Upravo je 20. juna 2024. godine ozvaničeno otvaranje željezničke pruge Rasht-Caspian duge 37 kilometara u sjevernoj iranskoj provinciji Gilan.

Ova pruga čini ključni segment Međunarodnog transportnog koridora sjever-jug (INSTC), povezujući Perzijski zaljev sa Kaspijskim morem putem željeznice.

Koridora sjever-jug ima teretni kapacitet maksimalno sedam miliona tona, a može da primi do 600.000 putnika. INSTC, koji se proteže na 7.200 kilometara, integriše različite vidove transporta – brodove, željeznicu i puteve – kako bi olakšao kretanje tereta kroz Indiju, Iran, Azerbejdžan, Rusiju, Centralnu Aziju i Evropu. On čini vitalnu vezu između Indijskog okeana, Perzijskog zaliva, Kaspijskog jezera i Baltičkog mora.

Iran je stalno širio svoju transportnu mrežu kako bi povećao prihode od regionalnih i međunarodnih trgovinskih koridora. Količina tranzita preko Irana porasla je za 78 % u odnosu na prethodnu godinu.

Stručnjaci predviđaju da bi Iran mogao generirati do 5 milijardi dolara godišnje od tranzita 25 miliona tona tereta duž svog dijela INSTC-a, pod uslovom da završi sve karike koje nedostaju.

U maju 2023. godine, Rusija i Iran potpisali su sporazum o izgradnji željezničke pruge Rasht-Astara u provinciji Gilan. Ruskom investicijom od 1,6 milijardi eura finansirat će se željeznička pruga od 163 kilometra, sa devet stanica, koja je predviđena za završetak u roku od 48 mjeseci.

Ekskluzivno PISjournal