PISjournal – Sporazum koji je Trump postigao s Iranom nije samo običan dogovor o okončanju rata, već sporazum koji preoblikuje arhitekturu odnosa između Washingtona i Tel Aviva.
Časopis Foreign Policy u nedavnoj analizi tvrdi da su, iako je vojna i sigurnosna saradnja između Washingtona i Tel Aviva na najvišem nivou, promjene u javnom mnijenju, slabljenje utjecaja proizraelskih lobija u SAD-u te posljedice ratova u Gazi i s Iranom dovele temelje tog saveza u kritično stanje.
Časopis navodi da se, uprkos dosad nezabilježenoj vojnoj i strateškoj saradnji između SAD-a i izraelskog režima, sami temelji tog saveza urušavaju te da bi odnosi mogli ući u period dugoročnog slabljenja. Smatra se da se Netanyahu već priprema za budućnost s manjom američkom vojnom pomoći. Međutim, upravo je on, više nego iko drugi, doprinio tom pogoršanju.
Kako se Tel Aviv i Washington udaljavaju jedan od drugog nakon Trumpovog sporazuma s Teheranom, njihove razlike postaju sve izraženije. Ali gdje se te pukotine trenutno najviše vide?
Trump i Netanyahu se razilaze
Trump je posljednjih sedmica više puta izražavao nezadovoljstvo zbog produžavanja rata u Libanu. Smatra da su intenzivni izraelski napadi, posebno bombardovanje stambenih četvrti u Bejrutu, donijeli visoku političku i humanitarnu cijenu te sada ugrožavaju zamah sporazuma s Teheranom. Trump je čak izjavio da je izraelska kampanja protiv Hezbollaha „trajala predugo“.
S druge strane, Netanyahu insistira da se operacije protiv Hezbollaha moraju nastaviti sve dok se sigurnosne prijetnje ne neutraliziraju, te da Tel Aviv zadržava pravo na vojne akcije u Libanu kad god to smatra potrebnim.
Time su izraelski napadi na Liban postali nova tačka neslaganja između Tel Aviva i Washingtona. Budući da je Teheran jasno poručio da svaki sporazum zavisi od prekida borbi na svim frontovima, uključujući i Liban, Trump sada Netanyahuovu kampanju u Libanu vidi kao direktno suprotstavljenu vlastitim interesima.
Može li Trump obuzdati Netanyahua?
Analitičari smatraju da će Trumpove oštre kritike Netanyahua zbog napada na Dahijeh, južno predgrađe Bejruta, vjerovatno postajati sve žešće. Iako bi Trump do petka mogao uspjeti obuzdati Netanyahua, period od 60 dana predviđen za finalizaciju šireg sporazuma bit će jednako kritičan.
Netanyahu bi mogao posegnuti za svakim mogućim izgovorom kako bi potkopao taj proces, što će održavanje Izraela pod kontrolom učiniti izuzetno teškim.
Ipak, Trump raspolaže određenim sredstvima pritiska.
Izvještaji sugeriraju da bi se Izrael, u slučaju velikog sukoba s Iranom ili dugotrajnog rata u Libanu, u velikoj mjeri oslanjao na američku municiju, presretače projektila, satelitske obavještajne podatke, logističku podršku i političko pokroviteljstvo. Bez te podrške cijena dugotrajnog ratovanja značajno bi porasla.
Stoga, ako Bijela kuća zaključi da su sporazum s Iranom, stabilnost energetskih tržišta ili sprečavanje regionalnog rata prioriteti američkih interesa, može izvršiti ozbiljan pritisak na izraelsku vladu da obustavi operacije.
Historijski gledano, američke administracije su više puta uspijevale ograničiti ili smanjiti obim izraelskih vojnih operacija. To pokazuje da Washington zaista posjeduje značajne poluge utjecaja kada je riječ o ključnim sigurnosnim pitanjima.
Ipak, Netanyahu se vjerovatno neće lako povući. On i veliki dio izraelskog sigurnosnog establišmenta Iran i osovinu otpora smatraju najvećom prijetnjom za državu te bi mogli biti spremni riskirati tenzije s Washingtonom kako bi se suprotstavili toj prijetnji.
Ako Netanyahu procijeni da bi popuštanje prema Hezbollahu ili Iranu značilo politički poraz u zemlji, imat će još veći motiv da se suprotstavi američkom pritisku.
Istovremeno, i američki predsjednik ima vlastita politička ograničenja. Ne može jednostavno prekinuti američku podršku Izraelu, a da se ne suoči s otporom važnih kongresnih frakcija, proizraelskih lobističkih grupa i značajnog dijela vlastitih birača.
Liban i Iran – dva različita slučaja
Kada je riječ o Libanu, Trump ima veće izglede za uspjeh. Ako Washington odluči spriječiti širi rat, obično raspolaže dovoljnim instrumentima da ograniči obim izraelskih operacija. Liban nije sigurnosni prioritet SAD-a prvog reda kao što je to iranski nuklearni program, a Izrael u tom pitanju uglavnom mora tješnje koordinirati s Washingtonom.
Međutim, situacija s Iranom je drugačija. Obuzdavanje Netanyahua na tom planu mnogo je teže. Ako izraelsko rukovodstvo procijeni da se suočava sa strateškom, egzistencijalnom prijetnjom, moglo bi nastaviti s vojnim akcijama čak i uprkos američkom protivljenju.
Ipak, vođenje velikog i dugotrajnog rata protiv Irana bez aktivne podrške Washingtona bilo bi daleko složenije i mnogo skuplje za izraelski režim.
Ekskluzivno PISjournal
