David Hearst
Mračni motivi iza kojih Saudijska Arabija teži ka jedinstvu Zaljeva- Mohammed bin Salman mogao bi iskoristiti razonodu s Katarom za postizanje dva cilja: objaviti vlastito priznanje Izraela i nagovoriti oca da se povuče s prijestolja.
Saudijski prestolonasljednik Mohammed bin Salman govorio je tokom uvodne sjednice 41. samita Vijeća za zaljevsku saradnju 5. januara 2021. (AFP/Saudijska kraljevska palata)
Tri godine i šest mjeseci trebalo je saudijskom prijestolonasljedniku Mohammedu bin Salmanu da dođe do istog zaključka da su neki od nas došli do dana blokade Katara: da je osuđen na neuspjeh.
Projekt ućutkivanja neovisnog susjeda osuđen je na trenutak kada su tadašnji američki ministar obrane James Mattis i tadašnji državni sekretar Rex Tillerson, bivši naftaš s velikim vezama s Katarom, saznali za planove za invaziju na poluotok i zaustavili ih.
Kako su prolazile sedmice, ruka Katara je samo ojačala. Turske trupe stigle su u Dohu da formiraju fizički tampon. Iran je Kataru dao na korištenje svoj zračni prostor. Blokada nikada nije mogla funkcionirati sa zračnim mostom uspostavljenim oko Saudijske Arabije.
Trebalo je samo nekoliko mjeseci da Katar pokrene veliku operaciju lobiranja u Washingtonu, poništavajući ili ukidajući utjecaj glavnog lobiste Saudijaca, ambasadora Emirata Youssefa al-Otaibe, i uspostavljajući vlastitu solidnu podršku. Američki predsjednik Donald Trump nije ni priznao da je Katar bio domaćin najvažnije zrakoplovne baze Pentagona u regiji Al Udeida, kada je na tviteru odobrio blokadu 2017. godine.
Na kraju je saudijski princ precijenio Trumpov utjecaj i podcijenio preostalu moć američke vojske. I Tillerson i Mattis su odavno nestali, ali pritisak da se preokrene ovaj ludi čin nepromišljenosti nikada nije popustio; s vremenom je samo rasla.
Sa skorijim dolaskom neprijateljskog američkog predsjednika Joea Bidena, bin Salman je osjetio da je došlo vrijeme da se stavi tačka na njegovu ludost. Danas nije ispunjen nijedan od 13 zahtjeva koje su države blokade prvobitno postavile Kataru. Ni njegovo domaćinstvo članova Muslimanske braće ni vanjska politika nisu se promijenili. Al Jazeera nije zatvorena. Savez Katara s Iranom i Turskom je, ako ništa, ojačao.
Na domaćem terenu, katarski emir, šeik Tamim bin Hamad Al Thani, više nego prije cijeni svoju odbranu države, pošto se katarski nacionalizam povećao. Katar je samosvjesniji i samopouzdaniji nego što je bio prije blokade.
‘Katar je pobijedio’
Ako išta drugo, ovaj neprijatni šok ojačao je Katar. Isto vrijedi i za tursku i iransku vanjsku politiku.
“Moglo bi se reći da je Katar pobijedio” Abdulkhaleq Abdulla, profesor politike u Dubaiju, koji je prije tri godine bio jedan od najistaknutijih branitelja blokade, rekao je za Financial Times . “Cijena borbe je bila previsoka – sada postoji spoznaja da je ovo crna ovca porodice i to jednostavno moramo podnijeti. To su bile najgore tri i pol godine u povijesti GCC [Vijeće za suradnju u Zalivu].”
Ali ovi zaključci trenutno su samo bin Salmanovi. Zanimljivo je primijetiti ko je u utorak bio odsutan iz pokazivanja bratske ljubavi na samitu GCC-a. Neprijavljivanje prijestolonasljednika Abu Dabija Mohammed bin Zayeda uslijedilo je zajedno s odsustvom bahreinskog kralja Hamada i egipatskog predsjednika Abdela Fattaha el-Sisija.
Bahrein je usred sve žešćeg graničnog spora s Katarom, a Egipat je i dalje skeptičan prema cijelom poduhvatu. Mada Masr citirala je izvore egipatske vlade da Kairo ne vidi dovoljno jake temelje da otvori novu stranicu u odnosima s Dohom. Katar je, tvrdili su, još uvijek vodio “metodološku kampanju usmjerenu na egipatski režim”.
Izvori su primijetili da nije ispunjen niti jedan od osnovnih zahtjeva Katara – zatvaranje Al Jazeere, zatvaranje turske vojne baze, prekidanje veza s Muslimanskom braćom i smanjenje veza s Iranom. Prerano je reći da li ovo signalizira lom kontrarevolucionarnih snaga koje su se držale zajedno otkako su platile i postavile Sisija za predsjednika Egipta nakon vojnog puča 2013. godine.
Tenzije oko Jemena i Izraela
Svakako, postoje osnovi za raskid odnosa između mentora bin Zayeda i njegovog štićenika bin Salmana. Jedan je Jemen: ko je zaista zadužen za intervenciju pod vodstvom Saudijske Arabije koju je bin Salman pokrenuo u martu 2015. godine – Saudijci ili Emirati? Milicije koje financiraju UAE, odane, i preuzele kontrolu nad jugom, ostavljajući Saudijce u neriješenom ratu s Hutijima na sjeveru.
Drugi izvor napetosti je Izrael. Predvodeći normalizaciju s Izraelom, Emirati su se jasno postavili kao glavni zaljevski partner u Tel Avivu. Pohvala Otaibe da su UAE i Izrael imali dvije najsposobnije vojne snage u regiji podigla je obrve u Rijadu i Kairu.
Izraelski premijer i ministri vanjskih poslova UAE i Bahreina učestvuju u ceremoniji potpisivanja Abrahamovog sporazuma u Washingtonu 15. septembra 2020. (AFP)
Pišući prvi put predstavu diplomatskog zaljeva za izraelske novine, Otaiba se pohvalio prije normalizacije prošle godine: “S dvije najsposobnije vojske u regiji, zajednička zabrinutost zbog terorizma i agresije te duboka i duga veza sa Sjedinjene Države, UAE i Izrael mogli bi stvoriti bližu i efikasniju sigurnosnu saradnju. Kao dvije najnaprednije i najraznovrsnije ekonomije u regionu, proširene poslovne i finansijske veze mogle bi ubrzati rast i stabilnost na Bliskom istoku. “
Emirati koji tvrde da su glavni partner Izraela mogli bi stvoriti probleme budućem kralju Saudijske Arabije. Još jedan zapaženi izostanak sa samita GCC-a bio je trenutni kralj zemlje Salman.
Pored bacanja kosti budućem američkom predsjedniku, bin Salman mogao bi njegovati i svoje mračne razloge za sklapanje mira s Katarom. Zna da će na taj način kupiti, čak i privremeno, relativno mirnoću medija pod kontolom Katara, uglavnom Al Jazeere Arabic, koja ima najveću publiku u arapskom svijetu.
Podijeljeno kraljevstvo
Izvještavanje Al Jazeere o burnim događajima koji potresaju arapski svijet je opadalo i jenjavalo. Ni prije blokade, na primjer, nije posvetio istu pažnju ubilačkom bombardiranju Jemena saudijskim ratnim avionima kao što je to učinio egipatskoj revoluciji 2011. godine.
Iako su proizvođači i novinari slobodniji izvještavati od većine svojih savremenika u medijima pod kontrolom Saudijske Arabije, Emirata i Egipćana, država Katar i dalje ima kontrolu nad količinom zvuka. Mnogo je primjera, uključujući odluku da se umanji izvještavanje o suđenju Loujain al-Hathloulu, istaknutom saudijskom aktivisti koji je nedavno osuđen na pet godina i osam mjeseci zatvora.
Bin Salman mogao bi upotrijebiti ovaj detant s Katarom za postizanje dva cilja: objaviti vlastito priznanje Izraela i nagovoriti oca da abdicira i preda mu krunu.
Predati Saudijsku Arabiju u ruke Izraela predstavljalo bi pravu nagradu savezu koji se gradi nad i oko glava Palestinaca
Nema sumnje da bin Salman misli da je vrijeme da se učine oboje. Od samog početka njegove kampanje za kraljevstvo uspostavljanje bliskih tajnih odnosa s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom bilo je ključno za odnos bin Salmana sa savjetnikom američkog predsjednika Jaredom Kushnerom i njegovim puncem Trumpom.
Kraljevstvo je podijeljeno od vrha do dna po pitanju normalizacije s Izraelom. Vanjskopolitički teškaši u porodici i dalje javno izražavaju protivljenje, posebno bivšeg šefa saudijske obavještajne službe, princa Turkija al-Faisala. Sam kralj, kome princ Turki ostaje u neposrednoj blizini, također se protivi, a pitanje će imati snažan utjecaj na saudijski naroda.
Buduća previranja
Prvi korak ka rješavanju ovog problema je neutralisanje ili smanjivanje obima arapskih medija koji bi se mogli boriti protiv bin Salmana. Ovo uglavnom dolazi iz Katara, što bi moglo objasniti zašto je i sam Kushner bio prisutan na samitu GCC-a.
Uz sve uložene bolove, nagrada je sjajna – i Biden, predani cionist, pozdravio bi je. Predavanje Saudijske Arabije u ruke Izraela predstavljalo bi pravu nagradu savezu koji se gradi nad i oko glava Palestinaca. Saudijska Arabija ostaje, zahvaljujući svojoj veličini i bogatstvu, “stvarnom” arapskom državom.
Iako treba pozdraviti rješenje krize s Katarom, motivi za to bi mogli dovesti do još većih previranja u arapskom svijetu.