Admir Lisica napad
Autor je magistar historije, istraživač u oblasti regionalnih političkih odnosa, međunarodnih politika i dijaspornih zajednica
PISjournal – Dosadašnji napad Izraela na Gazu mjeri se u desetinama milijardi dolara, što nisu bili prvi proračuni koliko će iznositi finansijski aspekt Netanjahuovog ratnog pohoda.
Ono o čemu zapadni mediji previše ne govore jeste da kopnena operacija Izraelu osim finansijske, donosi i gubite u ljudstvu, što će Netanjahu dodatno morati pojasniti nezadovoljnim Izralcima, koji kontinuirano protestvuju protiv njegovih dugoročno pogubnih poteza za Izrael.
Pad izraelske valute šekel osjetan je u odnosu na dolar od početka ratnih događaja, te će Izrael biti ovisan o američkoj pomoći u narednom periodu. Uzmemo li u obzir situaciju na frontu u Ukrajini, gdje su Sjedinjene Američke Države uložile puno novca bez većih uspjeha, možemo očekivati kako će biti dosta nesuglasica među političkom elitom u SAD povodom dodatnih ulaganja u Izrael, pogotovo jer nas u 2024. godini očekuju predsjednički izbori u ovoj zemlji, te će se svaki unutrašnji i vanjskopolitičkih potez predsjednika Joea Bidena i njegovih saradnika pomno promatrati.
Postavljaju se pitanja kada će doći do okončanja brutalnih izraelskih napada na Gazu, te ko ima mogućnost da okončna haos na Bliskom istoku? Odgovor imaju Sjedinjene Američke Države, čija administracija sigurno ima poluge za okončanje trenutne situacije, jer posjeduje najveći utjecaj na akutelnu vlast u Izraelu. Stavljanje pod tepih dugogodišnje nerješeno pitanje Palestine, bez ozbiljnijeg napora da se ono konačno riješi, pokazalo se kao pogubno. Epilog takvih politika prema Bliskom istoku jeste činjenica da se svijet trenutno nalazi u stiuaciji koja će imati delekosežne posljedice u cjelokupnom svjetskom poretku.
Ukrajini ne ide baš najbolje na frontu, te joj trenutna situacija nikako ne odgovora. S druge strane, Rusija može zadovoljno trljati ruke uslijed aktuelnih događaja na Bliskom istoku, jer fokus svjetske javnosti više nije na ratu u Ukrajini. Puno je aktera u igri, jasno je kako međunarodna zajednica trenutno stoji uz Izrael, ali je pitanje da li će ukoliko se brutalno iživljavanje izraelske vojske nastavi nad civilima u Gazi stav svih evropskih zemalja ostati isti, a zbog sve većih pritisaka koje opozicija i nevladin sektor vrši na svoje vlade.
Iran, država čija je vlast zvanično istakla da sa događajima u posljednjih mjesec dana nema ništa, godinama unazad daje podršku palestinskoj borbi. U javnosti možemo čuti kako međunarodna zajednica, Turska, te arapske zemlje podržavaju rješenje palestinskog pitanja na način da se formiraju dvije države uz uzajamno teritorijalno poštivanje, što podržava i palestinska uprava.
Iran rješenje palestinskog pitanja promatra drugačije, te predlaže opći referendum palestinskog naroda u regionu na kojem bi se Palestinci izjasnili o tome kakvu budućnost žele (čime se aludira na ukidanje države Izrael). Naravno, takav epilog je skoro pa nemoguć. U prethodnom periodu Iran je svoju vanjsku politiku usmjerio na potenciranju diplomatskih rješenja u određenim nesporazumima koje su imali sa arapskim ili nekim drugim zemljama, što se pokazalo kao dobar potez. Sastanak predsjednika Irana i Saudijske Arabije, te Irana i Azerbejdžana, ukazuje na to kako postoji određeno zatopljavanje u odnosima, te veliki potencijal za izgradnju regionalnog mira i zajedničke saradnje.
Posljednji događaji na Bliskom istoku pokazatelj da taktika „guranja“ problema pod tepih, ne daje dugoročne rezultate. Rješenje između Izraela i Palestine naziralo se nakon Sporazuma u Oslu 1993. godine, međutim od njegovog provođenja gotovo se nije ostvarilo ništa konkretno, a epilog neprovođenja Sporazuma osjećamo i mi hiljadama kilometara udaljeni od Gaze. Sigurno je da međunarodna zajednica mora pronaći model rješenja koji će konačno biti pravedan prema Palestincima, jer je očigledno da se više ne može ostavljati po strani ono što žele Palestinci.
Turska je još u prvim danima od početka nemilih događaja pozivala na rješenje sukoba po modelu iz 1967. godine prema kojem bi Palestina imala sve elemente državnosti, kakav će epilog u konačnici biti ostaje da vidimo, ali je sigurno jasno kako trenutni status koji godinama onemogućuje normalan život Palestinaca morati biti promjenjen. Za Izrael predstoje izazovni mjeseci i godine, jer će posljedice događaja od 7. oktobra, te kasniji počinjeni ratni zločini IDF-a biti dugo osjetne.
Netanjahuov politički krah se bliži, jer je nezadovoljstvo među Izraelcima doseglo maksimalan nivo još u mjesecima prije 7. oktobra, koji je za veliku masu dokaz nesposobnosti aktuelnih vlasti u svim segmentima. Koliko god djelovalo čvrsto savezništvo između Izraela i SAD, u godinama pred nama moguće je da Izrael postane opterećavajući faktor za SAD i još neke druge međunarodne saveznike, kao što je Velika Britanija.
Arapske zemlje neće previše imati utjecaj na razvoj cjelokupne situacije, osim eventualno tradicionalnog palestinskog partnera Katara, dok će ostali u ovom procesu većinom biti posmatrači, bez ozbiljnog utjecaja na procese.
Ekskluzivno PISjournal
