PISjournal – Turski predsjednički izbori ovog proljeća završili su pobjedom Recepa Tayyipa Erdoğana, uprkos slabostima vladajuće Stranke pravde i razvoja, posebno sve većoj inflaciji te ekonomskim i političkim učincima izazvanim strašnim zemljotresom u januaru 2023. godine. promjena
Tokom više od dvijedecenije političke vladavine u Turskoj, Erdoğan nikada nije bio tako blizu poraza na izborima, a ovaj put je pobijedio u drugom krugu izbora. Iako su Erdoğan i vladajuća Stranka pravde i razvoja pripremili vrlo preciznu, efikasnu i uspješnu predizbornu kampanju, posebno u dva mjeseca uoči izbora, većina političkih stručnjaka njegovu pobjedu pripisuje očitim pogreškama i slabostima opozicije, posebno lidera najveće opozicione stranke (Narodne Republike) i Erdoğanova protivkandidata na ovim izborima Kemala Kılıçdaroğlua.
Kritičari kritikuju njegove izborne strategije u koaliciji s drugim opozicionim strankama i smatraju ga pogrešnomopcijom za natjecanje s Erdoğanom.Kılıçdaroğlu je predvodio koaliciju koja je uključivala Dobru stranku (stranku desnog centra otcijepljenu od relativno ekstremne nacionalističke Stranke nacionalnog pokreta), dvije stranke odvojene od vladajuće Stranke pravde i razvoja, stranku Saadat (koja uključuje prijatelje i bivše saradnike Nejmuddina Özbakana), i jednu manje važnu stranku.Osim Dobre stranke, koja se u anketama smatrala trećom ili četvrtom strankom u Turskoj, ostale četiri stranke dobile su manje od dva posto glasova u anketama.
Dok je Kılıçdaroğlu postao konačna opcija ove koalicije za natjecanje s Erdoğanom, čelnik Dobre stranke odjednom je napustio koaliciju u znak protesta zbog procesa njegovog izbora i vratio se u koaliciju uz intenzivne političke pregovore, a posebno uz napore gradonačelnika Ankare i Istanbula, koji su članovi stranke Kılıçdaroğlua. Čelnica Dobre stranke Maral Aksner nije imala problema s odabirom predsjedničkog kandidata koalicije iz vodeće opozicione stranke, ali je smatrala da Kılıçdaroğlu nije najbolja opcija za pobjedu nad Erdoğanom.
Njen prijedlog bio je prvo Ekrem Imamoglu, gradonačelnik Istanbula, a drugo Mansour Yovash, gradonačelnik Ankare.Obojica su ranije pobjeđivali kandidate vladajuće Stranke pravde i razvoja, a na lokalnim izborima (općine te gradskih i seoskih vijeća) 2019. uspjeli su prekinuti više od dvije decenije vladavine Stranke pravde i razvoja u općinama Istanbul i Ankara.
Ankete su pokazivale da je popularnost njih dvojice, posebno Ekrema İmamoğlua, mnogo veća od Kılıçdaroğlua, ali vrlo klimava pozicija Erdoğana i vladajuće stranke u anketama,stvorila je dojam da s kojom god opcijom opozicija izađe protiv Erdoğana, moći će okončati dugogodišnju vladavinu njega i njegove stranke. Dakle, predizborna kampanja opozicije temeljila se na nekom vidu negativne strategije i polarizaciji; akcenat i jedinstvo oko silaska Erdoğana s vlasti.
Ova strategija, međutim, nije djelovala na ovim izborima jer su vladajuća stranka, a posebno Erdoğan, iskoristili polariziranu atmosferu za vlastitu korist i priznavanjem postojećih ekonomskih, društvenih i političkih problema te isticanjem ekonomskih i političkih uspjeha Turske tokom vladavina Stranke pravde i razvoja promovirali uvjerenje da ako iko možeizvući Tursku iz trenutne teške situacije, to suStranka pravde i razvoja i sam Erdoğan.Tu se pokazala strateška greška opozicije u predizbornoj kampanji i njihovog izbora, koja je u konačnici bacila udubok očaj i beznađe zagovornike promjena, posebno mlađe pristalice Stranke Narodne Republike, glavne opozicione stranke.
Iste noći kada su objavljeni izborni rezultati, zahtjevi za promjenama u glavnoj opozicionoj stranci, posebno od strane mlađih članova Stranke Narodne Republike, postali su sve glasniji, a Ekrem İmamoğlu, gradonačelnik koji je vrlo popularan među ovom grupom pristalica, započeo je kampanju u cyber prostoru za opsežne promjene u ovoj stranci.
Odgovor Kemala Kılıçdaroğlua kao lidera stranke i poraženog kandidata na izborima bila je promjena zamjenikā i Izvršnog vijeća stranke, što ne samo da se nije svidjelo pristalicama, već je protumačeno kao svojevrsna tvrdoglavost i otpor prema ostavci vođstva stranke; konkretno, Skupština stranke na kojoj bi se birao novi lider stranke iz raznih je razloga već neko vrijeme odgađana.
Kemal Kılıçdaroğlu je rekao da će ostati na čelu stranke do lokalnih izbora u martu 2024. (izbori općina i gradskih i seoskih vijeća), a onda će, ako nađe odgovarajuću opciju, drugome prepustiti vođstvo jer je on jedini koji može dovesti ovaj brod u sigurnu luku.
Ove riječi, koje su dodatno razbjesnile pristalice, otvorile su put onima koji su željeli promjene pod vođstvom Ekrema İmamoğlua. Naravno, Kılıçdaroğlu je pokušao zadovoljiti svoje pristalice odabirom İmamoğlua kao stranačkog kandidata za općinu Istanbul, ali pristalice su znali da je poraz stranke na lokalnim izborima 2024. s Kılıçdaroğluovim vođstvom izvjestan.
Uz pritisak pristalica i nekih članova stranke, Kılıçdaroğlu je konačno pristao održati stranačku skupštinu kako bi se čelnik stranke mogao izabrati prije lokalnih izbora.
Pod vođstvom Ekrema İmamoğlua, zastupnika stranke u turskom parlamentu, željni promjena, izabrali su kandidata koji će se natjecati s Kılıçdaroğluom, da bi na kraju, u dugoj generalnoj skupštini, Özgur Ozel, opcija zagovarača promjena, pobijedio Kılıçdaroğlua u drugoj fazi i postao lider stranke.
Özgur Ozel, novi čelnik Stranke Narodne Republike, koja je s jedne strane najvažnija opoziciona stranka, a s druge strane smatra se baštinikom Atatürka, prošao je sve faze stranačkog razvoja, starosne je dobi ispod 50 godina, te se smatra mladim političkim liderom, a uživa podršku šireg kruga stranačkih pristalica, a posebno je blizak saveznik Ekrema İmamoğlua, gradonačelnika Istanbula i najpopularnije ličnosti stranke. Ali, on nema visoku karizmu i nema veliku težinu i utjecaj u visokim političkimkrugovima Turske i duboko ukorijenjenim strankama te zemlje.
Dakle, trebat će mu dosta vremena da sebi otvori prostor naspram starih i konzervativnih slojeva ove ukorijenjene stranke. promjena promjena
Tokom stranačkog natjecanja, Ozgur Özel je najavio da će umjesto stalnog suočavanja s Erdoğanovim djelima i riječima (nešto što je Kılıçdaroğlu stalno činio pod bilo kojim izgovorom), pokušati racionalizirati ponašanje stranke prema vladajućoj stranci i samom Erdoğanu.
Ova pozitivna strategija, koja je suprotna negativnoj strategiji i Kılıçdaroğluovom načinu stalnog prepucavanja s Erdoğanom, može spriječiti polarizaciju turskog političkog okruženja i Erdoğanovo vješto iskorištavanje tog okruženja. Međutim, uzavrela politička atmosfera u Turskoj ponekad je dovodila Özgura Ozela do verbalne rasprave s vladajućom strankom i pokazalo ga kao liderakoji može podleći uzavreloj političkoj atmosferi u Turskoj.
Lokalni izbori u Turskoj krajem marta 2024. prvi su ozbiljni test novog lidera opozicione stranke, iako se uspjeh ili neuspjeh stranke na ovim izborima logično ne može pripisati u potpunosti njemu.
On mora biti sposoban izgraditi i voditi koaliciju opozicionih stranaka kako bi ponovio relativni uspjeh stranke na lokalnim izborima, posebno u velikim gradovima; to neće biti lahko postići s gorkim iskustvom koalicije na predsjedničkim izborima prošlog proljeća, a Dobra stranka, nositelj opozicione koalicije na lokalnim izborima 2019. i predsjedničkim izborima 2023., već je najavila da više ne želi ulaziti u koaliciju pod prijašnjim uvjetima. Premda ova najava nije konačno odustajanje ove stranke i postoji mogućnost saradnje u velikim gradovima, posebno Istanbulu i Ankari, za nastavak saradnje s ovom strankom stranka Narodne Republike morat će dati značajne ustupke, uključujući i prepuštanje općina nekoliko metropola.
Sudbinsko pitanje bit će općinski i gradski izbori u Istanbulu. Erdoğan je jednom rekao da koja god stranka pobijedi u općini Istanbul, pobijedit će i na općim izborima u Turskoj.Ukoliko Partija narodne republike želi predstaviti Ekrema İmamoğlua kao kandidata opozicionih stranaka na predstojećim predsjedničkim izborima 2028. godine, a u odsustvu Erdogana, koji zakonski neće imati pravo kandidirati se u tom razdoblju, pobijedit će na izborima.Lokalni izbori u Istanbulu su dvostruko važni. Za potpuni uspjeh ova stranka mora osvojiti i mjesto gradonačelnika i većinu mjesta u gradskom vijeću, tako da, ako Imamoglu podnese ostavku na mjesto gradonačelnika za predsjedničke izbore, gradsko vijeće može izabrati gradonačelnika iz iste stranke.
Jedan od Kılıçdaroğluovih izgovora za neprihvaćanje İmamoğluove kandidature na predsjedničkim izborima prošlog proljeća bila je ta da, ako bi bio nominiran za predsjednika, neminovno bi morao dati ostavku na mjesto gradonačelnika, a zbog činjenice da vladajuća stranka ima većinu u gradskom vijeću, pozicija gradonačelnika bi pripala Stranci pravde i razvoja. U skladu s tim, da bi Stranka Narodne Republike bila na putu pobjede za preuzimanje vlasti, neizbježno mora ostvariti odlučujuću pobjedu u Istanbulu: osvojiti i mjesto gradonačelnika i dobiti većinu u gradskom vijeću; to je moguće samo u slučaju jedinstvene opozicione koalicije.
Erdoğan također vrlo dobro zna da je ovoga puta pozicija gradonačelnika i gradskog vijeća Istanbula od vitalnog značaja.Stoga će vladajuća stranka svim svojim snagama pokušati ponovno osvojiti te mandate i barem pokušati ne prepustiti i gradonačelničku poziciju i većinu gradskih vijećnika opozicionojStranci Narodne Republike.U svakom slučaju, Erdoğanje svoj politički uspjeh započeo 1994. iz Istanbulske općine, a nakon toga već tri decenije igra ulogu na prvoj političkoj razini Turske.
Kako god, za relativno mladog političkog lidera poput Ozgura Özela prvi su izbori težak i odlučujući test. Ostaje da se vidipočinje li kraj Erdoğanovog autoriteta i Stranke pravde i razvoja od lokalnih izbora 2024. ili će on, kao u protekledvije decenije, nastaviti nizati svoje i stranačke pobjede.
Ekskluzivno PISjournal
