Jonathan Cook

PISjournal – “Nenamjerna greška” je kupovina pogrešnog parfema vašem partneru ili kada pogrešnoj osobi pošaljete e-mail. To nije ispaljivanje dronova na automobil, ubijanje 10 civila – i to kada se malo dijete jasno vidjelo nekoliko trenutaka ranije.

Pa ipak, navodno “nezavisna” istraga Pentagona ovog mjeseca utvrdila je upravo takvu grešku u dobroj vjeri nakon što su američki komandanti odobrili napad dronom krajem avgusta u kojem je ubijena jedna afganistanska porodica, uključujući sedmero djece. General američkog ratnog vazduhoplovstva zaključio je da nije bilo nemara ili nedoličnog ponašanja, te da ne treba poduzeti nikakve disciplinske mjere.

Za vikend se Pentagon ponovo oslobodio krivice. Zračni napad 2019. godine na Baghuz u Siriji u kojem su ubijene desetine žena i djece nazvao je “opravdanim”. To je učinilo čak i nakon što je istraga New York Times-a pokazala da je grupa civila koja je nastradala u bombardovanju već identificirana kao grupa bejgunaca od borbi između milicija koje podržavaju SAD i grupe Islamska država (IS).

Američki vojni advokat Dean Korsak je tada označio incident kao potencijalni ratni zločin, ali Pentagon nikada nije sproveo istragu. Došlo je do pažnje javnosti samo zato što je Korsak poslao detalje nadzornom odboru Senata.

Objavljujući zaključke svoje istrage o Afganistanu, Pentagon je jasno stavio do znanja koji su mu pravi prioriteti nakon njegovog užurbanog izlaska iz Afganistana u stilu Sajgona nakon dvije decenije neuspjele okupacije. Brine se o imidžu, a ne o odgovornosti.

Za razliku od njegovog odbijanja da preduzme mjere protiv operatera dronova i komandanata koji su pucali na civilno vozilo, Pentagon je odmah kaznio jednog od njegovih vojnika koji je kritikovao organizaciju povlačenja. Veteran marinac Stuart Scheller izveden je pred vojni sud prošlog mjeseca nakon što je koristio društvene mreže da javno izvrijeđa svoje šefove.

Šta će od to dvoje – Schellerov komentar ili nekažnjavanje onih koji su ubili nedužnu porodicu – učiniti više da diskredituje ulogu američke vojske, u Afganistanu ili drugim pozorištima širom svijeta u kojima ona djeluje?

Kolonijalni narativ

Pentagon je daleko od toga da je sam u očekivanju da bude izuzet od nadzora za svoje ratne zločine.

“Nenamjerna greška” je nastavak kolonijalnog narativa koje zapadne nacije govore sebi, i nama ostalima, kada ubijaju civile. Kada zapadne trupe napadnu i okupiraju tuđe zemlje – i možda sebi pomognu u nekim od resursa koje nađu na tom putu – to se radi u ime donošenja sigurnosti ili širenja demokratije. Mi smo uvijek “Dobri momci, oni su zli. Mi griješimo, oni čine zločine.”

Ova samopravednost izvor je ogorčenja Zapada na bilo koju sugestiju da Međunarodni krivični sud u Hagu treba da istražuje, a kamoli da krivično goni, američke, evropske i izraelske komandante ili političare za izvršenje ili nadgledanje ratnih zločina.

Samo afričke lidere ili neprijatelje NATO-a treba izvući pred sudove i natjerati da plate cijenu. Ali ništa u najnovijoj istrazi Pentagona ne potvrđuje narativ o “nenamjernoj grešci”, uprkos popustljivom izvještavanju u zapadnim medijima koji napad dronom nazivaju “pogrešnim”.

Čak ni uspostavljanje istrage nije bilo pošteno. Kako je “nezavisno” da general Pentagona istražuje incident koji uključuje američke trupe?

Operateri dronova koji su ubili porodicu Zemeraija Ahmadija, uposlenika američke humanitarne organizacije, bili su ovlašteni da to učine jer je njegova bijela Toyota Corolla zamijenjena za slično vozilo za koje se navodi da pripada lokalnoj franšizi IS-a. Ali ta marka je jedno od najčešćih vozila u Afganistanu.

Šef humanitarne organizacije u kojoj je radio novinarima je zajedljivo rekao: „Ne razumijem kako je najmoćnija vojska na svijetu mogla osam sati pratiti [gospodina Ahmadija], humanitarnog radnika, u uobičajenom automobilu i ne shvatiti ko je on bio i zašto je bio u sjedištu američke humanitarne organizacije.”

Odluka je, u najboljem slučaju, bila nepromišljeno indiferentna u pogledu toga da li je Ahmadi bio prava meta i da li će kao rezultat toga umrijeti djeca. Ali vjerovatnije, kada je napao Ahmadijevo vozilo, cijeli američki vojni sistem je bio u zasljepljujućoj žeđi za osvetom. Tri dana ranije, 13 američkih vojnika i 169 afganistanskih civila ubijeno je kada je bomba eksplodirala u blizini aerodroma u Kabulu, dok su se Afganistanci okupljali tamo u nadi da će dobiti mjesto na jednom od posljednjih letova za evakuaciju.

Eksplozija na aerodromu bila je konačno vojno poniženje – ovo koje je nanio ISIL – nakon što su Talibani uspješno protjerali američke trupe iz Afganistana. Osveta – čak i kada je obučena kao “zaplašivanje” ili obnova “vojne časti” – nije “nenamjerna greška”.

Šablon ponašanja

Ali postoji još dublji razlog za nepovjerenje prema istrazi Pentagona. Nema odbrane od „nenamjerne greške“ kada se iste greške stalno dešavaju. „Nenamjerne greške“ ne mogu biti šablon ponašanja.

Pa ipak, duge godine američke okupacije Afganistana i Iraka, i miješanja u Siriju, bile su isprekidane zračnim napadima koji su uništili porodice i svadbene zabave. Te informacije rijetko dolaze na naslovnice, zasjenjene ranijim Pentagonovim pogrešnim tvrdnjama o uspješnoj “neutralizaciji terorista”.

Ali upravo su takve “greške” bile razlog zašto je američka okupacija Afganistana na kraju propala. Pentagonovo ubijanje Afganistanaca iz vatrenog oružja stvorilo je toliko neprijatelja među lokalnim stanovništvom da su lokalni vladari koje podržava SAD izgubili svaki legitimitet.

Nešto slično se dogodilo tokom američke i britanske okupacije Iraka. Svako ko vjeruje da Pentagon čini “nenamjerne greške” kada ubija civile treba da pogleda video Kolateralno ubistvo koji je objavio WikiLeaks 2012. godine koji prikazuje pilote helikoptera, 2007. godine, dok s mješavinom tehničke ravnodušnosti i jezivog veselja razgovaraju o svojim raketnim udarima na gomilu Iračana, uključujući dva novinara Reutersa, koji se kreću ulicama Bagdada.

Kada kombi u prolazu pokuša da pritekne u pomoć jednom od ranjenih, piloti ponovo pucaju, iako se na prednjem sjedištu vidi dijete. Naime, u kombiju je pronađeno dvoje djece. Američki vojnici koji su stigli na mjesto događaja donijeli su odluku da američkim ljekarima ne dozvole pružanje pomoći.

Kako je pilotima rečeno o žrtvama, jedan je prokomentarisao: “Pa, oni su krivi što su doveli svoju djecu u bitku.” Drugi je odgovorio: „Tako je”.

Ubijanje nedužnih

Izraelska verzija ovoga je “tragična greška” – izgovor koji je koristio 2014. godine kada je njegova mornarica ispalila dvije precizne rakete na plažu u Gazi upravo na mjestu gdje su četiri dječaka igrala fudbal. Poginuli su na mjestu. U sedam sedmica napada na Gazu 2014. godine, Izrael je ubio više od 500 palestinske djece i više od 850 odraslih civila. Pa ipak, sve su očigledno bile “nenamjerne greške” jer nijedan vojnik, komandant ili političar nikada nije odgovarao za te smrti.

Palestinski civili umiru iz godine u godinu, iz decenije u deceniju, a ipak ih uvijek ubija “nenamjerna greška”. Izraelski izgovori su potpuno neuvjerljivi iz istog razloga zbog kojeg Pentagon nema nikakvu težinu.

Oboje su svoja krivična djela počinili na tuđoj teritoriji na koju nisu pozvani. Obje vojske vladaju tim ljudima bez opravdanog razloga, tretirajući lokalno stanovništvo kao „neprijatelje“. I jedni i drugi postupaju sa znanjem da njihovi vojnici uživaju apsolutnu nekažnjivost.

U donošenju odluke o ubistvu afganistanske porodice ovog mjeseca, Pentagon je naveo da nije “kršio zakon”. Ni ta presuda nije poštena. Ono što američka vojska misli je da nije prekršila svoja sebična pravila angažovanja, pravila koja dozvoljavaju sve što američka vojska odluči da želi uraditi. Ponaša se kao da za njega ne vrijede nikakvi zakoni kada napadne tuđe zemlje, čak ni zakoni teritorija koje zauzima.

I taj argument je nepošten. Postoje zakoni rata i zakoni okupacije. Postoji međunarodno pravo. SAD su uvijek iznova kršile te zakone u Afganistanu i Iraku, kao i Izrael koji više od pet decenija vlada Palestincima i blokira dijelove njihove teritorije.

Problem je u tome što nema volje za sprovođenjem međunarodnog prava protiv jedine vojne supersile i njenih saveznika. Umjesto toga, dozvoljeno je preuzeti ulogu dobroćudnog globalnog policajca.

Bez kontrole

I SAD i Izrael odbili su ratifikovati Rimski statut, kojim je uspostavljen Međunarodni krivični sud (ICC) koji sudi za ratne zločine. Ni to odbijanje nije bila “nenamjerna greška”. Svaki od njih je očekivao da će izbjeći nadzor suda.

Američki i izraelski lideri znaju da njihovi vojnici čine ratne zločine i da oni sami čine ratne zločine odobravajući ili agresivne ratove od kojih se očekuje da će ih ovi vojnici voditi ili dugotrajne ratoborne okupacije koje bi trebali provoditi. Ali šta god da se nadaju, propust da se ratifikuje statut ne služi kao karta za boravak van zatvora. Američki i izraelski lideri i dalje riskiraju da potpadnu pod nadležnost MKS-a ako zemlje koje napadnu ili okupiraju ratificiraju statut, kao što je slučaj s Afganistanom i Palestinom.

Kvaka je u tome što se Haški sud može koristiti samo kao krajnje sredstvo – drugim riječima, prvo se mora pokazati da nijedna zemlja optužena za ratne zločine nije sama ozbiljno istražila te zločine.

Refren SAD-a i Izraela o “nenamjernoj pogrešci” svaki put kada ubijaju civile je upravo takav dokaz. To pokazuje da su američki i izraelski pravni sistemi potpuno nesposobni da poštuju zakone rata, ili da pozovu svoje političke i vojne zvaničnike na odgovornost. Umjesto toga, to mora biti posao ICC-a.

Ali sud se plaši. Trumpova administracija pokrenula je rat protiv njega prošle godine kako bi zaustavila svoje zvaničnike koji istražuju američke ratne zločine u Afganistanu. Imovina službenika suda je blokirana i uskraćeno im je pravo da uđu u SAD.

To je razlog zašto sud ne uspijeva da se zauzme za žrtve zapadnih ratnih zločina poput Zemerai Ahmadija i njegove djece. MKS je proveo 15 godina razvlačeći se prije nego što je prošle godine konačno objavio da će istražiti navode o američkim ratnim zločinima u Afganistanu. Ta odluka se brzo raspala pod naknadnom kampanjom pritiska.

U septembru, ubrzo nakon što su Ahmadijevu porodicu ubili američki operateri bespilotnih letjelica, glavni tužilac suda je izjavio da će istrage o američkim akcijama u Afganistanu, uključujući široko rasprostranjene tvrdnje o mučenju Afganistanaca, biti “uklonjene sa liste  prioriteta”. Umjesto toga, istraga bi se fokusirala na Talibane i ISIL.

Još jednom će neprijatelji SAD-a, ali ne i same SAD, biti pozvane na odgovornost. Ni to nije “nenamjerna greška”.

Izvor

 

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime