PISjournal – Ravit Baer, generalna konzulica izraelskog režima u Šangaju, 20. avgusta (srijeda) u intervjuu za televizijski kanal Bloomberg iznijela je tvrdnje protiv iranskog nuklearnog i raketnog programa. Ona je izjavila da je Kina jedina država koja može uticati na Teheran. Baer je također navela da kupovina iranske nafte od strane Kine pruža Pekingu mogućnost da vrši pritisak i utiče na iransku politiku.
Neočekivan zahtjev Izraela Kini: odraz zabrinutosti zbog produbljene saradnje Teherana i Pekinga
S obzirom na značajno širenje vojne, sigurnosne i tehnološke saradnje između Irana i Kine, pojavili su se izvještaji da je izraelski režim poslao zvaničnu delegaciju u Peking, tražeći od kineskih vlasti pojašnjenje u vezi s rastućom odbrambenom saradnjom sa Islamskom Republikom Iran. Ovaj potez dolazi u trenutku kada Kina navodno pozitivno odgovara na neke od iranskih zahtjeva za isporuku sofisticiranog naoružanja i vojne opreme – što je izazvalo zabrinutost u Tel Avivu.
Strateški aspekti izraelskog poteza
Upućivanje ove delegacije jasno odražava visok nivo zabrinutosti Tel Aviva zbog moguće promjene regionalnog balansa moći u korist Irana i njegovih saveznika. Izrael pokušava ovu saradnju predstaviti kao bilateralni sukob između sebe i Irana, čime nastoji umanjiti njenu širu geopolitičku dimenziju. Međutim, iz perspektive kineskih strateških analiza, ova saradnja nije izolovani slučaj, već dio šireg okršaja između Zapada i nezavisnih aktera međunarodnog sistema, u kojem Zapad teži očuvanju američke hegemonije i sprečavanju uspona novih centara moći.
Zašto je Izrael, a ne SAD, preuzeo inicijativu?
Značajno je napomenuti da u ovom slučaju SAD nisu nastupile direktno. Za razliku od prethodnih situacija kada je Washington lično prenosio poruke svojim rivalima, ovdje vidimo da Izrael preuzima ulogu sekundarnog posrednika. To ukazuje na sve veću ranjivost američke pozicije u istočnoj Aziji i koncentraciju snaga na suzbijanju Kine. U međuvremenu, Sjedinjene Države same aktivno naoružavaju kineske susjede i sprovode strategije za suzbijanje kineskog uticaja. Upravo zato, izraelski pokušaji da spriječe kinesko-iransku saradnju djeluju neuvjerljivo iz kineske perspektive.
Uloga Irana u globalnoj ravnoteži moći iz kineske perspektive
Kina jasno razumije da je stabilnost Irana od suštinskog značaja za suprotstavljanje američko-natovskoj ekspanziji u Zapadnoj Aziji. Teheran se, iz kineske vizure, ne posmatra samo kao regionalna sila, već i kao ključna barijera protiv pokušaja geopolitičkog okruženja i izolacije Kine. Ako bi Iran bio oslabljen pod pritiskom Zapada, to bi omogućilo SAD-u da u potpunosti usmjeri pažnju na Istočnu Aziju, što bi značajno povećalo prijetnju Pekingu.
Unutrašnje reakcije i destruktivne kampanje
S obzirom na strateški značaj kinesko-iranske saradnje, pojedini sumnjivi stavovi unutar Irana – koji otvoreno sumnjaju u kineske namjere ili izražavaju strah od „zavisnosti“ – mogu nehotice poslužiti zapadnoj strategiji suzbijanja. Iako su dobronamjerne kritike dio demokratskog dijaloga, ne može se zanemariti da određeni narativi namjerno pokušavaju narušiti rastuću saradnju Teherana sa nezapadnim silama.
Izraelski pokušaji redefinisanja svoje pozicije u novom globalnom poretku
Izrael, koji je u proteklim godinama izgubio dio svog uticaja u Moskvi i čiji alati u ruskoj prijestonici više nisu efikasni, sada pokušava redefinisati svoju poziciju u svijetu koji sve više odstupa od američke dominacije. Nedavni pokušaji Netanyahua da utiče na Kremlj, nudeći posredovanje između SAD-a i Rusije, naišli su na tišinu iz Moskve – što ukazuje na kraj ere u kojoj je Izrael vješto koristio globalne raskole za svoje interese.
Zaključak: Budućnost kinesko-iranske saradnje
Događaji u narednim sedmicama i mjesecima, posebno u oblastima tehnologije, sigurnosti i vojne saradnje između Teherana i Pekinga, mogli bi igrati ključnu ulogu u oblikovanju novog regionalnog poretka. Kina je svjesna da bi poraz Rusije u sukobu s NATO-om, ili slabljenje Irana pred višeslojnim pritiscima Zapada, samo dodatno ojačali američku poziciju u Aziji. Stoga, Peking nema alternativu osim da aktivno podržava svoje nezapadne partnere, prije svega Iran – ne iz ideoloških ili političkih simpatija, već na osnovu jasne geopolitičke logike i dugoročne strategije očuvanja multipolarnog svijeta.
Ekskluzivno PISjournal
