PISjournal – Nedavni memorandum o razumijevanju (MoU) između Irana i Sjedinjenih Američkih Država trebao je smanjiti tenzije i otvoriti period upravljanja sporovima između dvije zemlje.
Međutim, samo nekoliko sedmica nakon potpisivanja sporazuma, vojni događaji i političke odluke Washingtona pokazali su da postoji veliki jaz između riječi i postupaka SAD-a.
Jedan od ključnih uslova sporazuma bila je sloboda plovidbe kroz Hormuški moreuz. Prema tom uslovu, brodovi su trebali prolaziti kroz koridore koje je osmislio i kojima upravlja Iran kako bi se osigurao siguran prolaz kroz ovaj strateški plovni put.
Međutim, ono što se dogodilo posljednjih dana pokazalo je Teheranu da Washington pokušava zaobići upravo taj mehanizam. Usmjeravanjem određenog broja tankera izvan dogovorenih koridora, SAD su dovele u pitanje okvir utvrđen memorandumom o razumijevanju. U utorak je nekoliko tankera pokušalo proći neovlaštenim rutama, što je izazvalo reakciju iranskih oružanih snaga.
Iranski zvaničnici naglasili su da to nije predstavljalo kršenje sporazuma, već upravo izvršavanje obaveza koje su Iranu dodijeljene prema Memorandumu za upravljanje pomorskim saobraćajem i zaštitu Hormuškog moreuza.
S druge strane, Washington je ponudio drugačije objašnjenje, tvrdeći da je Iran prekršio memorandum napadom na tankere. U skladu s tim, Američka centralna komanda (CENTCOM) saopćila je rano u srijedu da je pokrenula operaciju s ciljem „nametanja visoke cijene“ Iranu zbog napada na trgovačke brodove s civilnim posadama u međunarodnim vodama.
Nakon tih udara, vojni objekti u Bandar Abbasu, Siriku i na ostrvu Qeshm bili su meta zračnih napada. Projektil koji je pogodio ribarsku luku zapadno od Bandar Abbasa zapalio je nekoliko plovila, dok je u Siriku prijavljen veći broj ranjenih.
Iran je odgovorio na ono što je nazvao zločinom u najkraćem mogućem roku. Islamska revolucionarna garda (IRGC) objavila je da su njene pomorske i zračno-svemirske snage u koordiniranoj raketnoj i bespilotnoj operaciji pogodile 85 američkih vojnih ciljeva, uključujući objekte u luci Salman, sjedište Pete flote SAD-a u Bahreinu i zračnu bazu Ali Al Salem u Kuvajtu.
IRGC je također saopćio da je oborio američku bespilotnu letjelicu MQ-9 koja je pokušala djelovati na teritoriji Irana.
Sumnje u američku posvećenost obećanjima
Nedavni vojni sukob ponovo je otvorio pitanje koliko su SAD zaista posvećene provođenju odredbi sporazuma. To je postalo još ozbiljnije kada se uz vojnu eskalaciju američka administracija odlučila i na pojačavanje ekonomskog pritiska na Teheran.
Ministarstvo finansija SAD-a objavilo je da povlači dozvolu izdatu prije dvije sedmice kojom je Iranu bilo omogućeno da prodaje naftu i petrohemijske proizvode u skladu sa sporazumom.
Teheran je ovaj potez opisao kao jasno kršenje američkih obaveza i očigledno odstupanje od uslova sporazuma. Zamjenik ministra vanjskih poslova Kazem Gharibabadi upozorio je da će Iran preduzeti odlučne i proporcionalne mjere kako bi zaštitio svoju sigurnost i nacionalne interese.
Ministarstvo vanjskih poslova Irana saopćilo je da odluka američkog Ministarstva finansija predstavlja „grubo kršenje“ člana 10 Memoranduma o razumijevanju te je američku vladu proglasilo odgovornom za sve posljedice tog postupka.
Sve se to događa u trenutku kada je predsjednik SAD-a Donald Trump u utorak ponovo izjavio da pregovori s Iranom dobro napreduju. Međutim, istovremena vojna eskalacija i obnavljanje ekonomskog pritiska prikazuju sasvim drugačiju sliku stvarne politike Bijele kuće.
Prema mišljenju mnogih posmatrača, upravo taj raskorak između diplomatske retorike i konkretnih poteza predstavlja najveću prepreku izgradnji povjerenja između Teherana i Washingtona.
Iran neće popustiti pod pritiskom
Iskustvo prethodnih godina pokazalo je da strategija „maksimalnog pritiska“, koju je provodila Trumpova administracija protiv Irana, nije ostvarila ciljeve Washingtona niti je natjerala Teheran da prihvati zahtjeve koji izlaze izvan njegovog pravnog i političkog okvira.
U tom kontekstu, ministar vanjskih poslova sejjid Abbas Araghchi, pozivajući se na odredbe Memoranduma, izjavio je: „Član 13 ovog dokumenta potpuno je jasan; dok god se nastavljaju vojne prijetnje Iranu, pregovori o konačnom sporazumu neće započeti.“ Također je pozvao SAD da poštuju vlastiti potpis i prestanu s potezima koji narušavaju proces dijaloga.
Ono što danas više od bilo kojeg drugog faktora otežava pregovore jeste očigledan jaz između američkih pisanih obaveza i njihovog stvarnog ponašanja na terenu.
Taj raskorak, zajedno s dugogodišnjim iskustvom koje Iran opisuje kao američku nepouzdanost, posebno nakon jednostranog povlačenja SAD-a iz nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, dodatno je produbio nepovjerenje Teherana prema američkim obećanjima.
Nedavne izjave američkog državnog sekretara Marca Rubija, koji je memorandum s Iranom nazvao „samo komadom papira“ i nagovijestio mogućnost propasti pregovora, dodatno su učvrstile uvjerenje da Trumpova administracija nije spremna provesti obećanja u praksi.
Iranski zvaničnici insistiraju da svaki sporazum može biti stabilan i dugotrajan samo ako se obaveze provode u praksi, a ne ostanu samo politička obećanja. Zbog toga Teheran nastavlja pregovore s velikim oprezom i skepticizmom.
Islamska Republika poručuje da će diplomatski kanal ostati otvoren, ali da će istovremeno koristiti sve svoje odbrambene i odvraćajuće kapacitete kako bi odgovorila na svaku prijetnju. Također je naglašeno da su iranske oružane snage u punoj pripravnosti i spremne odgovoriti još snažnije ukoliko se napadi ponove.
U takvim okolnostima budućnost pregovora neizvjesnija je nego ikada. Ako SAD nastave kombinovati vojni i ekonomski pritisak s diplomatskim razgovorima, izgledi za postizanje konačnog sporazuma postajat će sve manji.
Općenito, vojni napadi u kombinaciji s ekonomskim pritiscima tokom pregovora šalju poruku da Washington i dalje daje prednost pritisku umjesto diplomatiji. Nastavak takvog pristupa ne samo da će umanjiti šanse za postizanje konačnog sporazuma, već nosi i rizik od ponovne eskalacije sukoba, ovoga puta u mnogo širem obimu.
Zbog toga uspjeh pregovora zavisi od toga hoće li SAD odustati od, kako tekst navodi, svojih avanturističkih poteza i početi provoditi obaveze koje su prihvatile potpisivanjem sporazuma.
Ekskluzivno PISjournal
