PISjournal – Izraelski premijer Benjamin Netanyahu sada se nalazi u jednoj od najkompleksnijih političkih kontradikcija svog premijerskog mandata. Ekstremistički pokret doseljenika i tvrdokorne desničarske stranke, koje su posljednjih nekoliko godina postale jedna od Netanyahuovih najvažnijih političkih slamki spasa, sada, usred eskalacije nasilja na Zapadnoj obali, postaju jedan od najozbiljnijih izvora domaćeg i međunarodnog pritiska na njega.
Posljednjih sedmica nasilje doseljenika nad Palestincima na Zapadnoj obali naglo je poraslo, dosegnuvši razmjere koje su izazvale čak i oštre osude američkih i evropskih zvaničnika koji inače bez pitanja podržavaju kriminalne postupke ovog režima. U međuvremenu, 45 demokratskih američkih senatora poslalo je pismo Netanyahuu u kojem zahtijevaju djelovanje protiv nasilja doseljenika i istragu ubistava američkih državljana.
Rastući pritisak dolazi u trenutku kada su parlamentarni izbori u Izraelu zakazani za oktobar 2026. godine, zbog čega Netanyahu zavisi upravo od istog tog krajnje desničarskog bloka kako bi zadržao vlast.
Saveznici koji su postali problem
Kada se Netanyahu 2022. godine vratio na vlast, svoju koalicionu vladu vezao je za krajnje desničarske i vjerske stranke. Ličnosti poput Itamara Ben-Gvira i Bezalela Smotricha, koji su politički i ideološki blisko povezani s pokretom doseljenika, postali su glavni stubovi njegove koalicije.
Ta ista vlada od tada je proširila izgradnju naselja na Zapadnoj obali nezabilježenim tempom. Human Rights Watch navodi da je nasilje doseljenika naglo poraslo otkako je aktuelni kabinet preuzeo dužnost u decembru 2022. godine, pri čemu su napadi 2026. godine dostigli rekordne nivoe.
Drugim riječima, Netanyahu je posljednjih nekoliko godina ulagao u bliske odnose s ovom političkom krajinom kako bi održao svoju desničarsku koaliciju na površini. Ali sada mu ti isti saveznici nameću visoku političku cijenu, jer njegov problem nije samo terorističko ponašanje doseljenika; problem su i međunarodne posljedice takvog terorističkog ponašanja.
Slike doseljenika koji upadaju u palestinska sela, pale kuće i poljoprivredna zemljišta te napadaju Palestince sada se, više nego ikada ranije, šire svjetskim medijima. Human Rights Watch navodi da su od januara 2023. godine napadi doseljenika raselili 107 palestinskih zajednica, u potpunosti ili djelimično.
U jednom od najnovijih razvoja događaja, SAD su zauzele neuobičajeno oštar ton prema doseljenicima. Mike Huckabee, američki ambasador pri izraelskom režimu, neke ekstremističke doseljenike nazvao je „teroristima“, što je samo dodatno pojačalo politički pritisak na Netanyahuov kabinet.
Istovremeno, Francuska, Britanija, Njemačka, Italija, Norveška i Nizozemska izdale su upozorenja zbog širenja naselja i nasilja na Zapadnoj obali, odbacujući predloženi razvoj takozvanog naseljeničkog koridora „E-1“.
Netanyahu je tako uhvaćen u brutalnoj političkoj računici. S jedne strane, ne može jednostavno raskinuti s radikalnim doseljenicima. S druge strane, nastavak podrške njihovim postupcima samo produbljuje međunarodnu cijenu koju će Izrael, kao i njegova vlada, morati platiti.
Zašto Netanyahu ne prekida u potpunosti veze s Ben-Gvirom i doseljenicima?
Za Netanyahua izgradnja njegove sljedeće vlade znači sastavljanje desničarske koalicije, a svako slabljenje podrške krajnje desnice moglo bi učiniti formiranje takve koalicije gotovo nemogućim. Nedavna istraživanja javnog mnijenja to potvrđuju: rezultat vjersko-desničarskog bloka ključan je za njegovu političku budućnost.
Gledano kroz tu prizmu, Ben-Gvir i pokret doseljenika za Netanyahua nisu samo ideološko biračko tijelo, već i zupčanici njegove izborne mašinerije i stubovi njegove koalicione arhitekture.
Upravo zato je njegov odgovor na nasilje doseljenika, barem u većini slučajeva, bio mnogo mlakiji nego što bi željeli njegovi domaći i strani kritičari. On je u posljednjim izjavama osudio nasilje, ali je također vodio računa da napravi razliku između „većine doseljenika koja poštuje zakon“ i „male grupe ekstremista“.
Takvo predstavljanje omogućava Netanyahuu da pošalje signal svjetskoj javnosti, a da pritom ne spali svoje političke mostove prema krajnjoj desnici.
Netanyahu na ivici provalije
Premijer ovog režima sada se nalazi uhvaćen između dvije suprotstavljene opasnosti. Ako se previše približi ekstremističkim doseljenicima, međunarodni pritisak na Izrael će se pojačati, što bi potencijalno moglo dodatno opteretiti odnose Tel Aviva sa zapadnim saveznicima. Ako se previše povuče, rizikuje gubitak svoje koalicije.
Ova dilema dobija dodatnu težinu jer Netanyahuovi politički rivali već koriste nasilje doseljenika kako bi napadali njegovu vladu. Gadi Eizenkot, istaknuta ličnost opozicije, nedavno je žestoko kritikovao Smotricha i Ben-Gvira zbog eskalacije nasilja.
U međuvremenu, problemi se pojavljuju i unutar samog desničarskog tabora. Reuters je izvijestio da se Smotrich suočava s izbornim preprekama u nastojanju da ojača vlastitu političku poziciju, a Netanyahuu će trebati svaki pojedinačni mandat kako bi sačuvao desničarsku parlamentarnu većinu.
Zapravo, Netanyahu ne može u potpunosti odbaciti ekstremističke doseljenike bez gubitka ključnog dijela vjersko-desničarske baze. Ali također ne može bezuslovno braniti njihove postupke, jer je nasilje doseljenika sada postalo jedan od glavnih pokretača međunarodnog pritiska na Tel Aviv.
To ga ostavlja u situaciji hodanja po političkoj žici, uz odmjerene osude kojima nastoji umiriti svjetsko javno mnijenje i zadržati zapadne saveznike na svojoj strani, dok istovremeno izbjegava bilo kakav stvarni sukob s Ben-Gvirom i pokretom doseljenika kako bi spriječio raspad koalicije.
Naime, glavni Netanyahuov problem jeste to što su ekstremistički doseljenici nekada bili njegovo sredstvo za održavanje vlasti. Sada su postali jedna od najvećih prijetnji toj vlasti. Kako se izbori približavaju, suočava se s izborom između zadržavanja krajnje desničarskih saveznika i ograničavanja međunarodnih troškova politike naseljavanja, pri čemu obje opcije nose velike političke rizike, a bilo koja od njih na kraju bi mogla označiti njegov pad na izraelskoj političkoj sceni.
Ekskluzivno PISjournal
