PISjournal – Ovih dana ništa bolje od anketa koje su užasnule stranku Likud ne može pokazati krhkost političke scene izraelskog režima.
Ono što se događa u Netanyahuovom taboru nije uobičajena predizborna tjeskoba, već stvarni strah od gubitka vlasti i, još dramatičnije, stvarna mogućnost da Religijski cionizam, koji predvodi sadašnji ministar finansija Bezalel Smotrich, jedan od Netanyahuovih najtvrđih saveznika, ne uspije prijeći izborni prag.
Ova mogućnost, koja uznemirava rukovodstvo Likuda, nije samo političko poniženje, već strukturna katastrofa koja prijeti raspadom cijelog desničarskog tabora.
Svako mjesto koje Smotrich i njegovi saveznici izgube dragocjeno je i, u tijesnom nadmetanju s rivalskim taborom, može značiti gubitak vlasti desničarskog tabora. I ovdje se pristalice desnice oslanjaju na Netanyahuovu političku vještinu da iznenada preokrene situaciju u osjetljivom trenutku. Netanyahu je počeo razmatrati opcije, uključujući ponovno savezništvo sa Smotrichem, ministrom nacionalne sigurnosti Itamarom Ben-Gvirom, ili traženje kreativnijih i zahtjevnijih rješenja.
Sukobi unutar Likuda
Očekuje se da će „stranački sud“ Likuda donijeti odluke o spornim pitanjima koja oblikuju unutarstranačke izbore. To nije formalno pravosudno tijelo, već interni odbor penzionisanih sudija i viših advokata koji su članovi stranke. Njegova uloga je da presuđuje u sporovima oko tumačenja ustava Likuda. Njegove odluke obavezujuće su za sve članove stranke i mogu biti predmet žalbe Vrhovnom sudu režima samo u rijetkim slučajevima.
Dakle, gdje su linije podjela unutar Likuda? Četiri ključna pitanja ostaju neriješena:
Prvo, mehanizam glasanja: Hoće li svih 150.000 članova stranke imati pravo glasa ili će to pravo biti ograničeno na približno 4.000 članova Centralnog komiteta Likuda? Ovo nije običan tehnički nesporazum; to je borba za dušu stranke. Netanyahu podržava proširenje biračkog tijela, dok njegovi rivali žele njegovo sužavanje kako bi povećali vlastiti relativni utjecaj.
Drugo, vrijeme održavanja unutarstranačkih izbora: Trebaju li biti održani rano, prije nego što Knesset bude formalno raspušten, ili odgođeni do dvije ili tri sedmice prije općih izbora? Kalendar će u velikoj mjeri odrediti sposobnost kandidata da organiziraju svoje kampanje, kao i Netanyahuove mogućnosti sklapanja dogovora s istaknutim ličnostima izvan direktnog nadmetanja.
Treće, broj rezervisanih mjesta, odnosno šerjunima: Zagarantovane pozicije na stranačkoj listi koje lider može dodijeliti određenim pojedincima bez glasanja na unutarstranačkim izborima. Goruće pitanje glasi: Koliko takvih mjesta Netanyahu ima pravo ponuditi?
U tom smislu, stranački sud je već donio odluku, prihvativši Netanyahuovu žalbu na prvobitnu odluku s razlikom od samo dva glasa. U ovoj ključnoj izbornoj bitki Netanyahu je dobio ono što je želio. Prema Yedioth Ahronothu, osigurao je odobrenje stranke za osam rezervisanih mjesta, u trenutku kada aktuelne ankete Likudu daju samo oko 23 mjesta ukupno. To ostavlja otprilike samo 16 mjesta za koja će se ostali kandidati stranke boriti.
To znači da će se najmanje polovina sadašnjih članova Knesseta iz Likuda morati ponovo takmičiti na predstojećim unutarstranačkim izborima.
Četvrto, mehanizam konačnog prilagođavanja liste: Nakon završetka unutarstranačkih izbora i kada svaki kandidat dobije određeni broj glasova, hoće li mjesta biti dodijeljena strogo prema broju glasova ili lider stranke zadržava ovlast da promijeni redoslijed liste u skladu sa svojim političkim kalkulacijama?
Ova četiri pitanja neće biti riješena internim glasanjem. Podjele su preduboke. Umjesto toga, stranački sud će odlučiti, razmatrajući zahtjeve različitih frakcija. Kakve god odluke budu donesene, one će služiti kao „pravila igre“ koja će uređivati borbu za stvarna mjesta na listi.
Važno je napomenuti da Netanyahu ne čeka odluke suda. Iza kulisa radi na postizanju dogovora s centrima moći unutar stranke; ličnostima poput Davida Bitana, predsjedavajućeg Ekonomskog odbora Knesseta, poznatog kao disidentski glas unutar Likuda i osobe koja se ne boji kritizirati vladinu politiku, te Haima Katza, ministra stanovanja, dugogodišnjeg Netanyahuovog lojaliste s dubokim vezama unutar stranke.
U Netanyahuovom unutrašnjem krugu pojavilo se ime Deddija Shmachija, bivšeg sigurnosnog zvaničnika i Netanyahuovog povjerenika, kao potencijalnog dobitnika zagarantovanog mjesta. To znači da bi aktuelni članovi Knesseta mogli biti ili potpuno skrajnuti ili barem izgubiti realna mjesta koja bi im osigurala nastavak prisustva u narednom parlamentu.
Ova teška jednačina proizvela je ono što izraelski posmatrači opisuju kao „ogroman pritisak“ unutar Likuda. Značajno je da su neki ugroženi članovi Knesseta tiho počeli istraživati alternative, a neki su čak stupili u kontakt s pristalicama Itamara Ben-Gvira kako bi istražili mogućnost spajanja s listom „Jevrejska moć“.
Netanyahuove odluke, koje su pale poput granate u prepunoj prostoriji, mediji su nazvali crnom komedijom: poslanici Likuda traže utočište u stranci koja se donedavno smatrala previše tvrdolinijaškom čak i prema standardima izraelske desnice.
Netanyahuovo suđenje između pravosuđa i politike
Dok je Netanyahu bio zauzet unutrašnjim aranžmanima i organiziranjem koalicije za izbore na desničarskom frontu, bio je zauzet i drugom, jednako ozbiljnom borbom: sudom.
Od 2020. godine izraelski premijer suočava se s optužbama za podmićivanje, prevaru i zloupotrebu povjerenja u tri odvojena slučaja, koje su pravosudne vlasti od tada objedinile u jednu optužnicu.
Slučaj 1000, koji Netanyahu sarkastično naziva „aferom cigara i šampanjca“, uključuje primanje raskošnih poklona vrijednih stotine hiljada šekela od stranih biznismena, uključujući milijardera Arnona Milchana, u zamjenu za političke usluge i poseban tretman. Slučaj 2000 odnosi se na njegove razgovore s Arnonovim Mozesom, izdavačem Yedioth Ahronotha, u kojima se sumnja da je Netanyahu pokušavao sklopiti ilegalni dogovor: povoljnije medijsko izvještavanje u zamjenu za zakonodavstvo usmjereno na slabljenje konkurentskog lista Israel Hayom. Zatim postoji Slučaj 4000, najozbiljniji i najkompleksniji, koji optužuje Netanyahua za podmićivanje tokom njegovog mandata ministra komunikacija. Navodno je zloupotrijebio svoju vladinu funkciju kako bi donio regulatorne odluke vrijedne stotine miliona šekela u korist telekomunikacijskog giganta Bezeq, u zamjenu za pozitivno izvještavanje na informativnom portalu Walla, u vlasništvu dioničara Bezeqa Shaula Elovitcha.
Ali Netanyahu odbija igrati ulogu optuženika. Umjesto da se podvrgne ispitivanju u sudnici, on je dosljedno pokušavao preokrenuti priču, predstavljajući sebe kao političara koji se bori za demokratiju i slobodu medija. U svom svjedočenju ne govori o podmićivanju ili nezakonitim dogovorima, već o „besmislenim razgovorima“ s „moćnim političkim rivalom“.
Prema analizama u izraelskim listovima poput Israel Hayoma i Yedioth Ahronotha, Netanyahu slijedi namjernu strategiju pretvaranja sudnice u potpuno političku arenu. On koristi javna ročišta kako bi ojačao narativ o „političkom lovu na vještice“, etiketu koju je prihvatio, ignorišući pitanja tužilaca kako bi se direktno obraćao kamerama i svojim pristalicama. Najnovija manifestacija ovog pristupa bio je njegov iznenadni zahtjev za predsjedničko pomilovanje krajem 2025. godine, uz obrazloženje da „nastavak suđenja razdire nas iznutra“.
Ovaj narativ neumorno pojačava njegov televizijski glasnogovornik, Channel 14, koji su izraelske novine nazvale „mašinom za otrov“. Kanal ne izvještava samo o suđenju, već promovira široku teoriju zavjere koja povezuje organe za provođenje zakona, pravosuđe i mainstream medije kao dio „duboke države“ odlučne da smijeni demokratski izabranog Netanyahua. Prema tom prikazu, Netanyahu se pojavljuje ne kao optuženik u slučajevima korupcije, već kao žrtva elita očajnički željnih da ga ušutkaju, pretvarajući suđenje iz pravnog postupka u sirovi politički obračun između korumpiranog establišmenta i volje naroda.
Netanyahuovi rivali za mjesto premijera
Na drugoj strani političkog spektra, Avigdor Lieberman, istaknuta opoziciona ličnost i lider stranke Yisrael Beiteinu, pozicionirao se kao drska i otvorena alternativa za premijera. Njegove nedavne izjave ne ostavljaju prostora za pogrešno tumačenje: „Želim biti premijer“ i „čak i ako se svijet okrene naglavačke, neću sjediti s Netanyahuom“. Ovo nije samo izborna kampanjska retorika; to je odmjereno čitanje trenutne političke dinamike unutar desničarskog tabora.
Lieberman je postavio jasne uslove za svaku buduću koaliciju, od kojih je najvažniji potpuni zakon o vojnoj regrutaciji koji bi primorao ultraortodoksne Haredi muškarce da služe vojsku. Ovaj zahtjev, kao što je svima poznato, tempirana je bomba u svakoj budućoj koaliciji; dotiče jednu od najosjetljivijih crvenih linija u izraelskoj unutrašnjoj politici.
O mogućnosti saradnje s Gadijem Eizenkotom, bivšim načelnikom Generalštaba vojske i kandidatom za premijera na izborima 2026. godine, Lieberman insistira da između njihovih stavova i dalje postoje „temeljne razlike“, posebno u vezi sa zakonom o regrutaciji. Ipak, ostavlja vrata otvorena za svaki savez koji služi njegovom dvostrukom cilju: „rušenje zle Netanyahuove vlade i postajanje premijerom“.
Nasuprot tome, Naftali Bennett, bivši premijer, igra oprezniju igru. Lieberman ga je opisao kao „ozbiljnog i odgovornog partnera“ koji „stavlja zemlju iznad sebe“, karakterizacija koja odražava jasnu strategiju: držati koalicijsku opciju otvorenom bez žurbe. Bennett zna da je njegov ugled pretrpio udarce, ali također zna da nijedna alternativna vlada neće biti formirana bez njega, Liebermana ili obojice.
Tako se Netanyahu nalazi u borbi na tri fronta istovremeno:
1. Pravni front; onaj koji bi ga mogao poslati u zatvor.
2. Politički front; onaj koji bi ga mogao držati podalje od vlasti.
3. Front ličnog opstanka; onaj koji ga tjera na poteze koji bi samo mogli produbiti njegove probleme.
Budući scenariji
Prvi scenarij: Desnica nastavlja vladati pod Netanyahuom
Uprkos pukotinama u desničarskoj koaliciji i anketama koje pokazuju da se Netanyahuov blok muči da dostigne većinu od 61 mjesta, mnogi posmatrači upozoravaju da ga ne treba otpisivati. On ostaje najdominantnija ličnost na izraelskoj političkoj sceni, a njegova taktička spretnost u političkim igrama ostaje nesmanjena. Ipak, svaki takav scenarij zavisi od jedne nesigurne varijable: prelaska Religijskog cionizma preko izbornog praga nakon mjeseci anketa koje ga opasno približavaju nestanku. Da bi to postigao, Netanyahu će vjerovatno morati posredovati u ponovnom ujedinjenju Smotricha i Ben-Gvira, iako je sam Ben-Gvir odbacio spajanje. A ako u tome uspije, cijena će biti visoka: značajni ustupci njegovim tvrdolinijaškim partnerima u pitanjima poput širenja naselja i slabljenja dosega sekularnog zakona nad Haredi populacijom.
Drugi scenarij: vlada promjene koju predvodi koalicija Lieberman-Bennett
Ovaj scenarij počiva na formiranju bloka opozicionih stranaka koje uključuju Yisrael Beiteinu, Yashar i Together. Ankete sugeriraju da takva koalicija ima potencijal osvojiti većinu.
Treći scenarij: Kolaps i politički zastoj
S obzirom na rascjepkan politički pejzaž Izraela i duboke društvene podjele, mnogi analitičari vide zastoj i ponavljanje izbora kao najvjerovatniji ishod. U ovom scenariju ni Netanyahuov blok ni tabor promjene ne osiguravaju većinu od 61 mjesta, a arapske stranke ne mogu služiti kao jezičak na vagi, jer su oba tabora izričito isključila oslanjanje na njihovu podršku. Analitičari upozoravaju da bi tri ili čak više izbora unutar jedne godine razotkrili strukturnu slabost izraelskog sistema. Paralizovana vlada, zaokupljena vlastitim neriješenim unutrašnjim sporovima, bila bi daleko manje sposobna donositi velike odluke, bilo da se radi o pokretanju novih ratova ili provođenju kontroverzne aneksije i velikog širenja naselja.
Sve zajedno, ono što se danas odvija na izraelskoj političkoj sceni više je od običnih izbora. To je strukturno preuređivanje, koje signalizira raspad tradicionalnog modela desničarskog upravljanja koji je dominirao političkom scenom punu deceniju. Desnica, nekada izgrađena na trijadi „sigurnost—naseljavanje—snažno liderstvo“, sada se nalazi zarobljena između ambicija svojih rastućih lidera, straha od cijepanja vlastite baze i Netanyahuovog ličnog straha od zatvora i gubitka imuniteta.
Ekskluzivno PISjournal
