PISjournal – Sedmicu dana uoči parlamentarnih izbora, izraelski premijer Benjamin Netanyahu predstavio je novu nacionalnu sigurnosnu doktrinu izraelskog režima. Dokument, predstavljen na konferenciji za medije, sadrži deset principa, a Iran i pokreti otpora u regiji svrstani su među glavne sigurnosne prijetnje s kojima se izraelski režim suočava.
Među istaknutim ciljevima su i nastavak projekata naseljavanja, jačanje jevrejskog identiteta širom svijeta, očuvanje izraelske vojne nadmoći u regiji, povećanje domaće proizvodnje naoružanja, preventivno djelovanje protiv kibernetičkih napada i terorizma te ulaganje u umjetnu inteligenciju. Međutim, prema mišljenju analitičara i stručnjaka, Netanyahuov potez da uoči izbora preispita nacionalnu sigurnosnu doktrinu više je povezan s borbom za očuvanje vlasti nego sa strateškom nužnošću.
Netanyahuovi ciljevi i motivi
U izraelskoj politici Netanyahu se dugo predstavlja kao čovjek koji u posljednjem trenutku može pretvoriti poraz u pobjedu iznenadnim potezima i političkim manevrima. Mnogi analitičari sada smatraju da novom sigurnosnom doktrinom nastoji učvrstiti svoj položaj kao izraelskog “gospodina sigurnosti”, popraviti loše rezultate u anketama uoči izbora i preusmjeriti fokus predizborne utrke sa svog dosadašnjeg učinka na sigurnosne prijetnje.
Netanyahu želi poručiti izraelskom društvu da je, među svim raspoloživim političkim opcijama, upravo on jedini sposoban očuvati sigurnost režima i voditi ga kroz velike sigurnosne izazove koji predstoje. Prema njegovim tvrdnjama, te prijetnje dolazit će iz Irana i redova pokreta otpora.
Mohanad Haj Ali, zamjenik direktora za istraživanja u Centru za Bliski istok, izjavio je za Al Jazeeru da ovakav okvir “potiče egzistencijalne strahove u društvu i kod izraelskih birača stvara osjećaj da im je potreban odlučan lider”.
Vrijeme predstavljanja nove doktrine ima posebnu političku težinu. Netanyahu se bori za opstanak na vlasti u atmosferi raširenih kritika na račun rada njegove vlade, dok se istovremeno suočava s korupcijskim slučajevima koji bi mogli ponovo biti otvoreni pred sudom ukoliko izgubi predstojeće izbore.
Način na koji se njegova vlada nosila s napadima 7. oktobra i ratovima koji su uslijedili također je postao jedna od glavnih tačaka kritike na njegov račun. U takvim okolnostima, preusmjeravanje predizborne borbe s njegovih dosadašnjih političkih rezultata na buduće prijetnje pruža Netanyahuu priliku da ublaži pritisak javnosti.
Kako se parlamentarni izbori približavaju, Netanyahu pokušava obnoviti svoj kredibilitet kao garant izraelske sigurnosti, naglašavajući opasnosti koje prijete režimu i potrebu za odlučnim vodstvom na vrhu političke strukture u Tel Avivu.
Nada se da će uvjeriti čak i birače nezadovoljne njegovom politikom i ponašanjem da je, u sadašnjim okolnostima, upravo on najpouzdanija opcija za suočavanje sa sigurnosnim prijetnjama Izraelcima. U tom kontekstu, otvorena podrška američkog predsjednika Donalda Trumpa se,također, može posmatrati kao dio nastojanja da se obnovi Netanyahuov poljuljani politički položaj uoči izbora.
Utemeljenje Netanyahuove doktrine
Postavlja se pitanje: Na koji način objavljivanje nove nacionalne sigurnosne doktrine pomaže Netanyahuu da ostvari svoje ciljeve?
Budući da je Izrael sigurnosno orijentiran režim, Netanyahu smatra da je, nakon gotovo osam decenija od osnivanja ovog entiteta, potrebno temeljito preispitati sigurnosnu politiku Tel Aviva. Jedan od ključnih aspekata ovog poteza jeste napuštanje “Ben-Gurionove doktrine”, povezane s jednim od najuticajnijih strateških aktera u izraelskoj historiji, i prelazak na “Netanyahuovu doktrinu”. Takva promjena trebala bi Netanyahua uzdići na nivo Davida Ben-Guriona.
Zbog toga Netanyahu vlastite principe i viziju postavlja u temelje nove izraelske sigurnosne doktrine, nastojeći sebi pripisati zasluge za početak nove ere izraelske sigurnosne strategije. Ključna razlika između dvije doktrine ogleda se u njihovim prioritetima i pristupu prijetnjama. Ben-Gurionova doktrina počivala je na principima “odvraćanja, ranog upozoravanja i odlučujuće pobjede”, uz očuvanje vojne nadmoći kao temeljnog cilja. Netanyahuova strategija, s druge strane, naglašava preventivno djelovanje, direktno suočavanje s prijetnjama prije nego što prerastu u ozbiljne opasnosti te jačanje vojnih i tehnoloških kapaciteta.
Redefiniranjem izraelskih sigurnosnih principa Netanyahu ne nastoji samo odgovoriti na buduće izazove nego i upisati svoje ime uz osnivače sigurnosne strategije izraelskog režima. Netanyahu je najduže obavljao dužnost premijera u historiji izraelskog okupacijskog režima, a sada nastoji ostaviti trajan trag i u oblasti sigurnosne politike.
Stvaranje slike moćnog Izraela
Netanyahu novom sigurnosnom doktrinom pokušava predstaviti Izrael kao snažniji režim s čvršćim sigurnosnim temeljima, što je u direktnoj suprotnosti sa stavovima njegovih kritičara. Njegovi protivnici smatraju ga odgovornim ne samo za napade 7. oktobra nego i za politiku njegove vlade, za koju tvrde da je oslabila sigurnosne temelje Tel Aviva i narušila njegov legitimitet među međunarodnim saveznicima. Zbog toga su opozicijski lideri odmah nakon predstavljanja dokumenta oštro reagirali. Gadi Eisenkot, jedan od ozbiljnih Netanyahuovih rivala, nazvao je dokument “praznim stranicama ispunjenim sloganima”. Bivši premijer Yair Lapid izjavio je da se nova doktrina svodi na neodređene formulacije i da ne govori ništa konkretno o Netanyahuovoj odgovornosti za ranije sigurnosne propuste Izraela.
U takvim okolnostima, isticanje unutrašnjih prijetnji postalo je jedan od centralnih elemenata nove sigurnosne doktrine. Takav pristup omogućava da se protivnici i kritičari vlasti predstave kao prijetnja sigurnosti Izraela čime se otvara prostor za produbljivanje društvenih podjela. Sigurnosno tretiranje društvene sfere ne samo da proširuje ulogu sigurnosnih institucija u upravljanju društvom nego može poslužiti i kao sredstvo za opravdavanje i provođenje represivnije politike prema protivnicima. Prema ocjenama posmatrača, takav bi pristup dugoročno mogao stvoriti nove izazove za unutrašnju koheziju na okupiranim teritorijama.
Samostalnost u proizvodnji naoružanja
Naglasak na maksimalnoj nezavisnosti u proizvodnji naoružanja jedan je od stubova nove doktrine. Netanyahu bi ga mogao iskoristiti za stvaranje alarmantne slike sigurnosne budućnosti režima i upozoravanje na mogućnost smanjenja ili potpunog prekida strane vojne pomoći Tel Avivu. Prema ovom dokumentu, vojna zavisnost od saveznika može se predstaviti kao strateška ranjivost, što bi poslužilo kao argument za jačanje domaće odbrambene industrije i vojnih kapaciteta.
Netanyahu nastoji iskoristiti ovaj argument kako bi se predstavio kao garant prolaska izraelskog režima kroz buduće prijetnje i opravdao ogromnu vojnu potrošnju, čak i ako takva politika dodatno pojača ekonomski pritisak na izraelsko stanovništvo, poveća javne troškove i dodatno međunarodno izolira režim. U suštini, Netanyahuov potez u oblasti sigurnosne politike predstavlja svojevrsni pokušaj bijega naprijed pred rastućim nezadovoljstvom kritičara njegove vlade zbog porasta antisemitizma širom svijeta, za koji kritičari odgovornima smatraju upravo Netanyahuovu ratobornu politiku i njegove tvrdolinijaške saveznike.
Netanyahu zato nastoji kritike na račun rada svoje vlade preoblikovati u priču o sigurnosnim prijetnjama i antisemitizmu, ističući opasnosti koje prijete Tel Avivu i naglašavajući potrebu za jačanjem odbrambenih kapaciteta.
Na taj način želi skrenuti pažnju javnosti s vlastite političke odgovornosti i istovremeno okupiti domaću podršku oko potrebe zaštite nacionalne sigurnosti.
Ekskluzivno PISjournal











