PISjournal- Prošlo je skoro dvije godine otkako je počeo rat u Gazi, u oktobru 2023. godine. Rat je počeo velikim obećanjima i jasnim ciljevima izraelskog kabineta.
Uništavanje vojne moći Hamasa, oslobađanje zatvorenika, osiguranje doseljenika i uspostavljanje novih aranžmana za upravljanje Gazom. Međutim, 10. avgusta, izraelski premijer Benjamin Netanyahu je iznio 5 ciljeva za okončanje rata:
1. Potpuno razoružanje Hamasa
2. Oslobađanje svih zatvorenika
3. Demilitarizacija Gaze
4. Preuzimanje sigurnosne kontrole nad Gazom
5. Formiranje civilne vlade koja nije povezana s Hamasom i Palestinskom upravom
Ovaj povratak na pravi put nosi značenje koje prevazilazi diplomatsku poziciju. To je indirektno priznanje neuspjeha operacija, planova i političkih i vojnih manevara u proteklih 22 mjeseca. Ovakav pejzaž ne samo da je produbio političke jazove unutar kabineta i izraelskog društva, već je i pokazao da je Netanyahu sada neviđeno izložen domaćem pritisku i javnom nepovjerenju.
Ciljevi koji nisu ostvareni: Od velikih obećanja do operativne blokade
Krajem 2023. godine, Netanyahu i njegovi saveznici su čvrstim tonom izjavili da se „Gaza nikada neće vratiti u stanje kakvo je bilo prije 7. oktobra“. Ali danas, niti je vojna moć Hamasa potpuno uništena, niti su svi taoci oslobođeni, niti je u Gazi formirana alternativna vladajuća struktura. Prema izraelskim vojnim izvještajima, Hamas je čak uspio obnoviti dio svoje tunelske mreže i komandne strukture i nastaviti sporadične napade.
U ovim okolnostima, ponavljanje istih početnih ciljeva kao novih uslova je, za mnoge domaće posmatrače, jasno priznanje strateškog neuspjeha. Kritički nastrojeni mediji opisuju ovaj neuspjeh kao znak „politizacije rata“ i „nedostatka planiranja od strane vlade“.
Pukotine u kabinetu: pritisak desnice i prijetnja izborima
Članovi kabineta tvrde linije, posebno iz vjerske desnice, pozvali su Netanyahua da što prije provede plan potpune okupacije Gaze. Bezalel Smotrich i Itamar Ben-Gvir čak su zaprijetili da će sazvati prijevremene izbore ako vlada odgodi plan. S druge strane, neki ministri i vojni zapovjednici smatraju da bi takav plan, bez sporazuma o prekidu vatre i garancija za povratak talaca, mogao pretvoriti Gazu u još jedan Vijetnam za izraelske snage i nametnuti nepodnošljive ljudske i ekonomske troškove.
Ulični protesti: Od porodica zatvorenika do građanskih pokreta
Posljednjih dana, masovni protesti u Tel Avivu, Haifi i Be’er Shevi protiv produženog rata i plana za potpunu okupaciju Gaze su eskalirali. Porodice zatvorenika, iako je sada samo 20 od 50 preostalih zatvorenika živo, optužuju vladu za potpunu ravnodušnost prema životima njihovih članova. Kažu da bi Netanyahu čak i zlostavljao zatvorenike kako bi ostao na vlasti.
Građanski pokreti i društveni sindikati su se također uključili. Čak se i dio haredi zajednice – koji se oduvijek protivio regrutaciji – pridružio protestnom pokretu, nazivajući rat „uzaludnim“. Prisustvo ove vjerske grupe u protestima odražava širenje nezadovoljstva na grupe koje se obično distanciraju od vanjske politike vlade.
Domaći kritičari smatraju da je premijer više opsjednut svojim političkim opstankom nego nacionalnom sigurnošću ili oslobađanjem talaca. Produžavanjem rata i izbjegavanjem prihvatanja poraza, on pokušava odgoditi raspad svog kabineta i moguće suđenje za korupciju.
Yair Lapid, vođa opozicije, eksplicitno je pozvao narod da svrgne Netanyahuovu vladu putem masovnih protesta. Ovaj poziv je dočekan sa sve većim prihvatanjem, a broj antiratnih skupova se posljednjih dana znatno povećao.
Nedostaci u vojsci: Komandanti upozoravaju
Jedan od glavnih događaja posljednjih dana je otvoreno upozorenje visokih vojnih zapovjednika o planu potpunog zauzimanja Gaze. Načelnik izraelskog generalštaba, Eyal Zamir, objavio je da takva operacija ne samo da ne garantuje izraelsku sigurnost, već bi ugrozila živote zatvorenika i mogla bi narušiti vojnu moć.
Također, preko 1.000 penzionisanih i aktivnih pripadnika zračnih snaga i pilota u peticiji je optužilo vladu da nastavlja rat zbog ličnih ciljeva Netanyahua. Izjavili su da namjeravaju protestovati protiv širenja rata ispred zgrade centralne komande vojske.
Protest pilota, kao najvažnijeg dijela izraelske vojske, šalje važnu poruku o rastućem glasu protivljenja među vojskom i mogućem odbijanju izvršavanja naređenja u budućnosti. U međuvremenu, pad motivacije među rezervistima i odbijanje nekih od njih da se vrate u službu još je jedan znak krize morala u vojsci.
Cijena potpune okupacije Gaze: Od regrutacije do ekonomske krize
Procjene pokazuju da bi provedba plana zahtijevala regrutaciju preko 400.000 vojnika, dugoročno raspoređivanje i milijarde dolara operativnih troškova. Takav veliki broj vojnika trenutno se suočava s otporom društva, posebno haredim zajednice i porodica zatvorenika.
Sa ekonomske perspektive, tekući rat doveo je do usporavanja turizma, izvoza i stranih investicija. Stopa nezaposlenosti u nekim područjima dostigla je desetogodišnji maksimum, a javni dug vlade naglo raste.
Rizik od pada kabineta i budući scenariji
Kako se strani pritisci na vladu u Tel Avivu povećavaju, ovdje se mogu navesti dva scenarija:
1. Popuštanje pritisku i prihvatanje prekida vatre uz sporazum o razmjeni talaca, što bi moglo podijeliti desničarski dio kabineta.
2. Nastaviti s planom okupacije svih razmjera kako bi se dobila podrška krajnje desnice, što riskira produženje rata, iscrpljivanje vojske i pogoršanje ekonomske krize.
U oba slučaja, Netanyahuov politički opstanak je ozbiljno upitan, a prijevremeni izbori nisu isključeni u narednim mjesecima.
Za Tel Aviv, Gaza više nije samo bojno polje; ona je pronašla put u srce domaće politike, na ulice Tel Aviva, pa čak i u komandu vojske. Ova činjenica je možda najznačajnija prepreka planu okupacije u punom obimu – planu koji bi, ako se provede, mogao uvući Izrael u rat iscrpljivanja s posljedicama koje se protežu daleko izvan granica Gaze.
Trenutna situacija Izraela u ratu u Gazi je više od obične vojne krize – to je složena mreža političkih, društvenih, ekonomskih i moralnih izazova. Ponavljajući svoje početne ratne ciljeve, Netanyahu je efektivno priznao da dvije godine borbi nisu ispunile njegova obećanja. U međuvremenu, iscrpljeno društvo, fragmentirana vojska i napregnuta ekonomija svakim danom stežu obruč oko njega.
Ekskluzivno PISjournal
