Osman Softić
PISjournal – Nakon vojne parade u Kabulu 15. avgusta 2026. afganistanski talibani su dva dana kasnije, 17. augusta, i u indijskoj prijestolnici New Delhiju priredili prvi diplomatski prijem u povodu Dana pobjede (nakon povratka na vlast) prije pet godina. Ovaj događaj signalizira više od uobičajenog rutinskog diplomatskog simbolizma. Talibanska konzervativna manjinska islamistička vlada u Kabulu u novije vrijeme sve ozbiljnije produbljuje odnose s Indijom, regionalnom silom koja je talibane decenijama smatrala pakistanskim islamističkim proksijem. Indija još uvijek nije formalno priznala talibansku administraciju u Kabulu. Sličnom ceremonijom i u susjednom Pakistanu (Islamabad) simultano je obilježen Dan pobjede u znak sjećanja na povratak talibana na vlast u Kabulu nakon pada vlade Ashrafa Ghanija u augustu 2021. kad je američki predsjednik Joe Biden naredio iznenadno i potpuno povlačenje američkih okupacionih snaga iz Afganistana gdje su provele dvije decenije, pružajući podršku marionetskoj proameričkoj i antitalibanskoj vladi u Kabulu.
Noor Ahmed Noor, otpravnik poslova u afganistanskoj ambasadi u New Delhiju kojeg su imenovali talibani bio je domaćin prijema, prenose Hindustan Times i drugi indijski mediji. Prijemu je prisustvovao i službenik indijske administracije Anand Prakash, sekretar odjeljenja Ministarstva vanjskih poslova zadužen za odnose s Pakistanom, Afganistanom i Iranom te članovi afganistanske dijaspore, javne ličnosti i novinari. Ahmed Noor je prvi talibanski zvaničnik koji je imenovan na dužnost u New Delhi od povratka ovog pokreta na vlast. Noor je u Indiju stigao u januaru i do danas je održao brojne sastanke sa zvaničnicima Ministarstva vanjskih poslova Indije. Njegovo diplomatsko prisustvo u New Delhiju ukazuje na jačanje veza između Indije i talibana. Noor je bio član talibanske delegacije koja je pratila afganistanskog ministra vanjskih poslova Amira Khana Muttaqija tokom njegove posjete Indiji u oktobru 2025. Bila je to prva posjeta visokog talibanskog zvaničnika Indiji. Nakon Muttaqijeve posjete, Indija je donijela odluku da da svoju tehničku misiju u Kabulu unaprijedi u punopravnu ambasadu u cilju jačanja veza s Afganistanom. Od tada do danas, tri talibanska ministra također su posjetila Indiju. Ministar industrije Nooruddin Azizi u Indiji je boravio u novembru 2025., ministar zdravstva Noor Jalal Jalali u decembru i ministar poljoprivrede Ataullah Omari u julu 2026. Pored toga, Kabul je otvorio konzulate u Mumbaju in Hyderabadu, gradovima sa zanačajnom muslimanskom populacijom.
Prema Ahmadu Nooru, vanjska politika Islamskog Emirata Afganistan zasniva se na uravnoteženom angažmanu i nemiješanju, težeći ka uspostavljanju dubljih ekonomskih veza s Indijom u uvjerenju da će to takođe pomoći jačanju regionalne stabilnosti, bez obzira što Indija još uvijek nije službeno priznala vladu talibana. Noor je posebno apostrofirao historijske i kulturološke veze između Afganistana i Indije kada su gradovi Afganistana Kabul, Herat i Kandahar bili domaćini indijskim trgovcima i karavanima a Delhi i Lahore prosperirali zahvaljujući utjecaju afganistanskih učenjaka, pjesnika i sufija. Suradnja je postojala i u političkoj sferi kad su se dvije zemlje pomagale u borbi za slobodu i nezavisnost od britanske kolonijalne vlasti. Ta zajednička prošlost važna je osnova iz koje dvije države crpe inspiraciju za unapređenje suradnje. Indija kontinuirano pruža humanitarnu pomoć Afganistanu i naznačila je novih 18 miliona dolara za pomoć Kabulu u budžetu za 2026-27.
U toku najnovijeg rata koji je izbio uslijed graničnih tenzija s Pakistanom Indija je stala na stranu Kabula. Vješta indijska diplomatska akrobatika vođena pragmatičnim pristupom i geopolitičkim imperativima (animozitet prema Pakistanu) omogućila je New Delhiju da unaprijedi kontakte i produbi odnose s talibanima, bez zvaničnog diplomatskog priznanja vlade Islamskog emirata, rukovodeći se nacionalnim interesima. Glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova u New Delhiju, Randhir Jaiswal navodi da su Indija i Afganistan u toku protekle godine imali intenzivne kontakte i saradnju u oblasti trgovine i razvojnih projekata. Zvanični Delhi se oslanja na višestoljetne civilizacijske odnose s afganistanskim narodom. Ti odnosi nadilaze ideološko-politički karakter vlasti u Kabulu i osnova su za nastavak suradnje. Indija je nakon povlačenja Amerikanaca i povratka talibana na vlast, u početku izbjegavala kontakte talibane i jedno vrijeme je bila povukla svoje osoblje iz Kabula ali su je politički pragmatizam i gepolitička nužnost primorali da s talibanima obnovi suradnju.
Razlog političkog približavanja između Kabula i New Delhija, kako navodi muslimanski Millat News u New Delhiju, tiče se talibanskog straha od Pakistana. Odnos Kabula i Islamabada se naglo pogoršao nakon povratka talibana na vlast, iako se Islamabad tome posebno obradovao povratku talibana, do te mjere da je general Faiz Hamid, tadašnji šef pakistanske obavještajne službe (ISI), posjetio Kabul u septembru 2021., ubrzo nakon što su talibani preuzeli kontrolu nad Afganistanom. Tenzije i sporadični pogranični okršaju su u jednom trenutku prerasli u otvoreni rat duž Durandove linije, međudržavne granice koja se proteže posred paštunskog pojasa, koju Kabul nikad nije priznao. Zabrinuti da bi Pakistan mogao direktno intervenirati kako bi izvršio promjenu režima u Kabulu i instalirao propakistansku marionetsku vladu a poučeni historijskim iskustvom jer je Pakistan decenijama smatrao Afganistan svojom strateškom dubinom, i praktično je iz sjene vladao Afganistanom za vrijeme prve talibanske administracije (1997-2001). Talibani su nakon preuzimanja vlasti 2021. u duhu realpolitike počeli tragati za saveznicima koji će im pomoći da se zaštite od sigurnosne prijetnje iz Pakistana. Najboljeg saveznika u regiji Južne Azije pronašli su u Indiji. Indija je zvanično stala uz Kabul u njegovom graničnom sporu s Pakistanom. U znak reciprociteta, Talibani su uzvratili uslugu Indiji. Tokom 2025. potpisali su zvaničnu izjavu u kojoj su sporni indijsko-pakistanski teritorij Džamu i Kašmir priznali kao dio Indije. Talibani su također osudili teroristički napad u Pahalgamu. Ovaj potez talibanske vlade naišao je na podozrenje vlasti u Islamabadu.
Udaljavanje Kabula od Islamabada i njegovo približavanje Indiji s jedne i Rusiji, s druge strane, ukazuje na revolucionarne promjene geopolitičkih odnosa uslijed slabljenja američke hegemonističke moći u Srednjoj i Zapadnoj Aziji. Ovaj zapanjujući strateški obrat Kabula karakterizira i približavanje Kabula pod talibanskom vlašću i Moskve, nekadašnjeg okupatora Afganistana. Rusija sve više postaje glavni vojno-tehnički pokrovitelj Talibana, Indija postaje ključni regionalni partner a Islamabad glavni izvor sigurnosne prijetnje Kabulu, navodi Andrei Koribkov, američki geopolitički analitičar stacioniran u Moskvi. Talibani čvrsto kontroliraju vlast u Kabulu i uporno odbijaju formirati politički inkluzivnu vladu. Prava žena i dalje su prilično ograničena a ljudska i vjerska prava etničke populacije šiitskog mezheba (Hazara) prilično su diskriminirana ili svedena na privatne ceremonijalne vjerske obrede. Unatoč tim činjenicama, Talibani u geo-političkom pogledu postali su pravi realisti i djeluju u drukčijem regionalnom strateškom okruženju. Rusija se uspjela nametnuti kao glavni vojno-tehnički partner talibana. Tome se ne bi trebalo čuditi s obzirom da je Rusija postala prva i do sada jedina zemlja na svijetu koja je formalno priznala talibansku vlast.
Priznanje je uslijedilo 20025. i dovelo je do potpisivanja vojno-tehničkog sporazuma koje se do sada tiče popravke vojne opreme ali se može očekivati da će se proširiti i na prodaju oružja i zajedničku obuku i druge robusnije oblike saradnje. Radi se o nevjerovatnom obratu i paradoksu jer je Rusija zamijenila tradicionalnu ulogu pro-američkog Pakistana kao ranijeg glavnog partnera talibana.
Kakvog li paradoksa, Pakistan je postao glavni neprijatelj talibana, posebno nakon neobjavljenog rata koji i danas traje (iako manjim intenzitetom). Rat je izazvan navodnim talibanskim pokroviteljstvom antipakistanske terorističke paštunske grupe Tehrik-e-Talibani Pakistan (TTP). Raniji ambiciozni planovi Moskve da preko Afganistana i Pakistana uspostavi kopneni koridor s Indijom su zaustavljeni zbog oružanog sukoba između Islamabada i Kabula. Pored toga, prije izbijanja afganistansko-pakistanskog rata, američki predsjednik Donald Trump je više puta izjavio da želi vratiti američke trupe u zračnu bazu Bagram u Kabulu. Zbog ovih Trumpovih planova neki posmatrači vjeruju da je rat koji je Pakistan (država koja uživa status američkog sigurnosnog partnera s najvišim stupnjem izvan NATO alijanse) inicirao, bio barem djelimično rukovođen namjerom da, vršeći vojni pritisak na Kabul, pomogne u provedbi Trumpovih zahtjeva u vezi povratka Pentagona u Bagram. Regionalni geopolitički analitičari, Akmal Soomra i Raza Kayani, tvrde da je ekonomska kriza Islamabad učinila ovisnim o dobroj volji Washingtona, što bi mogao biti poticaj na Islamabad da izvrši vojni pritisak na talibane kako bi pristali na povratak Amerikanaca u vojnu bazu Bagram u Afganistan.
Regionalni fokus SAD-a trenutno je na Iranu, što ne znači da će Amerikanci, ako se rat protiv Irana nastavi i preraste u još jedan permanentni sukob, ponovo preusmjeriti pažnju na Afganistan. Postoji vjerovatnoća da bi Washington mogao ponovo uspostavi koordinaciju s Pakistanom protiv talibana kao i nakon 2001. Ako se to desi, Washington bi mogao početi pružati podršku nekim oružanim grupama što bi se moglo manifestirati prekograničnim upadima iz Pakistana u Afganistan ili pak novim američkim zračnim udarima po ciljevima u Afganistanu. Talibani su svjesni ovih potencijalnih scenarija i zbog tog pokušavaju uporedo graditi odnose s New Delhijem i Moskvom. Stoga, povratak talibana na vlast u Kabulu karakterizira zapanjujući paradoks koji najbolje simbolizira izbor Rusije kao glavnog vojno-tehničkog partnera talibanske vlade, identificiranje Pakistana kao vojnog protivnika i neprijatelja a Indije kao glavnog regionalnog gepolitičkog partnera talibanske administracije u Kabulu.
Ekskluzivno PISjournal
