PISjournal – Arktik je decenijama bio prostor koji se u međunarodnoj politici uglavnom posmatrao kao udaljena i teško pristupačna regija. Danas se ta slika brzo mijenja. Povlačenje morskog leda tokom toplijih perioda godine otvara mogućnost češće plovidbe sjevernim pomorskim pravcima, dok istovremeno rastu interes velikih sila za energente, minerale, vojne položaje i kontrolu budućih trgovinskih ruta.
Rusija, Sjedinjene Američke Države i Kina nalaze se u središtu tog procesa. Moskva već decenijama razvija Sjeverni morski put uz svoju arktičku obalu, Washington jača vojno prisustvo na krajnjem sjeveru, dok Peking pokušava dobiti veći ekonomski i strateški prostor u regiji. Sve to znači da Arktik postaje još jedna tačka susreta ekonomije, sigurnosti i velikopolitičkog nadmetanja.
Sjeverni morski put, koji prolazi duž ruske arktičke obale od područja Karskih vrata do Beringovog prolaza, ključan je dio ruske strategije. Ruta može povezati evropske i azijske luke kraćim putem nego tradicionalna plovidba kroz Suecki kanal. Rusija je zato izgradila široku infrastrukturu koja uključuje luke, aerodrome, vojne objekte i flotu ledolomaca. Posebno je značajna uloga Rosatoma, ruske državne nuklearne kompanije koja upravlja administracijom Sjevernog morskog puta i velikim dijelom sistema podrške plovidbi. Rusija raspolaže i najvećom flotom ledolomaca na svijetu, uključujući nuklearne ledolomce.
Promjene u globalnoj trgovini dodatno povećavaju interes za ovaj pravac. Reuters je u augustu objavio da je Rusija tokom 2026. znatno povećala izvoz nafte prema Aziji preko Arktika. Sedam tankera tada je već prevozilo oko šest miliona barela sirove nafte, što je predstavljalo gotovo polovinu ukupne količine prevezene tim putem tokom cijele 2025. godine. Za plovidbu prema Kini ruta može skratiti putovanje za približno dvije sedmice u odnosu na tradicionalni pravac preko Sueza.
Međutim, Arktik još nije nova zamjena za Suecki kanal. Najveća prepreka ostaje sezonalnost. Iako se led povlači, plovidba i dalje zavisi od vremenskih uslova, temperature i raspoloživosti ledolomaca. Prema analizi Carnegie Endowmenta, Sjeverni morski put je tokom 2025. godine imao rekordnih 103 tranzitna prolaska između Azije i Evrope, ali je tim prolascima prevezeno svega oko 3,2 miliona tona tereta. Poređenja radi, Sueckim kanalom je krajem 2025. prolazilo stotine plovila sedmično.
Drugim riječima, Arktik zasad nije konkurencija Suecu u smislu obima. Njegov značaj nalazi se prije svega u tome što predstavlja dodatnu opciju. U svijetu u kojem ratovi, sankcije, blokade i napadi na trgovačke brodove mogu poremetiti tradicionalne pomorske pravce, sama mogućnost korištenja alternativne rute dobija stratešku vrijednost.
Tu se pojavljuje Kina.
Peking već godinama razvija ono što naziva „Polarnim putem svile“, nastojeći uključiti arktičke rute u širu mrežu kineske trgovine i infrastrukture. Kina je od 2013. posmatrač u Arktičkom vijeću, a njeni ekonomski interesi u regiji uključuju energiju, minerale, naučna istraživanja i pomorske komunikacije. Istovremeno, kineska zavisnost od tradicionalnih pomorskih pravaca predstavlja strateški problem. Veliki dio kineskog uvoza energije prolazi kroz uska pomorska grla, posebno Malajski moreuz. Arktički pravac zato Pekingu pruža mogućnost diversifikacije.
Tokom 2026. godine taj interes dobio je i konkretniju komercijalnu dimenziju. Kineska kompanija Sea Legend pokrenula je sezonsku rutu između Kine i Evrope preko Sjevernog morskog puta. Probna plovidba pokazala je da se putovanje može završiti za približno 20 dana, što je znatno kraće od plovidbe kroz Suez, koja može trajati oko 40 dana. Ipak, riječ je o sezonskoj mogućnosti, a ne o ruti koja bi trenutno mogla zamijeniti glavne svjetske trgovačke pravce.
Za Rusiju je kineski interes važan iz još jednog razloga. Sankcije i promjena trgovinskih tokova nakon rata u Ukrajini usmjerili su veliki dio ruske energetske trgovine prema Aziji. Sjeverni morski put tako dobija ulogu koridora između ruskih arktičkih resursa i azijskih tržišta, prije svega Kine. To dodatno približava Moskvu i Peking u ekonomskom smislu, ali istovremeno otvara pitanje koliko je Kina spremna zavisiti od infrastrukture i pravila koja kontroliše Rusija.
Upravo zbog toga Washington sve ozbiljnije posmatra Arktik.
NATO je u februaru 2026. pokrenuo aktivnost Arctic Sentry, čiji je cilj povećati prisustvo i sposobnost djelovanja Saveza na krajnjem sjeveru. NATO navodi da je Arktik važan jer predstavlja vezu između Sjeverne Amerike i Evrope, ali i područje u kojem se povećava strateško nadmetanje s Rusijom i Kinom. Savez posebno ističe rusku vojnu infrastrukturu i rastuće kinesko prisustvo u energetskom, mineralnom i pomorskom sektoru.
Američki interes nije samo vojni. Arktik sadrži značajne energetske i mineralne resurse, a njegovo geografsko pozicioniranje daje mu veliku važnost za kontrolu pomorskih i zračnih pravaca između Sjeverne Amerike, Evrope i Azije. Američka obalska straža otvoreno opisuje Arktik kao područje rastuće strateške konkurencije i naglašava potrebu za stalnim američkim prisustvom u regiji.
Posebno mjesto u toj strategiji zauzima Grenland. Njegov geografski položaj između Sjeverne Amerike i Evrope čini ga važnim za nadzor sjevernog Atlantika i arktičkih pravaca. U septembru 2026. Danska je saopćila da očekuje dugoročnije NATO prisustvo na Grenlandu, uključujući planove za dodatne američke baze u okviru novog sigurnosnog sporazuma.
Istovremeno, Kina i Rusija povećavaju pomorsku aktivnost. U julu 2026. američka obalska straža pratila je kineski istraživački brod Xue Long koji je kroz Beringovo more plovio prema Arktiku. Američke vlasti su posebno istakle povećanu aktivnost kineskih i ruskih plovila u regiji.
Sve to pokazuje da se oko Arktika formira nova geopolitička dinamika. Rusija pokušava učvrstiti kontrolu nad svojim sjevernim pomorskim pravcem i povezati arktičke resurse s azijskim tržištima. Kina traži alternativne trgovinske i energetske koridore. SAD i NATO žele spriječiti da se strateška ravnoteža u regiji promijeni na način koji bi ugrozio njihove sigurnosne i ekonomske interese.
Ipak, bilo bi pogrešno predstavljati Arktik kao prostor koji će uskoro potpuno zamijeniti Suez. Troškovi, led, vremenski uslovi, ograničena infrastruktura i sezonalnost i dalje predstavljaju ozbiljne prepreke. Prema Carnegieju, troškovi kontejnerskog transporta Sjevernim morskim putem i dalje su viši nego na glavnim alternativnim rutama.
Prava promjena zato možda nije u tome da će jedan pomorski put zamijeniti drugi. Promjena se ogleda u činjenici da države sada imaju više mogućnosti, ali i više prostora za geopolitičko nadmetanje.
Arktik će zbog toga vjerovatno postajati sve važniji. Kako se otvaraju novi sezonski pravci, tako raste vrijednost teritorija kroz koje prolaze, luka koje ih podržavaju i resursa koji se nalaze u njihovoj blizini. Pomorska ruta više nije samo pitanje trgovine. Ona postaje pitanje sigurnosti, suvereniteta, energije i strateškog uticaja.
U tom smislu, nova borba za Arktik tek počinje. Rusija već ima prednost u infrastrukturi i iskustvu plovidbe, Kina ubrzano povećava ekonomsko prisustvo, dok SAD i NATO nastoje ojačati vojnu i sigurnosnu poziciju. Ako se trend nastavi, Arktik bi mogao postati jedan od ključnih prostora u kojem će se tokom narednih decenija oblikovati odnos snaga između Rusije, Kine i Zapada.
Ekskluzivno PISjournal
