PISjournal-Tri dana nakon Bidenova povratka s kontroverznog putovanja po Bliskom istoku, ruski predsjednik Vladimir Putin ušao je na Bliski istok sa sličnim ciljevima kao i njegov američki kolega, nastojeći ojačati odnose sa zemljama regiona.

Putinova neposredna posjeta regionu, koja je bila zasjenjena nastojanjima Rusije da se suprotstavi Bidenovim nastojanjima da ponovno preuzme liderstvo na Bliskom istoku, implicirala je neki vid podrške bliskoistočnim partnerima Moskve i protivljenje regionalnim planovima Bidenove administracije.

Radi se o tome da se Putinova posjeta Teheranu dogodila nekoliko dana nakon realizacije plana protuzračne obrane Bliskog istoka od strane Sjedinjenih Država, koji je proveden s ciljem bliske saradnje Izraela i arapskih zemalja protiv regionalnih prijetnji Irana.
Američki predsjednik Joe Biden stigao je u Izrael 13. jula 2022. kako bi tokom svoje prve posjete Bliskom Istoku pružio priliku za komunikaciju između zemalja regije i podržao stabilniju regiju.

Na ovom četverodnevnom putovanju u Izrael i Saudijsku Arabiju, Biden je jačanjem odnosa sa starim saveznicima i približavanjem Rijada i Tel Aviva učvrstio Trumpovo nasljeđe na Bliskom istoku u Abrahamovom sporazumu, i okončao strategiju Baracka Obame o nužnosti povlačenja iz regije. Tri dana nakon Bidenova povratka s kontroverznog putovanja po Bliskom istoku, ruski predsjednik Vladimir Putin ušao je na Bliski istok s istim ciljevima kao i njegov američki kolega, nastojeći ojačati odnose sa zemljama u regionu.

Putinova neposredna posjeta regionu, koja je bila zasjenjena nastojanjima Rusije da se suprotstavi Bidenovim nastojanjima da ponovno preuzme liderstvo na Bliskom istoku, implicirala je neki vid podrške bliskoistočnim partnerima Moskve i protivljenje regionalnim planovima Bidenove administracije. Radi se o tome da se Putinova posjeta Teheranu dogodila nekoliko dana nakon realizacije plana protuzračne obrane Bliskog istoka od strane Sjedinjenih Država, koji je proveden s ciljem bliske saradnje Izraela i arapskih zemalja protiv regionalnih prijetnji Irana.

Čini se da se zbog sukoba u Ukrajini svijet u geopolitičkom smislu još više natječe kako se zahuktava konkurencija između Moskve i Washingtona, a intervencija na Bliskom Istoku ponovno će ovu regiju pretvoriti u poprište nadmetanja dviju sila. Za Bidena sve više jača osjećaj ponovnog igranja na velikoj geopolitičkoj pozornici, dok je Putin očekivao da bi, bez prisustva Sjedinjenih Država, se lahko mogao posvetiti političkim igrama. Vajskopolitički ciljevi Sjedinjenih Država na Bliskom istoku u postizanju ciljeva kao što su održavanje stabilnosti u regiji Bliskog istoka, revitalizacija nuklearnog sporazuma s Iranom i rješavanje energetske krize u Europi jasno ciljaju na interese Rusije u regiji.

Na primjer: u prvom cilju vezano za održavanje stabilnosti u regionu, važno je vratiti povjerenje između Washingtona i starih saveznika kako bi regionalni partneri bili uvjereni da Sjedinjene Države ne namjeravaju odstupiti od svoje odgovornosti za sigurnost i stabilnost regije. Bidenova posjeta Saudijskoj Arabiji, Izraelu i palestinskim područijima Zapadne obale temeljila se na činjenici da će Sjedinjene Države započeti nove odnose sa zemljama Bliskog istoka u obliku nove diplomacije i prihvatiti više odgovornosti za njihovu sigurnost.

Bit ovog cilja bila je osigurati povjerenje da nijedna strana sila ne može dominirati položajem Sjedinjenih Država u regiji ili steći stratešku prednost. U stvaranju nove prilike za Sjedinjene Države, Biden je smatrao potrebnim promicati saradnju između Izraela i arapskih zemalja u smanjenju opasnosti od negativnog utjecaja Rusije. U nastojanju da zadrže globalno vođstvo, Sjedinjene Države su izrazile spremnost suočiti se s prijetnjama Rusije, a Biden je zaključio da Washington treba pomoć svog starog saveznika u regiji, Saudijsku Arabiju, kako bi ekonomski kaznio Moskvu za vojni napad na Ukrajinu.

Suzdržani glas Saudijske Arabije zajedno s arapskim zemljama Alžirom, Irakom i Marokom 2. marta na Generalnoj skupštini UN-a u osudi vojnog napada Rusije na Ukrajinu bilo je gorko i neočekivano iskustvo za Sjedinjene Države.
S početkom rata u Ukrajini, nadmetanje između Moskve i Washingtona ponovno se zahuktalo, a Biden pokušava zemlje koje bi mogle biti privučene Rusiji, kroz jednu koaliciju okrenuti SAD-u.

Ovo nadmetanje u pomaganju čini Bliski Istok geopolitički konkurentnijim i prisiljava Sjedinjene Države da ostanu snažno uključene u Bliski istok.
U drugom cilju i revitalizaciji nuklearnog sporazuma s Iranom, Biden je posjetom Izraelu i potpisivanjem Jeruzalemske deklaracije obećao da „nikada neće dopustiti Iranu da dobije nuklearno oružje, te je spreman upotrijebiti sve elemente svoje nacionalne moći kako bi to osigurao“. Obećao je da će raditi s Izraelom i drugim saveznicima kako bi se suprotstavio agresiji Islamske Republike i destabilizirajućim aktivnostima njezine regionalne proxy mreže.

Podsticanje saradnje arapskih zemalja s Izraelom, naročito na polju zajedničke sigurnosti protiv Irana, za Washington je način stvaranja snažnijeg globalnog odgovora na rusku invaziju na Ukrajinu. Bidenova administracija je zabrinuta da bi Iran mogao pomoći Rusiji u ukrajinskom ratu prodajom bespilotnih letjelica Rusiji za upotrebu na bojnom polju u Ukrajini. Izražavanjem ove zabrinutosti, Sjedinjene Države mogu upozoriti da pretjerana saradnja Irana s Rusijom može imati posljedice na cijelom Bliskom istoku.

Strateška veza između Teherana i Moskve oslabit će mogućnost bilo kakvog novog sporazuma između Sjedinjenih Država i Irana i imat će sve veći utjecaj na odnose Sjedinjenih Država s Izraelom i njihovu zajedničku zabrinutost oko Irana. Prihvaćanje izraelske tvrdnje da je Iran prijetnja regiji predstavlja veliku promjenu u Bidenovoj bliskoistočnoj politici u odnosu na Obaminu administraciju koja je bila vrlo sklona pregovarati s Iranom.

U trećem cilju, nafta je bila katalizator za Bidenov put na Bliski Istok, kako bi je iskoristio u uvjetima nadmetanja s velikim silama i potrebe suočavanja s rastućim utjecajem Rusije u regiji. Tokom svog putovanja u Saudijsku Arabiju, Biden je nastojao ponovno uspostaviti odnose sa Saudijcima, koji igraju ključnu ulogu na globalnom tržištu nafte. Zapad želi proizvoditi više nafte kao lijek za eskalirajuću globalnu energetsku krizu koja je počela istovremeno kad i rat u Ukrajini.

Jednostrani pogled na rješavanje energetske krize u Europi zanemaruje činjenicu da Saudijska Arabija svoje stvarne interese vidi u održavanju naftnih odnosa s Rusijom u OPEC Plus.S audijska Arabija vidi veze s Rusijom, drugim najvećim svjetskim izvoznikom nafte, kao način da pomogne utjecati na globalna tržišta njihove energije, čime će pulsirati saudijska ekonomija. Rusija i Saudijska Arabija sve su bliže jedna drugoj od 2016. godine, kada je Rijad uspio uvjeriti Moskvu da se pridruži novoj verziji Organizacije zemalja izvoznica nafte poznatoj kao OPEC Plus.

Ova bilateralna saradnja djelomično je nastala zbog frustracije Saudijske Arabije zbog razvoja tehnologija vađenja nafte iz škriljevca, što je dovelo do povećanja proizvodnje nafte u Sjedinjenim Državama.
Dok su interesi Sjedinjenih Država u regiji stabilnost i pristup nafti, Rusi nastoje osigurati zadržavanje utjecaja na globalne cijene nafte, što je potvrđeno potpisivanjem memoranduma o razumijevanju vrijednog oko 40 milijardi dolara između Iranske nacionalne naftne kompanije i ruskog Gasproma.

Iako je nadmetanje između Irana i Rusije kao proizvođača nafte i plina počelo od početka rata u Ukrajini i pojačano zbog izvoza ruske nafte po niskim cijenama u Kinu i Indiju, nije moglo spriječiti duboke strateške odnose između dviju zemalja. Strateška bliskost dviju strana s potpisivanjem sporazuma o suradnji neugodan je događaj za Sjedinjene Države koje ga promatraju sa zabrinutošću.

Putinova posjeta Iranu pokazatelj je odnosa između dviju zemalja izvoznica nafte, koje su se obje našle na udaru zapadnih ekonomskih sankcija. Sedinjene Države ponovno su uvele sankcije protiv Irana nakon što se bivši američki predsjednik Donald Trump povukao iz nuklearnog sporazuma iz 2015., a Rusija se suočila s kaznenim sankcijama Zapada nakon vojnog napada na Ukrajinu u februaru 2022. Veća interakcija i konsenzus s Iranom pomoći će Rusiji da se bori sa Zapadom predvođenim Sjedinjenim Državama u energetskoj geopolitici.

Ono što je nesumnjivo jeste da se na Bliskom Istoku iscrtava jedna nova geopolitička slika, gdje sa jedne strane Sjedinjene Države u jednom velikom zaokretu i promjenom svog vanjskopolitičkog pristupa, ponovo se vraćaju prema zemljama proizvođačima energije na Bliskom Istoku; a s druge strane, istovremeno, izvođenjem demonstracije moći, Rusija usađuje poruku da Sjedinjene Države više nisu jedina velika sila na svijetu i da ne mogu umjesto zemalja Bliskog istoka odlučivati o budućnosti regiona.

Ekskluzivno PISjournal

Prethodni članakUloga Turske u budućoj strukturi NATO-a
Naredni članakRatne trube sa Kosova zastrašile cijeli Balkan

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime