Dr. sc. Tarik Kulenović Milanović
PISjournal – Vratio se. Nakon božićno-novogodišnje stanke sa urlauba se vratio i omiljeni hrvatski histrion, glavom i bradom koju uredno brije, Zoran Milanović. I odmah žestoko. Posjetio je potresom razrušenu a do danas neobnovljenu Baniju/ Banovinu, uredno otpilio jednog žitelja svisoka mu objašnjavajući kako nije Banovina nego Banija.
I sve tako. Zoki is back. Zoka rekli bi Bošnjaci / Bošnjani / Bosanci naivni, kao i obično oduševljeni kad netko obrati pažnju na njih. Čudan je taj bosanski fenomen. Da nije tragičan, bio bi komičan. Čim je neko bar porijeklom izvan Bosne, taj je super. Još od kralja Tvrtka, preko Ali-paše Hekimoglua, Tita pa do r. Alije i visokih predstavnika, čim su oni odnekud izvan, a ne iz Bosne super su. Bošnjaci to vole.
U cijeloj bosanskoj epici i povijesti samo su Kulin ban i Budalina Tale fetivi Bošnjaci, kako kažu Dalmatinci.
Zanimljivo je to. Političari porijeklom iz Bosne poput Ante Pavelića, Vojislava Šešelja i Zorana Milanovića rušili su i rušili bi Bosnu. Ne valja duše griješiti. Nisu svi takvi. Rođeni Sarajlija Zoran Đinđić je dobio metak u glavu braneći Bosnu na svoj način. Stojser Radovan Karadžić je došao u Bosnu koja mu je sve dala, a on je svoju mržnju prema njoj ispoljio razarajući je kada mu se ukazala prilika.
Čudni su ti dođoši, dotepenci ili balije
Sa božićnog urlauba vratio se i hrvatski Sabor. I odmah burna rasprava na Aktualnom prijepodnevu. Premijer Plenković je preživio rešetanje zastupnika koji su se usput rešetali i međusobno pokazujući koliko su energije na odmoru nakupili. Plenkoviću treba priznati kako zna sa njima. Ima strpljenja, brojne je protivnike utišao dajući im funkcije na kojima ostvaruju novčane prihode, a zna im i odgovoriti.
Plenki je glavni junak Hrvatske našeg doba. Zvoni mi u glavi stara poslovica: Pas koji laje, ne ujeda. Tako i opozicija na Zastupničkom satu laje, a Plenkovićeva karavana prolazi. Šarmantna je situacija. Opozicija svojim nadglasavanjem u Saboru pokazuje da postoji i zarađuje velike plaće koje prima, umirovljenici i nezaposleni napokon imaju dobar program na prijenosu iz Sabora i osjećaj kako se čuje i njihova riječ. Što je s obnovom Banije, što je s digitalizacijom državne i javne uprave, toplim obrocima u školama….
Šta je s ovim, šta je s onim. Zanimljivo je gledati tu priredbu zastupnika. Hoće li neko uspjeti izazvati incident, hoće li saborska straža nekog izbaciti iz Sabornice, rat riječima i uvredama, mirnoću predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića koji vješto eskivira verbalnoj bujici zastupničkih pitanja.
Oguglao na uvrede Zorana Milanovića još od davnih dana dok su se sretali kao šogori što su oženili dvije bliske rodice, Jandroković ispada stvarni heroj tih sati zastupničkih prepucavanja, kao dežurni nastavnik koji graju i svađe djece u školskom dvorištu drži pod kontrolom uspješno uvodeći red kad je potrebno.
Malo šta će se izroditi uspješno i iz ovog Aktualnog prijepodneva. Brod Plenkovićeve vlade i dalje uspješno plovi. Proveo je konverziju kune u euro, Hrvatska je po drugi put rekla Allahimanet kuna. Umirovljenicima osigurava mirovine, mizerne ali redovne, otvorio je dovršeni Pelješki most i spojio napokon sve dijelove Hrvatske. Predsjedniku republike Milanoviću i dalje je važnija Erceg Bosna u susjednoj državi nego što mu Italija, Slovenija, Mađarska i Srbija pretendiraju na dijelove Lijepe naše, možda i njihove, nikad se ne zna.
Na Milanovića je najbolje ne obraćati pažnju. Malo su ga urazumili turski predsjednik i španski kralj. No to je bilo prošle godine. Sad je Nova godina i nova nafaka, pa je on opet krenuo svojom utabanom stazom. Lajav, a bezvezan predsjednik Hrvatske, blijeda kopija Franje Tuđmana, loš kao i njegovi prethodnici. Uhljup koji je vrijeđao genocid u Ahmićima i Srebrenici, crvenu liniju koja se ne prelazi.
On ju je prešao, odlikovao odgovorne i nikom ništa. Jasno je rekao što o glupim Bosancima misli, ni prvi ni zadnji. Reisul-ulema je jedini jasno rekao šta misliti o takvima. No bivši Bošnjaci, danas glupi Bosančerosi i Hrvati islamske vjeroispovjesti u Republici Hrvatskoj ni mukajet. Od sto glasa, glasa čuti nije. Razumljivo je. Politički predstavnici Bošnjaka u Republici Hrvatskoj su se uhljebili u hrvatskim institucijama i kao kerovi šute.
Od Hrvatske primaju plaću i valjda računaju, ako zalaju, dobiti će još više batina od gospodara.
Hrvatska ima dva stvarna problema i mimo sve više nepostojećih Bošnjaka. U knjizi Krvave balkanske milijarde iznijete su ozbiljne i dokumentirane optužbe zbog šverca ruske nafte preko Bosne u Hrvatsku i EU. Suradnja ni za vrijeme rata nije bila prekidana, a uz notorne Dodika i Čovića svoj udio u toj pljački stoljeća imaju i hrvatski predsjednik Milanović, naftni magnat Čermak, ruska mafija i država. Tragovi vode do samog Putina, a izgleda kako malo koja poznata politička ličnost nije umiješana u taj tal.
Zašto bi nas uopće trebalo biti briga za to? Većini građana Hrvatske, Bosne i Srbije, kao i meni, život je obilježio rat i poraće daytonskog provizorija. Nekima je bolje, a mnogima gore nego prije rata. Tuđmanu se mogu oprostiti brojne mane i greške u hodu jer je ostvario obećani cilj, Republiku Hrvatsku, samostalnu i neovisnu od Jugoslavije. Njegovi su se nasljednici trudili ići njegovim putem.
Uz častan izuzetak Stipe Mesića koji je svoje mandate provodio kao Tuđman kakav je trebao biti, njegovi nasljednici su više bili groteskne loše kopije nego predsjednici Hrvatske. Ivo Josipović je bio predsjednik za kojeg mnogima nije jasno šta je on radio kao predsjednik, Kolinda Grabar Kitarević se od kraljice Balkana pretvorila u štracu Balkana, a Zoran antiprotivni Milanović više se ponaša kao predsjednik tzv., Erceg Bosne, nego Republike Hrvatske. Često zaboravljamo kako je svako od njih na funkciju izabran kako bi ostvario određene interese.
Josipović je trebao predstavljati uljuđenu zapadnu Hrvatsku nasuprot divljim Hrvatima koji su pobijedili u ratu. Bože nas sačuvaj kuge, rata i Hrvata stara je izreka. Sa svim tim predsjednicima danas je opet aktualna. Njihovi su motivi, kako vrijeme prolazi, sve jasniji. Ugled, moć, zarada i uticaj. Svako je od njih nešto i učinio. To ne treba poricati. Josipović je u svom mandatu umanjio neprijateljstvo Hrvatske i Srbije.
Kolinda nas je približila NATO-u, nažalost sve na račun Bosne koja je i dalje moneta za njihovo potkusurivanje. Milanović samo jasnije izražava svoje interese. Sviđa mu se biti vlast, bilo kakva, samo da je vlast. Odrekao se UDBAša koji su mu pomogli da postane premijer, odrekao se SDP-a i ljevice koji su mu pomogli da postane predsjednik republike. Njegovo desničarenje i okretanje strukturama nepostojeće Erceg Bosne ima samo jedan cilj, njegov drugi mandat. Kako će se odreći njih ako uspije ostaje nam da vidimo. Godina je duga, a urlaub je završio.
Milanović Milanović Milanović Milanović Milanović
Ekskluzivno PISjournal
