Ali Reza Enayati
Autor je ambasador Islamske Republike Iran u Kraljevini Saudijskoj Arabiji.
PISjournal – U ponedjeljak su Iran i Sjedinjene Američke Države potpisali memorandum o razumijevanju od 14 tačaka s ciljem okončanja rata, pri čemu je nekoliko zemalja regiona odigralo važnu ulogu u osiguravanju sporazuma i uložilo intenzivne napore kako bi stvorilo neophodnu političku osnovu za njegovo postizanje.
Ovi diplomatski napori odražavaju jasno razumijevanje važnosti stabilnosti u ovoj vitalnoj regiji, čije posljedice prevazilaze regionalni nivo i direktno utiču na međunarodnu sigurnost. Međutim, postavlja se pitanje: da li američki rat nametnut Iranu, zajedno s njegovim regionalnim posljedicama, predstavlja nazadovanje tradicionalnog regionalnog poretka koji poznajemo decenijama ili odražava preispitivanje temelja prethodnog sistema i označava prekretnicu u oblikovanju novog poretka?
I u ovako presudnom historijskom trenutku, ne bi li napori trebali biti usmjereni ka oblikovanju novog regionalnog poretka zasnovanog na sigurnosti i stabilnosti za sve, uz veći naglasak na ekonomski rast i razvoj? To su pitanja na koja ne nastojimo dati direktne odgovore, već ih istražiti iz pozitivne perspektive u potrazi za najkonstruktivnijim putem naprijed.
U teoriji, novi poredak koji proizlazi iz četrdesetodnevnog rata mogao bi biti definisan kroz četiri glavne karakteristike koje ga razlikuju od prethodnog.
Prvo, novi regionalni poredak zasniva se na nepolarnom okviru u kojem se multilateralna saradnja među državama regiona temelji na ravnopravnosti, udaljavajući se od starog obrasca polarizacije koji je jedan blok suprotstavljao drugom. Ovaj predloženi poredak nose njegovih osam sastavnih država, bez isključivanja bilo koje od njih i u okviru trajne međuzavisnosti. Regionalna sigurnost, prema ovom modelu, predstavlja zajedničku odgovornost, bez direktne uloge vanjskih sila, koje bi umjesto toga sarađivale s novim sistemom.
Drugo, politička rješenja moraju ostati u središtu pristupa svim neriješenim pitanjima u regionu, umjesto da se šira stvarnost svodi isključivo na četrdesetodnevni rat. Trajni mir i stabilnost ne mogu se postići sve dok drugi sukobi ostaju neriješeni i dok ekonomske sankcije nisu ukinute.
Treće, potrebno je prevazići pretjeranu usmjerenost na geopolitičke temelje odnosa među državama regiona, posebno imajući u vidu slabu ekonomsku saradnju među njima. Nijedno buduće rješenje ne može uspjeti bez jačanja trgovine, proširenja ekonomske saradnje među regionalnim državama i davanja većeg prioriteta razvojnim projektima.
Konačno, poštivanje zajedničke sudbine zemalja regiona u pitanjima sigurnosti i razvoja od suštinske je važnosti, jer se ni jedno ni drugo ne mogu ostvariti u jednom dijelu regiona po cijenu nestabilnosti u drugom. Potreban je sveobuhvatan okvir koji obuhvata sve države bez fragmentiranja njihove sigurnosti ili razvoja. Iskustvo rata pokazalo je da je sigurnost nedjeljiva te da sve države moraju doprinositi njenom očuvanju i podjednako imati koristi od nje.
Važno je naglasiti da postoji širok prostor za regionalnu i međunarodnu međuzavisnost u vezi s razvojem događaja u regionu radi ostvarivanja legitimnih interesa. Međutim, također treba naglasiti da cionistički entitet ne bi trebao imati mjesto u tim jednačinama jer, za razliku od drugih država, nije prirodni dio regiona. Naprotiv, riječ je o kolonijalnom projektu nametnutom kroz sistem aparthejda nad Palestincima, koji nastoji proizvoditi krize širom regiona.
Neophodno je istaći da, ukoliko region želi prevazići sigurnosnu dilemu s kojom se trenutno suočava, mora nadići prethodni poredak i dati veći prioritet nepolarnosti, mirnom rješavanju svih sporova, priznavanju zajedničke sudbine i oslanjanju na vlastite kapacitete.
Kako bi se ostvarili željeni ciljevi izgradnje novog sigurnosnog sistema, Islamska Republika Iran spremna je sarađivati sa svojim susjedima, posebno s Kraljevinom Saudijskom Arabijom, te zajednički raditi na oblikovanju svjetlije budućnosti u kojoj će zemlje regiona uživati ekonomski i trgovinski rast, osiguravajući blagostanje i prosperitet za generacije koje dolaze.
