PISjournal –Većina turskih političara i medija vjeruje da je Ankara, koja je vodila projekt rušenja sirijske vlade, najveći pobjednik trenutnih sirijskih događaja.
No, mnogi od promatrača smatraju da komplikacije sirijske scene s obzirom na izuzetan geopolitički položaj te zemlje u regionalnim i međunarodnim takmičenjima izazivaju mnoge sumnje u mogućnost realizacije turskog projekta u Siriji i da možda njegovi izazovi i prijetnje nadmašuju turske mogućnosti.
Naravno, jedno od najvažnijih područja ovog dvojstva mogućnosti i izazova je sirijska ekonomija.
Turski mediji govore o ekonomskim mogućnostima daljeg otvaranja sirijskog tržišta prema turskoj robi,upravo zbog toga što novi zvaničnici u Damasku dozvoljavaju transakcije u turskoj valuti, što je važno za održavanje vrijednosti turske lire, koja je opada posljednjih godina. Dnevni list Sabah nedavno je izvijestio da su dionice turskih kompanija u sektoru građevinarstva, čelika i cementa doživjele značajan porast neposredno nakon pada vlade al-Assada.
Godine 2023. turski izvoz u Siriju, uglavnom u provinciju Idlib koju vodi opozicija, iznosio je 2 milijarde dolara, uključujući građevinski materijal, energente i hranu, dok je uvoz iz Sirije iznosio 363,5 miliona dolara.
U međuvremenu, pored očekivanja Ankare da će povećati svoj udio na sirijskom tržištu, turske kompanije se nadaju da će igrati ključnu ulogu u obnovi sirijske infrastrukture.
Zbog više od decenije građanskog rata, Sirija treba obnoviti veliki dio svoje ekonomske infrastrukture, uključujući ceste, elektrane i komunikacijske mreže, a u nedostatku potrebnog kapitala unutar zemlje, potrebna su joj velika strana ulaganja.
Prema procjenama Svjetske banke, ekonomija Sirije se smanjila za 85 posto tokom skoro 14 godina građanskog rata, a BDP je pao sa 67,5 milijardi dolara u 2011. na samo 8,98 milijardi dolara u 2023. godini.
Prema Fitch Solutions, trošak rekonstrukcije zemlje procjenjuje se na oko 300 milijardi dolara, što zahtijeva međunarodnu i regionalnu podršku.
Još jedna ekonomska prilika za Tursku u Siriji je olakšavanje turskog pristupa arapskim tržištima u Perzijskom zaljevu, Africi i istočnom Mediteranu. Sirija predstavlja najvažniji trgovinski koridor Turske, povezujući je kopnenim putem s arapskim svijetom, njegovim istokom i zapadom, kao i jugoistočnom Azijom i Afrikom, posebno nakon što je Turska isključena iz projekta indijsko-bliskoistočnog koridora (IMEC), koji je predložen prošle godine od strane SAD-a kao odgovor na kinesku inicijativu Put i pojas (RBI).
Turska također smatra da je pad vlade al-Assada važan poticaj za sirijske izbjeglice koji borave na njenoj teritoriji da se vrate u svoju zemlju. Navodi se da je Turska primila oko 3 miliona sirijskih izbjeglica, a Erdoganova vlada je dio inflacije u prehrambenom i stambenom sektoru i povećanje stope nezaposlenosti pripisala izbjeglicama. S tim u vezi, Ahmet Öksüz, predsjednik Istanbulske asocijacije izvoznika tekstila i sirovina, izjavio je da povratak sirijskih izbjeglica u njihovu zemlju može uzrokovati promjenu u poslovnoj i radnoj dinamici između dvije zemlje.
Daily Sabah je u izvještaju ukazao na visok potencijal sirijskog poljoprivrednog sektora, koji je najvećim dijelom koncentrisan u plodnim područjima oko rijeke Eufrat.
Prema izvještaju, ova područja mogu pomoći u jačanju opskrbe hranom i stvaranju velikih mogućnosti za zapošljavanje, što će povećati sposobnost Sirije da postigne samodovoljnost i izvoz.
Energetski odnosi bili su još jedan potencijal za koji su turski zvaničnici i mediji bili zainteresirani u Siriji.
S tim u vezi, turski ministar energetike i prirodnih resursa Alparsalan Bayraktar je u izjavi za novinare najavio planove njegove zemlje da isporuči struju Siriju što je prije moguće i naglasio da će Turska pomoći da se poboljšaju kapaciteti za proizvodnju električne energije u susjednoj zemlji. Turska će preuzeti odgovornost za snabdijevanje strujom područja koja je nemaju i fokusirat će se na povećanje lokalne proizvodnje električne energije u bliskoj budućnosti, rekao je turski ministar.
Bayraktar nije mogao sakriti interes svoje zemlje za resurse sirijske nafte i plina, najavljujući mogućnost izgradnje novih cjevovoda za isporuku sirijske nafte i plina Turskoj, za koje je rekao da bi uz jačanje ekonomskih veza pomoglo u povezivanju energetskih tržišta dviju zemalja. On je također najavio planove Turske za dugoročnu saradnju u energetskom sektoru, uključujući povezivanje sirijskog naftovoda s naftovodom Irak-Turska.
Uprkos ovom planiranju i optimizmu turskih zvaničnika i medija, stručnjaci procjenjuju da su ekonomski izgledi Sirije izazovniji nego što Ankara očekuje.
Iako je Sirija bogata resursima, uključujući rezerve nafte i gasa, rat je doveo do značajnog pada proizvodnje.
Prema podacima iz Energetskog statističkog biltena koje je objavio BP, proizvodnja nafte je pala sa oko 385.000 barela u 2010. na 40.000 barela dnevno, što je put ka ekonomskom oporavku činilo težim nego u Libiji.
U izvještaju istraživačkog centra Chatham House kaže se da su izazovi sa kojima se Sirija suočava veći od onih s kojima se suočila Libija 2011. Libijski lider Muammar Gaddafi svrgnut je nakon manje od godinu dana sukoba, ostavljajući veći dio infrastrukture zemlje netaknutim. Libijski pobunjenici počeli su izvoziti naftu i prije pada vlade. Ali sirijska naftna infrastruktura, pored ozbiljnog pada proizvodnje, koncentrirana je u područjima sa većinskim kurdskim stanovništvom i kontrolirana je od strane milicija koje podržavaju SAD, a koje su van kontrole centralne vlade. To znači da Sirija nema nacionalni energetski sektor u kojem sve strane imaju zajednički ekonomski interes.
Također je nerealno biti optimista u pogledu velikih stranih investicija u Siriji, u kojima bi turske kompanije mogle uzeti veliki udio i time pokrenuti ekonomski procvat u Turskoj.
Sankcije ostaju najvažniji ekonomski izazov u Siriji. Stručnjaci smatraju da je ukidanje sankcija važno za privlačenje stranog kapitala i finansiranje operacija obnove. Ali mjere vladajuće vlade Hayat Tahrir Al-Sham (HTS), koja ima historiju veza s Al-Qaidom, još uvijek nisu zadobile povjerenje međunarodne zajednice, a izgledi za brzo ublažavanje sankcija su nejasni. Čak i ako sankcije budu ukinute, zapadne zemlje će imati druge prioritete za ulaganja zbog ogromnih troškova rata u Ukrajini u protekle tri godine i, moguće, teškog faktora ukrajinske potrebe za poslijeratnom rekonstrukcijom. Trump, kao biznismen, također može uvjetovati ukidanje sankcija zadržavanjem kontrole nad sirijskom naftom i velikim udjelom na tržištu zemlje.
U međuvremenu, Arapi, posebno oni iz Vijeća za saradnju Perzijskog zaljeva, nisu pokazali revnost da ulažu u novu Siriju. Osim Katara, koji je pozdravio razvoj događaja u Siriji, druge važne monarhije Perzijskog zaljeva poput UAE i Saudijske Arabije ne smatraju da povećanje utjecaja Turske i Muslimanskog bratstva u arapskom svijetu ide u njihovu korist, a primjedbe savjetnika predsjednika UAE najbolje svjedoče o tome. Osim toga, Saudijska Arabija i Emirati su posljednjih godina zauzeti privlačenjem stranih investicija zbog pada prihoda od nafte tokom izbijanja koronavirusa i usvajanja vlastitih razvojnih politika. Stoga su trenutno Turska i Katar jedina nada novih vladara Damaska u rješavanju ekonomskih problema, što znači da su troškovi obnove Sirije sada na Ankari kao ključnom akteru koji stoji iza rušenja vladavine al-Assada.
U međuvremenu, sirijska valuta lira i dalje divlje fluktuira, odražavajući glavne ekonomske izazove s kojima se zemlja bori.
Brojke pokazuju da je jaz između zvaničnog i crnog tržišta i dalje velik, uz jasnu razliku u cijeni između njih koja blokira predviđanje građana o budućnosti finansijske stabilnosti u zemlji.
U izvještaju Svjetskog savjeta za zlato također se navodi da su sirijske rezerve zlata u junu 2011. godine iznosile 25,8 tona, s procijenjenom trenutnom vrijednošću od oko 2,23 milijarde dolara, ali se u izvještaju naglašava da je njegova upotreba neizvjesna u svjetlu političkih promjena.
Ekonomski napori i tmurni ekonomski uslovi od kojih pate Sirijci mogu se rasplamsati i ishitrenim ekonomskim odlukama novih zvaničnika poput nesubvencioniranja hljeba i goriva.
Stoga je prerano potvrditi optimizam turskih zvaničnika i medija o ekonomskim prilikama koje se otvaraju u novoj Siriji, a možda će se Erdoganova vlada suočiti s poteškoćama jer se ekonomski problemi nove sirijske vlade mogu prenijeti na Tursku.
prilika prilika prilika prilika prilika prilika prilika
Ekskluzivno PISjournal