Matija Šerić

PISjournal – Narodna Republika Bangladeš je relativno nova država, 2021. godine je proslavila svoj 50. rođendan. Najpoznatija je po svojoj brojnoj populaciji. Nevjerovatnih 165 miliona ljudi (stvarni broj je vjerovatno i veći) živi na prostoru od 147 hiljada četvornih kilometara što je površina otprilike oko dvije i po Hrvatske.

Bangladeš se nalazi u Južnoj Aziji. Okružen je Indijom na zapadu, sjeveru i istoku, te Mijanmarom na jugoistoku. Na jugu ima izlaz na Bengalski zaljev i Indijski okean, a najveća luka je Chittagong. Usko je kopneno odvojen od Butana i Nepala indijskim koridorom Siliguri (popularno nazvan „kokošiji vrat“).

Sve do 1971. godine i rata za nezavisnost Bangladeš je bio poznat kao Istočni Pakistan jer su taj prostor britanske kolonijalne vlasti na odlasku dale većinski muslimanskom Pakistanu. Zbog svog potlačenog položaja u pakistanskoj državi i odbijanja vojne hunte u Islamabadu da nakon izbora 1970. godine preda vlast Awami Ligi na čelu s Sheikhom Mujiburom Rahmanom, 26. marta je proglašena neovisnost. Uslijedio je krvavi rat za oslobođenje u kojem su pakistanske vlasti počinile strašne pokolje i genocid nad bangladeškim stanovništvom. Pakistan je provodio represiju i genocid. Imao je aktivnu potporu SAD-a na čelu s predsjednikom Richardom Nixonom budući da je bio američki saveznik u Hladnom ratu za razliku od Indije koja je bila bliska Sovjetskom Savezu.

Ipak, u decembru 1971. godine Bangladešani su izvojevali pobjedu uz pomoć Indije koja se naknadno uključila u sukob. Nakon oslobođenja trebalo je razvijati zemlju što je bio težak zadatak. Tadašnji američki državni tajnik, Henry Kissinger (tvrdi protivnik neovisnosti Bangladeša), skovao je zloglasni izraz „basket case“ kako bi opisao jadno stanje novonastale države na Indijskom potkontinentu, budući da je Dhaka ovisila o međunarodnoj pomoći kako bi spriječila glad svoje brojne populacije.

Bangladeš je osim prenapučenosti, poznat po siromaštvu, nepismenosti, korupciji i klimatskim promjenama koje uzrokuju strašne vremenske nepogode. Ipak, u novije vrijeme zemlja bilježi visoke stope ekonomskog razvoja pa je mnogi analitičari nazivaju novim azijskim tigrom ili azijskim tigrom u nastajanju. I takve konstatacije su tačne. Ekonomski razvoj Bangladeša je vrlo dojmljiv. Rast BDP-a postojan je iz godine u godinu, a sadašnji nominalni BDP (416 milijardi USD) je 50 puta veći od BDP-a u trenutku osnutka 1971. godine. Proizvodnja hrane porasla je četiri puta, a izvoz, koji je sada raznolik, porastao je mnogo više. Nacionalni BDP se sastoji od usluga 56,5%, industrije 29,3% i poljoprivrede 14,2%.

Bangladeš je postao prepoznatljiv kao središte globalne tekstilne industrije. Kina i EU još uvijek dominiraju svjetskim izvozom odjeće. Bangladeš je na visokom trećem mjestu, ispred država kao što su Vijetnam, Indija, Turska i SAD. Odjeća dominira bangladeškim izvozom. Top pet dobara koje Dhaka izvozi su: pletena odjeća (20,3 milijarde $, 44,5% ukupnog izvoza), ostala odjeća i modni dodaci (19,4 milijarde $, 42,4% ukupnog izvoza), obuća (1,1 milijarda $), razni tekstili (1 milijarda $), papirni proizvodi i tkanina (603,3 miliona $). Ostala dobra koja se najviše izvoze su: riba, predmeti od životinja, koža, plastični proizvodi. Bangladešani svoje tekstilne proizvode najviše prodaju razvijenim zemljama kao što su SAD, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Španjolska, Francuska.

Bangladeš je ispravno izabrao tradicionalni put razvoja. Prigrlio je tradicionalnu radno intenzivnu lahku proizvodnu industriju, izradio planove za njezin razvoj i u njoj izgradio dominantnu poziciju. Uspjeh Bangladeša predstavlja veliku pobjedu industrijske politike. Pokazalo se kako se rast ekonomije i u XXI stoljeću može temeljiti na klasičnoj industriji a ne isključivo na uslugama i modernim djelatnostima poput IT sektora. Bangladešani su ignorirali upozorenja da će se radno intenzivna proizvodnja uskoro automatizirati i pokazalo se kako je ljudska radna snaga još uvijek važna.

Bangladeš je postao prva, ustavno definirana sekularna država u Južnoj Aziji 1972. godine. Islam je proglašen državnom religijom 1988. godine a 2010. je Vrhovni sud ponovo potvrdio sekularna načela u ustavu. Moćna prijetnja rastu Bangladeša političke je prirode. U zemlji postoji snažan islamistički element, koji je 2016. godine ugušen uz primjenu oštrih autoritarnih mjera. Iako je parlamentarna demokratija, zemlja ima ogromnih problema s korupcijom, političkim malverzacijama. Ipak, najveću prijetnju predstavljaju klimatske promjene.

Bangladeš je geografski smješten na sjevernoj obali Bengalskog zaljeva na delti rijeka Ganges, Brahmaputra i Meghna. Spoj tih rijeka, delta Bengala, najveća je delta na svijetu. Takav geografski položaj zemlju čini vrlo izloženu poplavama, olujama, promjenjivim padavinama i porastu razine mora. Bangladeš je jedna od zemalja koja je najosjetljivija na klimatske promjene. Tokom jednog stoljeća 508 ciklona pogodilo je regiju Bengalskog zaljeva. Očekuje se da će se povećane oborine, porast razine mora i tropski cikloni intenzivirati kako jačaju klimatske promjene što štetno utiče na poljoprivredu, pristup pitkoj vodi i hrani te na ljudske domove. Procjene su da će do 2050. godine porast razine mora poplaviti oko 20% kopna i raseliti više od 30 miliona ljudi. Kako bi se odgovorilo toj prijetnji, pokrenut je Bangladeš Delta Plan 2100.

Uprkos naglom ekonomskom rastu, Bangladeš je još uvijek vrlo siromašna zemlja što dobro pokazuje BDP per capita (PKM) od 6.633 dolara. Zemlja je 139. na svijetu u razini Gane, Hondurasa i Džibutija. U BDP-u po glavi stanovnika Bangladeš će uskoro previsiti svog velikog susjeda, Indiju, a već je pretekao Pakistan. Proći će još dosta vremena prije nego postigne status razvijene zemlje, a na tom će se putu susresti sa preprekama. Rast Bangladeša je ujedno pokazatelj kako globalizacija, uprkos svojim manjkavostima, može dobro poslužiti zemljama u razvoju, jer da svijet nije globaliziran Dhaka nikad ne bi postala globalno središte tekstilne industrije. Pristup izvoznim tržištima Evrope i SAD-a bio je ključni za razvoj. Oslanjanje na SAD i EU, koje su zajedno činile najmanje 80% izvozne zarade Bangladeša u protekloj deceniji, omogućilo je Bangladešu da postane globalna sila u tekstilnoj industriji.

Geopolitičko ponašanje Bangladeša je jedan od rijetkih primjera uspješnog manevriranja između velikih sila kako bi se osigurali vlastiti državni interesi. Geografski položaj Bangladeša, tj., poluopkoljenost od strane Indije, navela je Dhaku da ima dobre odnose sa New Delhijem uprkos manjim zaoštravanjima. Dobri odnosi s Indijom brana su eventualnim kineskim ekonomskim težnjama za dominacijom. Značajna finansijska i sigurnosna ulaganja Kine u Bangladeš u iznosu preko 18 milijardi dolara obuhvataju niz ambicioznih infrastrukturnih projekata koji su dio kineskog Novog puta svile: most Padma vrijedan 3,3 milijarde dolara, 1,9 milijardi dolara vrijedna elektrana Pigeon, razvoj električne mreže vrijedan 1,32 milijarde dolara i projekat digitalizacije vrijedan milijardu dolara.

Međutim, Bangladeš nije postao kineska kolonija. Dhaka je više puta pokazala da se može suprotstaviti Kini kada su njeni interesi u pitanju. U vrijeme kada su zemlje ASEAN-a prisiljene birati strane između dvije azijske velesile, Dhakino manevriranje između Pekinga i New Delhija pokazuje kako male države mogu imati dobre odnose s velikim bez opredjeljivanja za jednu stranu. Ovo također pokazuje karakter Bangladeša u pogledu geopolitike: otvoren je za najbolju moguću ekonomsku saradnju koja zadovoljava nacionalne interese, ali će izabrati političku neutralnost.

Odnosi Dhake s Washingtonom posljednjih godina bili su promjenjivog karaktera. Na vrhuncu kinesko-indijskih graničnih sukoba 2020. godine u Galwanu, Bangladeš je pristao na prijedlog vojne modernizacije Sjedinjenih Država vrijedan 110 miliona dolara, iako je to malo u usporedbi sa 2,59 milijardi dolara koje je Bangladeš potrošio na kinesku vojnu opremu. Bidenov posebni izaslanik za klimu John Kerry doletio je u Dhaku početkom marta 2021. godine kako bi pozvao premijerku Hasinu na klimatski summit, naglašavajući važnost sudjelovanja Bangladeša kao ključnog sagovornika u klimatskim temama.

Vanjska politika Dhake tokom posljednje dvije decenije uveliko se oslanjala na realizaciju UN-ovih međunarodnih mjera potpore za najslabije razvijene države svijeta i sticanje povlaštenog pristupa vanjskoj trgovini, bez carina. Čak i kada su Sjedinjene Države prestale nuditi trgovinske povlastice 2015. godine, a Kina se uključila i dopustila bescarinski pristup za 97% bangladeške robe, postalo je jasno da će uprkos ekonomskim vezama, Bangladeš zadržati neutralni stav u međunarodnim odnosima.

Isto vrijedi i za Rusiju. Dhaka se odlučila ponašati neutralno u ukrajinskoj krizi i nije Rusiji uvela sankcije jer joj je važan ekonomski partner. To je potpuno u skladu s decenijama dugom vanjskom politikom pod sloganom „prijateljstvo svima, zloba nikome“.

Međutim, izlazak iz kruga najslabije razvijenih zemalja svijeta i posljedični gubitak trgovinskih povlastica, znači da će se Dhaka morati osloniti na regionalne i bilateralne sporazume s drugim zemljama kako bi zadržala ekonomski napredak. Mnogi ekonomisti smatraju da će se Bangladeš morati okrenuti poglavito saradnji s naprednim državama Istočne Azije. Kako bi se realizirao daljnji ekonomski razvoj, Bangladeš će morati transformirati svoje radno intenzivno gospodarstvo u kapitalnointenzivno kao što je to učinila Južna Koreja 1980-ih. Težnje Dhake da razvije autoindustriju do ranih 2030-ih pokazuju namjeru da izbjegne stagnaciju azijskih zemalja koje su postale srednje razvijene ali nisu dodatno napredovale (npr. Filipini i Malezija). Autoindustrija u Bangladešu je već sada treća po veličini u Aziji a planovi o njezinom širenju su vrlo ambiciozni. Neke vodeće bangladeške tvrtke i vlada, u saradnji sa stranim tehnološkim partnerima (Hyundai, Mitsubishi), predložile su višemilionske investicije za uspostavu modernih tvornica.

Kako bi se osigurao dugoročni razvoj ekonomija će se morati diverzificirati i početi proizvoditi namještaj, veće količine hrane, dodatno oživjeti farmaceutsku, elektroničku i informatičku industriju. Kako bi se u tome uspjelo, potrebno je izgraditi bolju infrastrukturu i privući strane investitore što će se svakako dogoditi – samo je pitanje na kojoj razini.                                      ekonomski gigant ekonomski gigant ekonomski gigant ekonomski gigant ekonomski gigant ekonomski gigant

Izvor