PISjournal – U izjavi povodom Dana Perzijskog zaljeva, vođa Islamske revolucije, ajatollah Sejjd Modžtaba Hamenei, predstavio je sveobuhvatnu stratešku viziju za Hormuški tjesnac, koji ostaje čvrsto pod kontrolom iranskih oružanih snaga.
Vizija nastoji transformirati odnos Irana prema najvažnijem svjetskom energetskom uskom grlu – sa defanzivnog nadzora na aktivno, pravno kodificirano upravljanje.
Najznačajniji otklon od prethodne iranske politike ogleda se u prelasku sa deskriptivnih upozorenja na operativne okvire. Dok je raniji diskurs često katalogizirao strane prijetnje, nova politika fokusirana je na zakonodavnu kodifikaciju i vojnu implementaciju.
Naglasak ajatollaha Hameneija na „novom upravljanju“ strateškim tjesnacem signalizira pomak sa reaktivnih pozicija ka proaktivnoj kontroli, u kontekstu ubrzanih regionalnih promjena nakon četrdesetodnevnog američko-izraelskog rata agresije protiv Islamske Republike.
Ovdje se više ne radi samo o praćenju ili odbrani iranskih interesa, već o vršenju suverene vlasti na način koji temeljno preoblikuje upravljanje ovim plovnim putem.
Iran je jasno i precizno povukao svoje crvene linije. Jedna od njih je odlučna i nepovratna namjera da se uspostavi potpuna kontrola nad Hormuškim tjesnacem.
To predstavlja fundamentalni, neprikosnoveni zahtjev koji suštinski mijenja strateški pejzaž i Sjedinjene Američke Države dovodi pred raskrsnicu gdje svi putevi vode ka krizi.
Pouke iz historije
U svojoj izjavi povodom Dana Perzijskog zaljeva, ajatollah Hamenei je rekao da je ovaj plovni put u isto vrijeme i dar od Boga i historijsko poprište borbe protiv strane dominacije. Ponavljane agresije američkih i evropskih sila, uključujući nedavne prijetnje, predstavljaju kontinuiranu nit imperijalističkog neprijateljstva prema narodima regije.
Iran, koji posjeduje najdužu obalu uz Perzijski zaljev, podnio je najveću žrtvu u odbrani nezavisnosti ovog područja, naglasio je vođa, podsjećajući na otpor od protjerivanja portugalskih kolonizatora 1622. godine, pa kroz kasnije sukobe sa nizozemskim i britanskim kolonijalizmom.
Islamska revolucija iz 1979. godine, prema njegovim riječima, bila je prekretnica koja je trajno prekinula dominaciju „arogantnih sila“ nad regijom.
U protekla dva mjeseca, istakao je, svjedočili smo „ponižavajućem porazu“ Amerike nakon najveće vojne agresije u regiji, započete 28. februara. Taj poraz, prema njegovim riječima, otvara novo poglavlje za Perzijski zaljev i Hormuški tjesnac.
Posebno je naglasio buđenje naroda regije, suprotstavljajući ga historijskoj „šutnji i pokornosti“ vladara zaljevskih država.
Korijenski uzrok nesigurnosti
Vođa Islamske revolucije označio je prisustvo Amerikanaca i njihovo vojno ukorjenjivanje u regiji Perzijskog zaljeva kao najveći izvor nestabilnosti.
Ovo nije predstavljeno kao političko mišljenje, već kao empirijski zaključak izveden iz decenija iskustva. Također je naveo da su američke vojne baze „šuplje“ – nesposobne da zaštite čak i same sebe, a kamoli svoje saveznike, što je, kako tvrdi, pokazano tokom četrdesetodnevnog rata.
U njegovoj viziji „svijetle budućnosti“, regija Perzijskog zaljeva bi bila oslobođena američkog prisustva, a razvoj, stabilnost i prosperitet bili bi svjesno postavljeni ciljevi takvog poretka.
Naglasio je i „zajedničku sudbinu“ Irana i njegovih susjeda preko Perzijskog zaljeva i Omanskog mora.
Pravni okvir: institucionalizacija kontrole
Parlamentarni „Strateški akcioni plan za osiguranje sigurnosti i napretka u Hormuškom tjesnacu i Perzijskom zaljevu“ čini zakonodavnu osnovu nove doktrine.
Sa oko jedanaest članova, plan uspostavlja do sada neviđene mehanizme iranske uprave nad plovnim putem, uključujući:
• Monetarni suverenitet: prihodi od tjesnaca moraju se prikupljati u iranskim rialima, čime se direktno izaziva dominacija dolara u energetskim transakcijama
• Mehanizam kompenzacije: države koje su uvele sankcije ili blokirale iransku imovinu morale bi plaćati naknade za prolaz
• Vojna nadležnost: generalštab oružanih snaga preuzima punu odgovornost za djelovanje u tjesnacu
Ekonomska poluga: sistem naplate prolaza
Ključni element novog okvira je uvođenje taksi za brodove iz „neprijateljskih“ zemalja. Centralna banka Irana otvorila je četiri posebna računa – u rialima, juanima, dolarima i eurima – za naplatu ovih sredstava.
Ovaj viševalutni pristup pokazuje sofisticirano finansijsko planiranje koje omogućava funkcioniranje kroz različite međunarodne sisteme plaćanja, uz prioritet domaće valute.
Sistem taksi ima više funkcija: generiranje prihoda, potvrđivanje regulatorne vlasti, nametanje troškova protivnicima i stvaranje mehanizma selektivnog prolaza bez direktne vojne eskalacije.
Geopolitičko pozicioniranje: uloga Omana
Važan element strategije uključuje saradnju sa Oman, jedinom drugom državom koja graniči s tjesnacem.
Teheran je, prema navodima, predložio podjelu administrativne kontrole s Muscatom, predstavljajući to kao bilateralni aranžman između suverenih regionalnih država.
Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi o tome je razgovarao tokom nedavne posjete Omanu.
Vojna doktrina: „pametna kontrola“
Koncept „pametne kontrole“ predstavlja kalibrirani pristup koji ne podrazumijeva potpunu blokadu, ali ide dalje od pasivnog nadzora.
Tokom vojnih vježbi, iranske snage su demonstrirale sposobnost djelovanja sa strateških ostrva poput Abu Muse i Velikog i Malog Tunba, koje su opisane kao „nepotopivi nosači aviona“.
Ovaj pristup omogućava:
• ograničavanje prolaza neprijateljskim brodovima
• postepenu eskalaciju pritiska
• maksimalno korištenje geografskih prednosti
Regionalne implikacije: bez američke uloge
Nova doktrina eksplicitno odbacuje američku ulogu u regiji. Prema izjavi, strane vojne baze ne donose sigurnost, već povećavaju tenzije.
Budućnost regije, u ovoj viziji, pripada isključivo regionalnim državama.
Ekonomski aspekt sukoba
Iran računa na globalnu ovisnost o energentima iz Perzijskog zaljeva.
Kontrolom ovog prolaza, Teheran može utjecati na cijene nafte, vršiti pritisak na protivnike i poticati diplomatske ustupke.
Logika je jasna: ekonomski trošak sukoba za globalnu ekonomiju mogao bi natjerati protivnike na kompromis, dok je iranska ekonomija već prilagođena sankcijama.
Globalna reakcija i perspektiva
Međunarodna reakcija karakterizirana je oprezom i zabrinutošću.
Sjedinjene Američke Države odbacuju iranske uslove, dok se evropske sile suočavaju s izborom između prihvatanja nove realnosti ili konfrontacije.
Iranska strategija računa na dugotrajnost i iscrpljivanje protivničke volje.
Zaključak
Izjava ajatollaha Hameneija predstavlja sveobuhvatnu doktrinu koja transformira iranski pristup upravljanju Hormuškim tjesnacem.
Kombinacijom pravnih, vojnih, ekonomskih i diplomatskih instrumenata, Iran nastoji pretvoriti svoju geografsku poziciju u trajnu stratešku prednost.
Jasno je da se pravila upravljanja najvažnijim svjetskim energetskim prolazom mijenjaju – a konačni ishod zavisit će od Islamske Republike Iran.
Ekskluzivno PISjournal
