Sultan Barakat
PISjournal – Afganistan se suočava s kritičnim momentom u kojem je hitno potrebna međunarodna pomoć kako bi se spriječio kolaps njegovog obrazovnog sistema. Napredak u obrazovanju simbolizira postignuća u obnovi Afganistana tokom posljednjih 20 godina sa više od 9 miliona djece koja su upisana u školu.
Međutim, prema UNICEF-u, trenutno ima više od 4 miliona djece koja ne pohađaju školu, a više od pola su djevojčice. Očekuje se da će se složena ekonomska i humanitarna kriza koja zahvata zemlju pogoršati u narednoj godini i prijeti poništavanjem napretka u prethodne dvije decenije. Stotine hiljada učitelja nije primilo platu već gotovo šest mjeseci, a učitelji u pokrajini Herat protestuju tražeći od Talibana isplatu plata.
Ova situacija koja se brzo pogoršava prijeti da izazove jednu od najgorih hitnih situacija u obrazovanju u svijetu. UNHCR je upozorio da gotovo 23 miliona ljudi pati od ekstremne gladi, dok je još 9 miliona u riziku od nestašice hrane. Budući da je afganistanska egzistencija ugrožena, mnoge će afganistanske porodice neizbježno biti prisiljene izabrati preživljavanje umjesto obrazovanja. Postoji stvarni rizik da će količina i kvaliteta obrazovanja naglo pasti s ponovnom pojavom medrese kao glavnog oblika školovanja u Afganistanu, a izgubljenom naraštaju afganistanske djece uskraćuju se mogućnosti obrazovanja.
Kako bi se ublažila kriza, obrazovanje mora imati prednost nad politikom. Svetost obrazovanja je vrijednost duboko sadržana u društvu, dijelom ukorijenjena u središnji značaj obrazovanja u islamu. “Uči, čitaj u ime Gospodara svoga”, prvi je ajet iz Kur’ana koji je objavljen Poslaniku Muhammedu, s. a. v. s.
S Talibanima na vlasti, nepobitno je da je poštivanje prava na obrazovanje u konačnici odgovornost ove grupe. Međutim, s obzirom na razmjere izazova, hitno je potrebna međunarodna podrška. Afganistanski i međunarodni akteri trebali bi poslušati sljedeće poruke dok zajedno rade na rješavanju krize u obrazovanju.
Prvo, dok su neke od pogrešnih izjava koje su izdali Talibani o obrazovanju djevojčica ili neprikladnosti školskih struktura za rodnu segregaciju dale dojam da je njen dolazak rezultirao obrazovnom krizom, trenutna situacija ukorijenjena je u dubokim strukturalnim i dugotrajnim izazovima koji su prethodili Talibanima. Te sistemske slabosti uključuju, ali nisu ograničene na nisku kvalitetu obrazovanja, kulturna ograničenja za djevojčice u pristupu obrazovanju, nizak kapacitet afganistanske vlade i oslanjanje na pomoć, te poteškoće u poticanju obučenih nastavnika da se presele u ruralna i izolirana područja.
Drugo, ovi prethodno postojeći uslovi ograničavaju ono što se od Talibana moglo razumno očekivati da će postići u kratkom vremenskom okviru. Potpuni povratak djevojčica u školu nije samo glavni zahtjev Međunarodne zajednice već je univerzalno pravo i pokretač razvoja zemlje. Međunarodna zajednica se s pravom boji da bi Talibani mogli ograničiti slobodu obrazovanja za žene i djevojčice, kao što su to činili kada su vladali većim dijelom Afganistana od 1996. do 2001. godine. Međutim, nakon povratka na vlast, Talibani su osporili takve strahove, ukazujući na činjenice da su se djevojčice u pokrajinama Kunduz, Balkh i Sar-e-Pul vratile u školu.
Različiti putevi pristupa obrazovanju na sjeveru i jugu Afganistana bili su razlog za zabrinutost, a mnogi posmatrači pitaju zašto djevojčice ne mogu pohađati srednje škole u Kandaharu, Helmandu i susjednim provincijama. Ipak, isti bi posmatrači dobro prepoznali složena kulturna pitanja koja oblikuju okruženje za pristup obrazovanju i jednakost u Afganistanu. Naprimjer, čak i prije talibanskog preuzimanja, visok stupanj kulturoloških varijacija u Afganistanu sprječavalo je vladine napore da osigura školovanje za djevojčice u konzervativnijim južnim provincijama. Talibanska vlada također će se suočiti s tim preprekama, ali ostaje prostora za dijalog i manevriranje kako bi se osigurali pozitivni rezultati razvoja za afganistanske dječake i djevojčice.
Treće, i najvažnije, afganistanski sistem obrazovanja, u kojem ima oko 220.000 učitelja, zahtijeva ogromnu stranu pomoć kako bi ostao na površini. Sa tako velikim platnim spiskom Ministarstvo obrazovanja čini ogroman postotak državnog proračuna u Afganistanu. Činjenica da afganistanski učitelji nisu primili plate gotovo šest mjeseci najveća je prepreka za nastavak normalnog obrazovnog procesa.
Dok bankarska kriza u Afganistanu otežava vanjsko finansiranje proračuna za obrazovanje, međunarodni donatori i nevladine organizacije mogle bi izravno podržati afganistanske škole pokrivanjem troškova za plate, nabavkom zaliha i ulaganjem u bolje i sigurnije objekte i infrastrukturu. S obzirom na to da žensko osoblje čini otprilike jednu trećinu afganistanske nastavne snage, podržavanje njihovih plata bio bi konstruktivniji i izravniji način za zapadne donatore da podupru afganistanske žene nego ponavljanje istih stavova u vezi s obrazovanjem djevojčica.
Četvrto, naglasak na kvaliteti obrazovanja u Afganistanu jednako je važan kao i širenje obrazovanja. Veliki poremećaji u razvoju nastavnika i nedostatak nastavnika zahtijevaju od školskog sistema da brzo poveća svoje kapacitete i provede novi nacionalni plan obuke na radnom mjestu. Ovaj bi projekat najbolje mogli nadgledati Ujedinjeni narodi uz podršku vodećih regionalnih organizacija sa stručnim znanjem u razvoju obrazovanja, kao što je Education Above All iz Dohe.
Postoje naznake da su Talibani otvoreni za konstruktivan angažman na kvalitetnom obrazovanju, a strahovi da će provesti brzu, nasumičnu i ideološku reformu kurikuluma pokazali su se neutemeljenim. Predstavnici Talibana navode njihov nastavak UNICEF-ovog programa dostave udžbenika započetog u prijašnjem režimu kao znak kontinuiteta politike i međunarodne saradnje u obrazovanju.
Konačno, obrazovanje u Afganistanu je izravno stradalo od napada tokom dvije decenije rata. Usljed zračnih napada, granatiranja i upotrebe improviziranih eksplozivnih naprava povrijeđeni su ili ubijeni nastavnici i učenici, a škole su oštećene. Naprimjer, 12 škola u jednom području pokrajine Baghlan bilo je okupirano ili korišteno u vojne svrhe 2016. godine, a tokom američkih zračnih napada na Kunduz 2017. godine, uništene su i škole.
Iako znamo da je sukob uticao na sistem obrazovanja u Afganistanu, nisu dostupni sveobuhvatni podaci o broju škola u Afganistanu koje su zbog toga oštećene. Stoga civilno društvo i nevladine organizacije i međunarodne agencije moraju dobiti pristup tim informacijama kako bi procijenili veličinu izazova i osmislili strategije za obnovu obrazovanja.
Nedavno sam se sastao sa zvaničnicima talibanske vlade, ministrima iz bivše vlade, diplomatama iz zemalja donatora i predstavnicima nevladinih organizacija kako bismo razgovarali o izazovima s kojima se suočava obrazovni sektor u Afganistanu. Za razliku od sektora kao što su bankarstvo ili pravosuđe gdje je značajan broj stručnjaka pobjegao iz Afganistana od avgusta, nastavnici su uglavnom ostali u zemlji.
Talibani su izrazili spremnost na saradnju sa Međunarodnom zajednicom u vezi s punim pristupom obrazovanju i pozdravili napore za provjeru i praćenje napretka u upisu žena i djevojčica u škole na svim razinama. U skladu s pristupom Humanitarian Plus, u nedavnom tekstu tvrdio sam da su obrazovanje i zdravstvo dva sektora u kojima zapadne humanitarne agencije mogu otvoriti kanale komunikacije i koordinacije s Talibanima bez potrebe za formalnim priznanjem.
Strateška ulazna tačka za takvu saradnju u obrazovanju je akademski kalendar u Afganistanu. Budući da se zima brzo približava, mnoge škole na sjeveru i istoku Afganistana će biti zatvorene do marta 2022. godine. Ovaj terminski raspored pruža priliku da se obrazovna pomoć usredotoči na škole koje su trenutno otvorene. Takav pristup u fazama jedan je od načina da se razmišlja više strateški raščlanjivanjem afganistanske obrazovne krize po provincijama, lokaciji i podsektorima, što može omogućiti ciljani odgovor i učiniti da se veliki pothvat čini manje teškim.
Nedavno upozorenje humanitarnih organizacija da bi milion afganistanske djece moglo umrijeti ove zime čini zahtjev hitnijim da pomoć u obrazovanju postane važan dio pristupa Humanitarnog plusa. Daleko od toga da bude periferno za humanitarni odgovor, obrazovanje je od vitalnog značaja za integrirane odgovore koji kapitaliziraju sposobnost škola da služe kao žarišne tačke distribucije hitne pomoći, uključujući školske obroke, zaštitu djece i pripravnost za hitne slučajeve.
