PISjournal – Napad na iranski komercijalni teretni brod u Kaspijskom moru u subotu mogao bi označiti početak novog poglavlja u širenju sukoba između Irana i američko-izraelske koalicije, kao i novih koalicija koje se formiraju oko njega.
Baš kao što je strateški tjesnac Bab el-Mandeb posljednjih dana uključen u ratne kalkulacije nakon što je jemenski pokret Ansarullah proglasio pomorsku blokadu saudijskih luka, aktiviranje fronta u Kaspijskom moru protiv iranske pomorske trgovine čini se kao manevar koji su osmislile Sjedinjene Države, a izvršila Ukrajina.
U subotu je predsjednik Volodimir Zelenski preuzeo odgovornost za napad u objavi na platformi X, navodeći da je Kijev ostvario „vrlo značajne rezultate“ dalekometnim napadima u Kaspijskom moru, „uključujući i protiv brodova koji su korišteni za transport vojnog tereta povezanog s Iranom“.
Ta nepotkrijepljena tvrdnja u suprotnosti je s izvještajima iranske novinske agencije ISNA, koja je citirala guvernera pokrajine Gilan, navodeći da je brod prevozio pošiljku željeza na ruti od luke Astrahan do Anzalija, ruti koja je godinama služila kao siguran i pouzdan koridor za trgovinu između te dvije luke.
Nakon višemjesečnog zastoja i diplomatskih napora za posredovanje koje je poticala Bijela kuća, rat između Rusije i Ukrajine posljednjih je sedmica ponovo eskalirao, pri čemu obje strane sada gađaju ekonomsku infrastrukturu, posebno luke i pomorsku trgovinu.
Ta faza sukoba započela je kada je Ukrajina prvi put napala ruske trgovačke brodove i povezanu pomorsku transportnu infrastrukturu. Koristeći bespilotne napadne sisteme, Kijev je pokrenuo operacije usmjerene na slabljenje ruske sposobnosti korištenja pomorskih ruta. Sljedeća eskalacija proširila je te napade na brodove koji plove pod neutralnim zastavama u Crnom moru, signalizirajući da rizici plovidbe više nisu ograničeni samo na brodove pod ruskom zastavom.
Ali, bez obzira na riječi samog Zelenskog, napad na iranski trgovački brod gotovo je sigurno izveden uz punu svijest o njegovim posljedicama i daleko izvan uskog okvira ekonomskog udara na Moskvu. Jedan od njegovih glavnih ciljeva očito je bio pogoditi iransku pomorsku trgovinu u Kaspijskom moru, plovnom putu koji je za Teheran dobio sve veći strateški značaj dok Sjedinjene Države pojačavaju pomorsku blokadu u Perzijskom zaljevu, pružajući Iranu ključni prostor za predah.
Značaj Kaspijskog mora za trgovinu između Irana i Rusije
Napad na trgovački brod na vanjskom sidrištu rijeke Volge nikada nije bio samo pitanje potapanja jednog teretnog broda. Bio je to direktan napad na jedan od najsigurnijih trgovinskih koridora u regiji, rutu koja je tokom godina postala glavna ekonomska arterija između Irana i Rusije upravo zato što se nalazila daleko od regionalnih sigurnosnih žarišta. Ako se i ovaj plovni put uvuče u krug nesigurnosti, tada će praktično posljednji relativno siguran prolaz za iransku pomorsku trgovinu biti ugrožen.
Važnost toga postaje još jasnija kada se uzme u obzir uloga Kaspijskog mora u Međunarodnom transportnom koridoru Sjever–Jug.Taj koridor, koji povezuje Indiju, Iran, Rusiju i Centralnu Aziju, posljednjih je godina postao najvažniji geopolitički projekt za zaobilaženje pomorskih ruta pod kontrolom Zapada i smanjenje ovisnosti o Sueckom kanalu. Njegov pomorski dio počinje u ruskim lukama Astrahan, Mahačkala i Oljа, zatim se preko iranskih luka Anzali, Amirabad i Kaspijska luka povezuje s iranskom željezničkom i cestovnom mrežom, sistemom koji Rusiji na kraju omogućava pristup otvorenim vodama Indijskog okeana.
U tom kontekstu, uprkos ratu i pojačanim zapadnim sankcijama, Teheran i Moskva bilježe snažan rast ekonomskih odnosa.Bilateralna trgovina premašila je 5 milijardi dolara u 2025. godini, a dvije strane potpisale su sporazume kojima ciljaju godišnju razmjenu od 10 milijardi dolara, šireći trgovinu u nacionalnim valutama, povezujući alternativne bankarske mreže radi zaobilaženja sistema SWIFT, povećavajući robnu razmjenu i zajednički ulažući u transport i energetiku.
Ovaj razvoj jasno pokazuje da Kaspijsko more više nije samo pomorski trgovački put. Ono je postalo jedan od stubova iransko-ruske strateške ekonomske infrastrukture, osmišljene da ublaži učinak zapadnih sankcija i izgradi nezavisan finansijski i trgovinski sistem. Zbog toga svaki pokušaj destabilizacije ove rute predstavlja mnogo više od ograničenog vojnog čina; to je pokušaj narušavanja jednog od najvažnijih geopolitičkih projekata u regiji usmjerenih protiv sankcija.
Uloga Ukrajine u planu koji su osmislile SAD
Formalno preuzimanje odgovornosti za napad od strane Zelenskog pomjera ovaj incident daleko izvan uskih okvira rata između Rusije i Ukrajine. Da je jedini cilj bio nanijeti štetu Moskvi, gađanje iranskog trgovačkog broda koji je plovio svojom uobičajenom rutom između Astrahana i Anzalija imalo bi vrlo malo strateškog smisla. Upravo ta činjenica jača tvrdnju da Kijev igra ulogu koja se proteže daleko izvan istočnoevropskog bojišta, usko usklađenu sa širom strategijom Washingtona prema Teheranu.
Posljednjih mjeseci Washington je, čini se, zaključio da ni ekonomske sankcije, ni politika maksimalnog pritiska, pa čak ni pomorska blokada u Perzijskom zaljevu nisu uspjele u potpunosti paralizirati iransku vanjsku trgovinu. Zahvaljujući svojim opsežnim kopnenim granicama sa susjedima i aktiviranju sjevernih ruta preko Kaspijskog mora, Teheran je uspio neutralizirati značajan dio ekonomskog pritiska. U takvim okolnostima sasvim je prirodno da se pritisak preusmjeri na te alternativne koridore, posebno imajući u vidu da su posljednjih sedmica napadnuti i pojedini lučki objekti te željezničke pruge povezane s trgovinom između Irana i Rusije.
Ukrajina, sa svoje strane, ima vlastite razloge da se uklopi u takvu strategiju. Nakon turbulentnog razdoblja u odnosima s Bijelom kućom, vlada Volodimira Zelenskog nastoji učvrstiti svoj položaj kao pouzdan sigurnosni partner Sjedinjenih Država, osiguravajući nastavak zapadne vojne i finansijske pomoći. Istovremeno, proširenje područja napetosti daleko izvan ukrajinskih bojišta moglo bi zakomplikovati ruske proračune i poremetiti bilo kakav prekid vatre ili nametnuto rješenje kojeg se Kijev pribojava.
Istovremene izjave Zelenskog nakon napada, u kojima je optužio Moskvu da je Teheranu dostavila satelitske snimke, potpuno se uklapaju u taj okvir. Tvrdio je da je Rusija fotografirala američke vojne baze u Bahreinu, Jordanu i Kuvajtu te te obavještajne podatke proslijedila Iranu. Nijedan nezavisan dokaz nije potvrđivao tu tvrdnju, ali ona djeluje kao očigledan pokušaj povezivanja rata u Ukrajini sa sukobima u Zapadnoj Aziji i stvaranja slike da su akcije Kijeva zapravo dio šire odbrane zapadnih sigurnosnih interesa u toj regiji.
Ukrajina koristi priliku da se približi arapskim monarhijama
Kako su regionalne napetosti rasle, Kijev je nastojao iskoristiti zabrinutost arapskih država Perzijskog zaljeva zbog mogućeg iranskog odgovora kao priliku za produbljivanje političkih i sigurnosnih odnosa s njima. Budući da je značajan dio zapadnih sistema protuzračne odbrane već angažovan u ratu u Ukrajini, Ukrajina sada pokušava svoje višegodišnje borbeno iskustvo u suprotstavljanju dronovima i projektilima pretvoriti u stratešku izvoznu robu.
S tim u vezi pojavili su se izvještaji o ukrajinskoj saradnji s nekoliko država Vijeća za saradnju zaljevskih zemalja (GCC), uključujući tehnologiju za presretanje dronova, raspoređivanje stručnjaka za elektronsko ratovanje i savjetovanje u oblasti protuzračne odbrane za zemlje poput Katara, UAE-a, Saudijske Arabije i Kuvajta. Osim ekonomskih koristi, ova partnerstva nose i jasne političke dividende za Kijev. Ona bi mogla ojačati podršku bogatih arapskih država Ukrajini u međunarodnim forumima te potencijalno otvoriti ulaganja u poslijeratnu obnovu zemlje.
Posmatrano iz tog ugla, napad na iranski brod može se tumačiti i kao politička poruka Ukrajine arapskim akterima u regiji – poruka da je Kijev spreman igrati aktivniju ulogu u njihovoj vojnoj i sigurnosnoj saradnji. U praksi, takav pristup podiže Ukrajinu iz okvira isključivo istočnoevropskog aktera u sastavni dio nove zapadne sigurnosne arhitekture u regiji, koja nastoji proširiti frontove pritiska na Iran od Crvenog mora i Perzijskog zaljeva pa sve do Kaspijskog mora.
Bab el-Mandeb i uključenost Ukrajine u logiku „oko za oko“
Početni odgovor Irana na incident slijedio je uobičajene diplomatske procedure, uključujući pozivanje ukrajinskog otpravnika poslova, izdavanje službene osude, telefonski razgovor ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija s visokom predstavnicom Evropske unije za vanjsku politiku te zahtjev Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda da reagira.
Međutim, ton saopćenja iranskog Ministarstva vanjskih poslova, kao i stav vojnih zvaničnika, jasno pokazuju da Teheran ovo ne smatra običnim bilateralnim sporom. Incident se doživljava kao neprijateljski čin s dalekosežnim sigurnosnim posljedicama.
Posljednjih mjeseci deklarirana politika Teherana zasniva se na strategiji „oko za oko“, doktrini na koju se više puta pozivao tokom nedavnog rata. Na toj osnovi, ako se napadi na iranske komercijalne interese u Kaspijskom moru nastave, odgovor Teherana vjerovatno neće ostati ograničen na diplomatske proteste.
Ukrajina, sa svoje strane, ima vlastitu izrazitu ranjivost: pomorsku trgovinu i izvoz poljoprivrednih proizvoda. Pšenica, kukuruz, suncokretovo ulje i soja čine više od 22,5 milijardi dolara, odnosno oko 56 posto ukupnog izvoza zemlje i gotovo 17 posto njenog bruto domaćeg proizvoda. Značajan dio tog izvoza, oko 40 posto, odlazi na tržišta Zapadne Azije i Sjeverne Afrike, zbog čega je sigurnost plovnih puteva kroz Crveno more, Bab el-Mandeb i Indijski okean od presudnog značaja.
Ako zvaničnici u Teheranu zaključe da je Kijev praktično stupio u direktnu konfrontaciju s iranskim interesima, mogli bi iskoristiti svoje geopolitičke adute i utjecaj u području Crvenog mora i Bab el-Mandeba kako bi povećali cijenu takvog pristupa za Ukrajinu.Glavna politika Irana do sada bila je neutralnost u ratu između Rusije i Ukrajine. Neprijateljski potezi Kijeva svakako bi mogli potaknuti preispitivanje tog stava u Teheranu.
Štaviše, kao što je Iran nedavno upozorio Veliku Britaniju zbog saradnje s američkim vojnim operacijama, nazivajući to ulaskom u rat, tako bi se i nastavak ukrajinskih aktivnosti mogao posmatrati u istom okviru, čime bi se proširio opseg iranskih recipročnih odgovora. U takvom scenariju, napad na jedan trgovački brod mogao bi se pokazati samo kao uvodni čin u uvlačenju Kaspijskog mora u lanac uzajamnih odmazdi u sukobu koji više nije ograničen na bilo koju određenu geografsku oblast.
Ekskluzivno PISjournal
