Alfonso Insuasty Rodriguez
PISjournal – Najavljena promjena kursa vlade kolumbijskog predsjednika Abelarda de la Espriella prema Izraelu ne svodi se samo na diplomatsko približavanje. Obećanje da će se bilateralni odnosi izgraditi „kao nikada ranije“, ponovno otvaranje kolumbijske ambasade u okupiranom Istočnom Jerusalemu, „priznavanje izraelskog suvereniteta“ nad okupiranom Golanskom visoravni te obnova ekonomskih i trgovinskih veza ukazuju na širu transformaciju kolumbijske vanjske politike.
Očekuje se da će u narednim mjesecima oko 30 izraelskih kompanija posjetiti Kolumbiju kako bi istražile mogućnosti za ulaganja. To je potvrđeno nakon sastanka ministra trgovine Mauricija Gomeza s Betsy Berns Korn, predsjednicom Konferencije predsjednika velikih američkih jevrejskih organizacija.
U pozadini ovog zaokreta nalazi se šire pitanje: moguće ponovno aktiviranje i širenje sigurnosne arhitekture koja obuhvata vojnu tehnologiju, nadzor, obavještajne aktivnosti, saradnju s Washingtonom i sve veće učešće privatnog sektora u funkcijama od strateškog značaja za državu.
Na zvaničnoj stranici političke stranke De la Espriella, Branitelji domovine, navodi se da „veća saradnja s izraelskom odbrambenom industrijom otvara mogućnosti za transfer tehnologije, stvaranje specijaliziranih radnih mjesta i jačanje sektora poput kibernetičke sigurnosti i vojne obavještajne djelatnosti“.
Ovaj tehnološki iskorak, predstavljen kao dio strategije borbe protiv onoga što stranka naziva organiziranim kriminalom, mogao bi postati jedan od temelja novog odnosa s Izraelom.
Za pojedine stručnjake u Tel Avivu sigurnosna saradnja također bi mogla biti značajno proširena. Politolog Alberto Spektorowski smatra da će „sve što je povezano s nacionalnom sigurnošću uključivati široku saradnju s Izraelom“. Prema njegovim riječima, Kolumbija će tražiti tu saradnju, Izrael će je pružiti, a odnosi će biti dodatno ojačani.
Prema analizi objavljenoj u The Times of Israel, ovo „nije samo diplomatski protokol“, već poruka usmjerena prema cijeloj regiji u trenutku kada Izrael nastoji obnoviti savezništva u Latinskoj Americi nakon godina njihovog slabljenja.
Sigurnosna dimenzija bi stoga mogla postati jedna od ključnih tačaka povezivanja u ovoj novoj fazi, spajajući vanjsku politiku s vojnom tehnologijom, obavještajnim radom i sposobnostima nadzora.
Izraelski tehnološki pipci u Latinskoj Americi
Ovaj proces, međutim, nije počeo s aktuelnom vladom. Njegovi korijeni sežu decenijama unazad, u vojnu i obavještajnu saradnju Kolumbije i Izraela.
Tokom mandata bivšeg predsjednika Virgilia Barca (1986–1990), novinarske istrage otkrile su prisustvo i savjetničku ulogu izraelskog agenta Rafija Eitana, koji je konsultiran o pitanjima predsjedničke sigurnosti i zaštite.
Kasnije istrage otvorile su i pitanje moguće povezanosti njegovog prisustva u Kolumbiji s eskalacijom nasilja nad članovima ljevičarske stranke Patriotska unija (UP).
Ove optužbe izazvale su kontroverze, a pojedini njihovi elementi kasnije su osporavani. Sama novinarska istraga ukazuje da ne postoje dokazi koji povezuju Eitana s ubistvima članova UP-a, ali ističe da se njegovo prisustvo u Kolumbiji poklopilo s naglim porastom broja ubistava koja su počela 1987. godine.
Godinama kasnije, Međuamerički sud za ljudska prava utvrdio je odgovornost kolumbijske države za istrebljenje i političko nasilje nad članovima te stranke.
Tokom mandata bivšeg predsjednika Alvara Uribea (2002–2010), vojni odnosi između Kolumbije i Izraela dodatno su produbljeni, s fokusom na sigurnosnu politiku i jačanje sposobnosti kolumbijskih oružanih snaga.
Izraelska automatska puška Galil postala je jedan od simbola te saradnje, uz transfer tehnologije i saradnju u oblasti avijacije, obavještajnih aktivnosti, nadzora i drugih vojnih sistema.
Kompanija INDUMIL, koja djeluje pri kolumbijskom Ministarstvu odbrane, kasnije je razvila domaće verzije puške Galil kroz sporazume o transferu tehnologije s Izraelom. To pokazuje kako početna tehnološka zavisnost može prerasti i u razvoj domaćih industrijskih kapaciteta.
Politički i diplomatski prekid s Izraelom tokom mandata bivšeg predsjednika Gustava Petra (2022–2026) predstavljao je prekretnicu u ovom procesu.
U oktobru 2023. Izrael je obustavio vojnu saradnju i izvoz u Kolumbiju. U februaru 2024. Petro je najavio obustavu novih kupovina oružja od Izraela, a 1. maja objavio je prekid diplomatskih odnosa.
Istovremeno, Kolumbija je razvijala strategiju industrijske autonomije u oblasti odbrane. Projekt puške Jaguar, opisan kao simbol „tehnološkog, industrijskog i strateškog suvereniteta“, pokrenuo je INDUMIL 2020. godine.
Ime puške odnosi se na životinju koja predstavlja „snagu, inteligenciju, prilagodljivost, preciznost, teritorijalnu dominaciju i povezanost s džunglom i američkom prirodom“, a koja je stoljećima bila „drevni simbol autohtonih naroda Amerika“.
Puška je zvanično predstavljena u maju 2026. kao domaće razvijeno oružje čiji je cilj jačanje državnog suvereniteta. Jaguar donosi značajna poboljšanja u odnosu na sistem Galil koji trenutno koriste kolumbijske snage.
Elbit Systems i njegovo prisustvo u regiji
Poslovna dimenzija dodatno pokazuje potencijalni obim ovog odnosa.
U decembru 2021. godine kolumbijska vojska sklopila je ugovor s kompanijom Elbit Systems, jednom od vodećih izraelskih kompanija u oblasti odbrane i tehnologije, za sistem nadzora i izviđanja granice te komandno-kontrolni centar na granici s Venezuelom, vrijedan približno 30 miliona dolara.
Ugovor je realiziran u okviru bilateralnog sporazuma između Kolumbije i Izraela. Nije se radilo samo o nabavci opreme, već o uvođenju tehnoloških kapaciteta koje je razvila izraelska kompanija u upravljanje sigurnošću strateški važnog područja.
Elbit i druge izraelske kompanije proširile su svoje prisustvo širom Latinske Amerike.
Akademska istraživanja dokumentirala su regionalnu upotrebu dronova Hermes 450 i Hermes 900, sistema koje je razvila kompanija Elbit, a koji objedinjuju obavještajne aktivnosti, nadzor, otkrivanje ciljeva i izviđanje.
Brazil, Čile i Meksiko spadaju među latinoameričke zemlje koje su koristile ove platforme. Sama kompanija potvrđuje ugovore o modernizaciji sistema Hermes 900 koje koriste latinoamerički klijenti.
Pitanje dobija posebno osjetljivu dimenziju kada se vojna tehnologija poveže s digitalnim nadzorom.
Kolumbijsko državno tužilaštvo je 2024. godine otvorilo istragu o navodnoj kupovini i korištenju softvera Pegasus, koji je razvila izraelska kompanija NSO Group, a čija distribucija podliježe kontroli izraelskog Ministarstva odbrane.
Prijava je obuhvatila transakciju vrijednu oko 11 miliona dolara i gotovinsko plaćanje. Istraga je trebala utvrditi, između ostalog, da li je do kupovine zaista došlo i na koji način je softver korišten.
Ekvador predstavlja još jedan značajan slučaj. U decembru 2024. Nacionalna skupština odobrila je istragu o korištenju softvera Pegasus protiv novinara, opozicionih članova i aktivista.
Rezolucijom je zatraženo pojavljivanje direktora Centra za stratešku obavještajnu djelatnost, kao i informacije od izraelske ambasade o korištenju ovog programa na teritoriji Ekvadora.
Ponovo se u prvi plan postavlja institucionalno pitanje: ko nabavlja ove tehnologije, pod kakvim nadzorom, protiv koga ih može koristiti i koji mehanizmi postoje kako bi se zaštitila osnovna prava?
Ovaj proces odvija se paralelno sa širom transformacijom regionalne sigurnosti: sve većim učešćem privatnih kompanija u funkcijama koje su tradicionalno bile rezervirane za državu.
U tom smislu, slučaj Haitija je ilustrativan.
Privatna sigurnosna kompanija Vectus Global, povezana s Erikom Princeom, osnivačem kontroverzne kompanije Blackwater, djeluje na Haitiju od 2025. godine i koristi dronove protiv naoružanih grupa.
Prince je također izjavio da je s haićanskom vladom postigao dugoročni sporazum koji bi, nakon stabilizacije situacije, uključivao učešće u obnovi sistema naplate poreza.
Reuters je 2026. godine izvijestio da američki zvaničnici razmatraju tješnju saradnju s kompanijom, dok su organizacije za ljudska prava izrazile zabrinutost zbog civilnih žrtava povezanih s napadima dronovima.
Privatizacija sigurnosnih funkcija
Privatizacija sigurnosnih funkcija istovremeno otvara pitanja suvereniteta, odgovornosti i pravne odgovornosti.
Debata nije ograničena na Latinsku Ameriku. Vijeće UN-a za ljudska prava osnovalo je radnu grupu čiji je zadatak razvoj međunarodnog okvira za reguliranje, praćenje i kontrolu aktivnosti privatnih vojnih i sigurnosnih kompanija.
Ključni problem jeste u tome što prebacivanje prisilnih funkcija na privatne kompanije može otežati utvrđivanje odgovornosti kada dođe do zloupotreba.
U tom kontekstu treba analizirati i političku ulogu koju je Izrael dobio među novom desnicom.
Novinar Pablo Stefanoni proučavao je način na koji je odbrana Izraela postala, za pojedine sektore krajnje desnice, sredstvo njihove legitimacije nakon 1945. godine, kada je antisemitizam bio historijsko obilježje velikog dijela radikalne evropske desnice.
Stefanoni u svojoj analizi ukazuje da „antiantisemitizam“ istovremeno može djelovati kao mehanizam legitimacije i kao sredstvo konfrontacije s grupama poput muslimana, Palestinaca i progresivnih sektora.
Ovakvo tumačenje pomaže objasniti zašto odnos s Izraelom danas prelazi granice isključivo vojne ili trgovinske saradnje.
U tom kontekstu, Kolumbija predstavlja posebno relevantan slučaj. Nova vlada De la Espriella predložila je obnovu vojne saradnje s Izraelom i jačanje strateškog savezništva s Washingtonom.
Analitičari koje citira TRT World povezuju ovaj projekat s mogućim produbljivanjem izraelske tehnološke saradnje u oblasti sigurnosti, obavještajnog rada i borbe protiv trgovine narkoticima, u okviru koji pojedini nazivaju „Plan Colombia 2.0“.
Sigurnost za koga i suverenitet za šta?
Suštinsko pitanje nije samo koje oružje, platforme ili softver pojedina država kupuje, već kakva se sigurnosna infrastruktura gradi kada se obavještajni rad, nadzor, dronovi, kibernetička sigurnost i vojne sposobnosti počnu povezivati s privatnim kompanijama i međunarodnim savezima.
U tom kontekstu, veća tehnološka zavisnost može se pretvoriti i u veću stratešku zavisnost, posebno kada ključne sposobnosti postanu vezane za strane dobavljače.
Iskustvo Latinske Amerike prisiljava nas da postavimo pitanja koja nadilaze samu kupovinu opreme.
Ko definiše prijetnje? Ko upravlja podacima? Koje su kompanije uključene? Kakve kontrole postoje? I, iznad svega, koji se ekonomski i geopolitički interesi nalaze iza novih sigurnosnih arhitektura?
Pitanje postaje posebno važno kada se tehnologija, sigurnost i infrastruktura povežu sa strateškim teritorijama i resursima.
U Kolumbiji, odnos prema izraelskoj državnoj kompaniji Mekorot i njenom mogućem uključivanju u pitanja upravljanja vodnim resursima povezana s područjem močvare Sumapaz ponovo otvara debatu o tome ko donosi odluke o vodi i strateškim ekosistemima.
Stoga vrijedi postaviti pitanje: može li zavisnost od odbrambenih i nadzornih tehnologija otvoriti nova vrata korporativnom djelovanju na teritorijama, u oblasti vode, minerala, biodiverziteta i kritične infrastrukture?
Koje kompanije posluju iza ovih savezništava i ko prisvaja vrijednost naših strateških resursa?
Spor nije samo tehnološki ili vojni. On je također spor oko suvereniteta i budućnosti teritorija.
U Latinskoj Americi, bogatoj vodom, mineralima, biodiverzitetom i energijom, pretvaranje sigurnosti u ulaznu tačku za nove oblike zavisnosti može ograničiti sposobnost država i zajednica da samostalno odlučuju o svojim zajedničkim resursima.
Suverenitet naroda nad vlastitim teritorijama ne može biti skrivena cijena bilo kakvog savezništva.
