Pisjournal- Joe Biden ‘preispitao’ je relaciju Sjedinjenih Država sa Saudijskom Arabijom, kao u svoje vrijeme predsjednik Donald Trump, u vanjskoj politici, a izgledno je da će se američka politika prema Kraljevini Saudijskoj Arabiji brzo promijeniti.
Ti su se odnosi odvijali i kroz sklapanje sporazuma u Trumpovu mandatu koji su imali strateške posljedice i učinke, a primjer toga je sporazum o prodaji oružja Saudijskoj Arabiji u vrijednosti od 110 milijardi dolara, kao i nuklearna saradnja.
Biden je objavio kraj potpore kontroverznim koracima Saudijske Arabije u Jemenu kao i razmatranje planiranog transfera oružja u Rijad. Zapravo, Bidenova namjera je da Sjedinjene Države imaju aktivniju ulogu na globalnoj ravni ali podrazumijevajući da SAD imaju manje želje za poduzimanjem jednostranih koraka ili za primjenu sile u suočavanju sa izazovima vanjske politike.
Samo uz saradnju saveznika u regiji i širom svijeta, Sjedinjene Države moćo će slijediti brojne inicijative potrebne za rješavanje sigurnosnih i pravnih problema arapskih zaljevskih zemalja istovremeno unaprijeđujući ljudska prava.
Ono što iziskuje pažnju u vezi sa ovim jeste sagledavanje djelovanja vlada u vanjskoj politici kroz prizmu nacionalnih interesa, što ovisi o percepciji lidera i načinu odabira iutvrđivanja nacionalnih interesa u različitim situacijama. Prema Josephu Nyeu, američka vanjska politika uvijek je oscilirala između globalizacije I uravnoteženja moći, a prema Hansu Morgenthauu “vlada nema pravo dopustiti svoje moralno protivljenje kršenju slobode kako bi spriječila uspješno političko djelovanje”.
U ovoj analizi, na temelju pristupa komparativne analize, Bidenova metoda ispituje se s pristupom prethodne američke administracije, a hipoteza analize je da će Bidenova administracija preispitati američke odnose sa Saudijskom Arabijom, akcentirajući se na naftu isigurnost oslanjajući se više na mehku silu, kao povećanjem ekonomskih, trgovinskih i finansijskih investicija, te većim prioritetom za demokratizaciju i ljudska prava.
Valja napomenuti da je metoda usporedbe metoda koja uspoređuje različite oblike određene klase, određene pojave ili određene vrste, egzistente ili određene članove ili određene djelatnosti. Komparativna metoda jedan je od primjera sredstva u sociologiji. Na temelju ove definicije, komparativni pristup jedna je od uobičajenih metoda u sociologiji i drugim humanističkim znanostima poput psihologije i književnosti.
Nakon priznanja 1931 godine, SAD i Saudijska Arabija uspostavile su pune diplomatske odnose razmjenom akreditiva i slanjem prvog američkog ambasadora u Jedahh 1940. Jedinstvena uloga Saudijske Arabije u arapskome svijetu i svijetu, njene druge najveće rezerve nafte i strateški položaj igraju ulogu u dugogodišnjim bilateralnim odnosima između Kraljevine i SAD-a. Sjedinjene Države i Saudijska Arabija, također, imaju snažne kulturne i obrazovne veze s oko 37 000 saudijskih studenata koji studiraju na američkim Koledžima i Univerzitetima te velikim brojem posjetilaca u obrazovnoj i kulturnoj razmjeni tokom godine.
Sjedinjene Države i Saudijska Arabija dugi niz godina imaju sigurnosne relacije tako da SAD podržavaju tri važne sigurnosne saudijske institucije: Ministarstvo odbrane, nacionalnu gardu i MUP. A Sjedinjene Države u saradnji sa saudijskom vladom imale su pozitivnu ulogu u oblastima, kao obrazovanje, trgovina i ekonomski razvoj.
Izbor Joa Bidena, demokratskog kandidata, za predsjednika donio je novi način razmišljanja u pogledu američke vanjske politike prema Saudijskoj Arabiji, i ovo predstavlja autentičan metod u odnosu na sve ranije predsjednike. Kada se o povratku vanjske politike u okvire konvencionalne vanjske politike Biden govori o umjerenoj vanjskoj politici i uravnoteženosti vrijednosti iameričkih interesa.
Uprkos tome, ovaj novi vanjskopolitički kurs neće umanjiti značaj Saudijske Arabije u strategiji SAD-a. Biden insistira da institucionalni principi politike Perzijskog zaljeva, napose Saudijske Arabije, budu fokusirani na spriječavanju širenja nuklearnog oružja, deeskalaciji i smanjenju utrke u naoružanju, podsticanju na konstruktivnu regionalnu interakciju među zemljama u regionu, koje sadrže radikalnu islamističku ideologiju, normalizaciji odnosa sa Izraelom i spriječavanju utjecaja Rusije i Kine.
Iako Biden zna da je Mohammad bin Salman bio umiješan u Khashogchijevo ubistvo, on vjeruje da SAD neće sankcionirati saudijsku vladu jer bi svaka direktna kazna mogla ugroziti saudijsko sučeljavanje sa Iranom i antiterorističke napore. Poput svojih prethodnika i Biden se bori sa ovom realnošću da mu treba Saudijska Arabija na Bliskom Istoku zarad realizacije posebnih američkih ciljeva.
I jedino što je Biden uradio jeste sankcioniranje 76 nižih saudijskih dužnosnika, nešto malo oštriji stav u odnosu na Trumpa. Ali Trumpova administracija nije imala želje sučeljavati se sa Saudijskom Arabijom oko ubistva Khashoggija kolumniste Washington Posta koji je živio u Virginiji.
Osim ukidanja viza nekim saudijskim dužnosnicima koji su učestvovali u Khashogchijevom ubistvu, Trump nije poduzeo ništa drugo kako bi sankcionirao Kraljevinu zbog mučenja i ubistva Khashogchija. Da bi ućutkali kritičare Trump i dužnosnici Bijele Kuće su podsjećali da Saudijska Arabija izdvaja milijarde dolara za kupovinu oružja od Amerike, i da se radi o važnom partneru u američkim pritiscima na Iran.
Bivši američki predsjednik Trump, izuzimajući otvoreno kršenje ljudskih prava, spriječavao je prekid relacija s Mohammadom bin Salmanom, jer je on sprovodio antiiransku politiku i slovio je kao centar kupovine oružja od američkih proizvođača. Ali, Bidenova administracija je nešto drugo i zabranila je Sjedinjenim Državama da se upliću u saudijske vojne operacije u Jemenu.
A ljudska prava imaju temeljnu ulogu u njegovom pristupu na globalnoj ravni. I poput Trumpa, Sjedinjene Države imaju mnogo razlpoga da imaju odnos s nekim ko ima vitalnu ulogu u određivanju globalnih cijena energije, kao i antiiranske politike. U Trumpovo vrijeme Amerika je nastojala da u formi politike ‘ravnoteža prijetnji’ i u cilju smanjenja ekonomskih i strateških troškova, i politikom ‘daljinsko uravnoteženje’, uz pomoć Saudijske Arabije i zemalja istog kursa, osigura svoje regionalne ciljeve.
Budući da orjentacija strukture Međunarodnog poretka, zajedno s regionalnom ulogom i karakteristikama političkih lidera, igraju središnju ulogu u saudijskoj politici. U doba kralja Salmana sigurnosna uloga Saudijske Arabije doživjela je uočljiv napredak i to, zapravo predstavlja nastavak politike moći zarad sticanja regionalne hegemonije.
A Trumpov dolazak na vlast i sklapanje vojnih ugovora između SAD-a i Saudijske Arabije uvećalo je ulogu ove zemlje u budućnosti regionalne sigurnosti. Prema Trumpu, Obamina vanjska politika dovela je do poraza Sjedinjenih Država u svijetu, pa je naglasio obnovu američke vojne moći.
Trump opisuje liberalni međunarodni poredak nakon II svjetskog rata kao lošu transakciju i navodi tri razloga: 1. Sjedinjene Države preuzele su mnoge obaveze širom svijeta formirajući vojne saveze; 2. Globalna ekonomija nije imala povlastice prema Americi; 3. Amerika se nakon II svjetskog rata ponašala kao jedan moćan čovjek, ali saosjećajan, i vjerovao je u kraj ovog poretka.
Trump je vjerovao da savez sa Saudijskom A Najveću transakciju oružja u povijesti Amerika je zaključila sa Saudijskom Arabijom. Ugovor koji vrijedi 381 milijardu dolara u narednih 11 godina. Ovaj posao i ples sa sabljama Trumpa i kralja Salmana značio je bjanko potpisan ček za saudijski ekstremizam u region. Svako malo Trump je izdavao bjanko ček Mohammadu bin Salmanu, ambicioznom saudijskom prestolonasljedniku, kako bi ostvario svoje ideale, ali Biden želi iznova ustrojiti američko – saudijske odnose.
Bidenova računica podjednako je unutrašnja i međunarodna. Čini se da se Biden nada da će Saudijska Arabija postati “Pariha”. Biden, također, želi predstaviti Sjedinjene Države kao rov ljudskih prava i liberalnih vrijednosti na međunarodnoj sceni, a to zahtijeva distanciranje od nekih sumnjivih regionalnih politika Rijada i evidentiranje ljudskih prava. U tom cilju Saudijska Arabija je dolaskom Bidena objavila saradnju Rijada s Bijelom kućom ali i nastojala da pokaže kako ne pridaje previše važnosti razlikama između dvije zemlje.
Zapravo, Saudijska Arabija brzo je podržala Bidenov potez da osigura političko rješenje u Jemenu kako bi se odluka predsjednika prikazala da je u interesu Saudijske Arabije. S tim u vezi, Saudijske su vlasti nedavno pustile zatvorenog političkog aktivistu “Lugin al-Haslul”, direktnim potezom, kako bi umirile Washington i ublažile neke pritiske vezano za ljudska prava.
Mohammad bin Salman je posredstvom Trumpova zeta Kushnera jednom direktnom linijom polučivao korist iz Bijele kuće. Sada je ta veza nestala te je znatno opala saudijska moć utjecaja na relevantne politike. Čini se da Biden ide tom logikom da će Saudijska Arabija biti poput svake druge zemlje kada se radi o američkoj vanjskoj politici. Trumpovo pozicioniranje i djelovanje vezano za potporu vojnoj koaliciji pod vođstvom Saudijske Arabije u Jemenu pokazalo je da Trump ni u najmanjoj mjeri nije blizak globalnom javnom mnijenju i američkim tvrdnjama o vrijednostima, kao što su prava i obznanio je da nije spreman obustaviti milijarde dolara interesa koji počivaju na proizvodnji oružja za Saudijsku Arabiju.rabijom može pomoći u borbi protiv terorizma i donijeti stabilnost u regiji.
Procjenjujući Trumpov stav o napadu na brodove UAE, obaranju američkog drone od strane Iranske revolucionarne garde, napadu na naftno postrojenje “Aramco”, američka strategija u ovom trenutku “Daljinsko uravnoteženje” ima za cilj regionalno uravnoteženje između zemalja u regiji, a posebno Irana i Saudijske Arabije.
Dočim, u Bidenovom razdoblju Saudijska Arabija je pozdravila inicijativu za okončanjem rata u Jemenu. Khalid ibn Salman, zamjenik ministra odbrane Saudijske Arabije, 5. februara 2021. na twitteru je pohvalio Bidenovu predanost za saradnju s prijateljima i saveznicima s ciljem rješavanja sporova i sučeljavanja s iranskim i proxy napadima u regiji.
Politički uspjeh Sjedinjenih Država u okončanju rata u Jemenu ovisi o napredku u vezi sa nuklearnim sporazumom s Iranom i konstruktivnoj interakciji zemalja Perzijskog zaljeva u institucionaliziranju dijaloga unutar Perzijskog zaljeva a zarad uspostavljanja dugoročnih sigurnosnih aranžmana. Saudijska Arabija je najistaknutiji finansijer Trumpovog plana zvanog “Sporazum stoljeća” i sarađivala je s Egiptom u njegovom sprovođenju, kao što je to činila i s američkom vladom.
A sada je i Biden preuzeo neke odluke, a jedna od njih je ne ukidanje Trumpove odluke o službenom priznavanju Jerusalema kao glavnog grada Izraela kao i zadržavanje odluke o Američkoj ambasadi u ovom gradu, a ne kao što je ranije bio slučaj u Tel Avivu.
Biden je, također, odbio poduzeti bilo koju akciju koja bi budila nadu Palestinaca, poput ponovnog otvaranja američkog konzulata u palestinskom dijelu Jerusalem koji je Trump zatvorio, a koji je za Palestince predstavljao glavnu diplomatsku mrežu u njihovim relacijama sa Sjedinjenim Državama. S tim u vezi, može se reći da se Trumpova i Bidenova politika ne razlikuju puno.
Kao rezultat toga može se tvrditi da je Bidenova administracijazauzela kurs vanjske politike bliži prethodnim demokratskim vladama, ali je – kada se radi o nekim pitanjima – više insistirala na američkim vrijednostima i interesima. Za očekivati je da bi preispitivanje odnosa između Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije i ograničeni pritisak kojem bi se izložio Mohammad bin Salman moglo polučiti rezultate vrijedne pažnje, kao što je okončanje rata u Jemenu, oslobađanje političkih zatvorenika i logičnija saudijska politika.
Kao rezultat, jedna principijelna vanjska politika Sjedinjenih Država prema zaljevskim zemljama, posebno Saudijskoj Arabiji, predvođena Bidenovom administracijom, iziskuje globalnu interakciju potaknutu od strane američke vlade.
Samo uz saradnju saveznika u regiji i širom svijeta, Sjedinjene Države moći će slijediti brojne inicijative potrebne za rješavanje problema pravne sigurnosti zaljevskih arapskih država, istodobno unapređujući ljudska prava. Biden nema preveliku želju da se vezuje za vojna sredstva i on se više oslanja na mehku silu u vanjskoj politici.
Biden koji ima veliko vanjskopolitičko iskustvo razumije da su sadašnji bliskoistočni problemi međusobno zamršeni, i po principu domina okončanje jednog problema znači usklađivanje i ostalih problema. Dočim, Trump pripada američkim predsjednicima koji je smatrao da se preduvjeti jačanja američke moći osiguravaju na temelju ekonomskih troškova ostalih zemalja. Taj cilj za sobom povlači komercijalni pogled na sigurnost i povećavanje regionalnih neprijatelja
