PISjournal – Nakon što su talibani došli na vlast u Afganistanu 2021., Pakistan, koji je podržavao i pomagao tu grupu više od tri decenije, počeo je ulagati napore da poveća ovisnost talibanskog Afganistana o sebi u političkom, vojnom, sigurnosnom, ekonomskom i svakom drugom smislu.Pakistana
Ovo povećanje ovisnosti moglo bi pomoći Pakistanu da realizuje svoju strategiju proširenja sfere uticaja u Afganistanu u konkurenciji sa zemljama u regionu (posebno Indijom) i da pomogne u rješavanju zabrinutosti zbog nedostatka koordinacije vlade Kabula u pitanjima kao što su Durandova linija i upravljanje vodom koja iz Afganistana teče u Pakistan.
No, da li su spomenuti ciljevi Pakistana ostvareni nakon tri godine talibanske vladavine i da li je Afganistan pod kontrolom talibana postao više ovisan o Pakistanu? Ako je to tačno,čime se mogu objasnti nedavne tenzije između Pakistana i talibana i koji je nivo tih tenzija? Ovaj analitički izvještaj pokušava da odgovori na ta pitanja usred nedavnih tenzija između talibana i Pakistana. Stoga u ovom članku prvo objašnjavamo pozadinu odnosa dvaju zemalja i razloge pakistanske potrebe za Afganistanom, kao i odnosi talibana s Pakistanom u posljednje tri decenije, a potom analiziramo mogućnost ozbiljnog sukoba između njih.
Pozadina odnosa između Afganistana i Pakistana
Među afganistanskim susjedima, Pakistan ima najveći uticaj u strateškim promjenama u Afganistanu zbog 2400 kilometara duge zajedničke granice, uticaja među Paštunima (najveća i najuticajnija etnička grupa u Afganistanu) i povezanosti s ekstremističkim grupama tog područja. Afganistan i Pakistan su susjedne zemlje čiji su odnosi zasjenjeni stalnim sporovima. Prvi sukob Pakistana i Afganistana dogodio se u vrijeme osnivanja te zemlje, kada je Afganistan odbio priznati Pakistan u Ujedinjenim nacijama i glasao protiv. Afganistan nije priznao Durandovu graničnu liniju i smatra dio pakistanske teritorije u dvije savezne države Balučistan i Khyber Pakhtunkhwa (u to vrijeme se zvala North-West Frontier Province – skraćeno Frontier Province) svojim. Zapravo, protivljenje Durandovoj liniji i teritorijalne pretenzije Afganistana prema Pakistanu bili su prvi plamen tih sporova, a odnosi između dvaju zemalja u toj oblasti su i dalje veoma osjetljivi.
Posljednjih godina, značaj pitanja Durandove granične linije za Pakistan ustupio je mjesto vojno-strateškom, a zatim političkom i geoekonomskom strateškom značaju. Sada, Pakistan u svojoj deklariranoj politici kaža da u Afganistanu vidi svoj strateški politički i geoekonomski značaj. Strateški politički značaj za Pakistan znači uklanjanje indijskog uticaja u Afganistanu, a dubina geoekonomskog uticaja znači pristup zemljama srednje Azije kroz Afganistan i jačanje pozicije Pakistana na ruti sjever-jug.
Odnosi talibana i Pakistana 1990-ih, 2000-ih i 2010-ih
Devedesetih godina Pakistan je bio najvažniji pristalica talibana i najuticajnija zemlja u talibanskom pokretu. Da nije bilo kontinuirane podrške Pakistana talibanima, ta grupa ne bi mogla opstati.Tokom 1990-ih, kada su susjedne zemlje Afganistana uglavnom podržavale grupe suprotstavljene talibanima, Pakistan je bio jedina zemlja koja ih je podržavala i pružila utočište. Svjestan svog značaja za talibane Pakistan je povećao svoj uticaj u toj oružanoj grupi i na taj način uspio preobratiti mnoge talibanske elemente u svoje zastupnike. Pakistan je smatrao da je podrška talibanima u skladu s njegovim nacionalnim interesima. U intervjuu 25. maja 2000. godine, bivši predsjednik Pakistana, Perviz Musharraf, smatrajući da je pakistanska podrška talibanima u skladu s nacionalnim interesima njegove zemlje, službeno je objavio da Pakistan nema volje da se udalji od Afganistana kojim dominiraju talibani jer su oni većinom Paštuni, a pakistanska sigurnost zahtijeva da podrže tu grupu. Također, Benazir Bhutto, bivša premijerka Pakistana i general Hamid Gul, bivši šef vojne obavještajne službe te zemlje, u intervjuima su objavili da su se “talibani proširili i konačno došli na vlast zaslugom Engleske, uz podršku Sjedinjenih Država, finansijskom pomoći Saudijske Arabije i obukom iz Pakistana.”
Naravno, potrebno je obratiti pažnju i na to da iako je nivo interakcije između talibana i Pakistana 1990-ih bio vrlo opsežan,to je uglavnom bilo zbog zajedničkih interesa dvije strane i mišljenja pakistanske vlade da će talibani osigurati interese njihove zemlje u Afganistanu. Drugi fundamentalni razlog bila je potreba talibana za teritorijalnim, logističkim i ljudskim resursima, koje im je osiguravao Pakistan i neke islamističke struje u toj zemlji.
Napadom Amerike i njenih saveznika na Afganistan 2001. i američkog forsiranja Pakistana da ih podrži, iako je naizgled stao na stranu SAD-a u borbi protiv talibana, Pakistan je bio taj koji je, dajući utočište vođama talibana na svojoj teritoriji, omogućio reorganizaciju talibana nakon pada njihove prve vlade.Osim toga, Pakistan je podržao talibanska vijeća i komisije, koje su se uglavnom nalazile u gradovima Quetta i Peshawar, i pružio značajnu pomoć talibanima u njihovim operacijama u Afganistanu.
Pakistan, kojem su talibani bili potrebni iz više razloga, podržavao je tu grupu na polju prikupljanja informacija, pružanja skloništa i opreme, liječenja ranjenika itd. Naravno, u posljednje dvije decenije pakistanski zvaničnici su negirali podršku svoje zemlje talibanima, ali su tu činjenicu s vremena na vrijeme ipak priznavali. Naprimjer, Nawaz Sharif, premijer Pakistana 2015. je izjavio: „Pakistan je podržao afganistanske militante “zato što je afganistanski predsjednik Hamid Karzai pomogao Indijcima da Pakistanu zabodu nož u leđa.”
Potpuna podrška Pakistana talibanima, zajedno s drugim faktorima, omogućila je toj grupi da stekne relativnu superiornost nad afganistanskom vladom 2010-ih i konačno dođe na vlast 2021. kroz sporazum sa Sjedinjenim Državama.
Odnosi talibana i Pakistana nakon uspostavljanja Islamskog Emirata 2021. godine
Uzimajući u obzir dugu historiju pakistanske podrške talibanima, mnogi stručnjaci su očekivali posebne i duboke odnose između Pakistana i talibana nakon što je ta grupa došla na vlast 2021. Ali, u nastavku, posredstvom izbijanja političko-društvenih i sigurnosnih kriza u centralnoj vladi te zemlje zbog Tehreek-e-Taliban Pakistana (TTP) i pakistanskih Baluča, dio vlade Pakistana shvatio je kakve su posljedice vladavine talibana.
Nakon stizanja talibana na vlast u Afganistanu, vlada Pakistana je uvijek pokušavala spriječiti da se sigurnosni, društveni (afganistanski imigranti) i ekonomski problemi te zemlje ne preliju na Pakistan vodeći brojne pregovore s najvišim zvaničnicima talibana. Ali, faktori kao što su povećanje obima aktivnosti pakistanskih talibana (TTP) i balučkih separatista, smanjenje trgovinske razmjene između Afganistana i Pakistana i masovno protjerivanje ilegalnih afganistanskih imigranata iz Pakistana (više od pola miliona afganistanskih građana), brojni granični sukobi, ograničenja kretanja afganistanskih državljana u Pakistanu itd. doveli su do toga da se njihovi odnosi ne poprave. Općenito, sadašnji odnosi između dvije zemlje nisu dobri. Ali, glavno pitanje i svrha ovog članka je: U kojoj mjeri su odnosi zaista zamračeni i da li je moguće da će produbljenje tenzija uticati na njihovu stratešku saradnju?
Analiza mogućnosti produbljivanja tenzija i pojave ozbiljnih neprijateljstava između talibana i Pakistana
Iako su odnosi između talibana i Pakistana nakon dolaska te grupe na vlast 2021. godine uglavnom bili napeti, te tenzije su uvijek bile na taktičkom nivou, dok smo na strateškom nivou svjedočili bliskim odnosima nekih od najviših talibanskih i pakistanskih zvaničnika. Navedeni odnosi talibanskih zvaničnika spadaju u pitanja koja utiču na deklariranu i praktičnu politiku talibana prema Pakistanu.
Zbog taktičke prirode tih tenzija, kao i ispod navedenih razloga u vezi s potrebom i intervencijom Pakistana u Afganistanu, malo je vjerovatno da će se njihove tenzije proširiti i dovesti do ozbiljne konfrontacije. S druge strane, talibanska vlada, bez obzira na svoje tridesetogodišnje bliske veze s Pakistanom, kako je ranije opisano, treba tu zemlju za opstanak svoje vlade. U toj situaciji, talibani, koji su svjesni uticaja Pakistana na njih i Afganistan, pokušavaju da interakcijski pristup postave kao princip u svojim odnosima s Pakistanom kako bi, s jedne strane, spriječili kretanje ka napetosti, a s druge strane, pokušali što više smanjiti svoju nezavisnost o Pakistanu.
Osim toga, trenutne političke, ekonomske i vojne prilike dvaju zemalja nisu takve da mogu snositi široke posljedice potpunog prekida odnosa i rata. Državnici Afganistana i Pakistana svjesni su činjenice da je politička, sigurnosna i ekonomska stabilnost obje zemlje u direktnoj vezi s upravljanjem i rješavanjem njihovih tenzija.
Razlozi pakistanske potrebe za Afganistanom i talibanima:
• korištenje afganistanskih kapaciteta protiv Indije,
• kontrola nad militantnim grupama koje se suprotstavljaju pakistanskoj vladi u Afganistanu i podrška talibana i Indije njima (TTP i Baluči),
• strateške potrebe Pakistana za vodnim resursima Afganistana (hidropolitička pitanja),
• iskorištavanje ekonomskih i tranzitnih kapaciteta Afganistana, kao što je tranzit energije i robe u Centralnu Aziju i obrnuto (Tapi projekat),
• bodovi međunarodnih organizacija i regionalnih i vanregionalnih zemalja, posebno iz Sjedinjenih Država po pitanju Afganistana,
• sticanje zadovoljstva nekih islamističkih grupa u Pakistanu kao što su Jamiat Ulema Islam i Jamaat-e-Islami,
• upravljanje pitanjem Paštunistana i graničnim sporovima s Afganistanom.
Razlozi potrebe Afganistana i talibana za Pakistanom:
• nemogućnost pristupa Afganistana otvorenim vodama i potrebe tranzita
• potreba talibanske vlade za političkom podrškom u regionu i šire,
• ekonomska zavisnost Afganistana o Pakistanu, kao i o Kini kao pakistanskog saveznika (posebno u obezbjeđivanju robe i osnovne hrane za narod),
• nastavak boravka mnogih porodica talibanskih zvaničnika u pakistanskim gradovima,
• prisustvo više od tri miliona afganistanskih imigranata u Pakistanu.
Razlozi uzajamne potrebe dvaju zemalja jedne za drugom:
• bliske veze između religioznih učenjaka iz Pakistana i talibana,
• etnički afinitet i jedinstvo Paštuna dvaju zemalja zbog njihove zajedničke intelektualne i kulturne pozadine,
• oko 2400 kilometara zajedničke granice i obezbjeđivanje granične sigurnosti i sl.
Sažetak i zaključak
Odnosi talibana i Pakistana od samog proglašenja postojanja te grupe do povratka na vlast 2021.god. bili su bliski i duboki. Nakon formiranja druge talibanske vlade, iz razloga koji uključuju podršku Islamskog Emirata TTP-u i eskalaciju napada te grupe u Pakistanu, povećale su se verbalne tenzije između talibana i Pakistana i dovele do graničnih sukoba i protjerivanja državljana Afganistana iz Pakistana.
Međutim, s obzirom na dugu historiju odnosa između talibana i Pakistana i njihove međusobne potrebe jednih za drugima, njihove nedavne tenzije ne izgledaju previše duboke (taktički nivo) i malo je vjerovatno da mogu okončati strateške odnose između talibana i Pakistana. Neke vijesti također ukazuju na to da uprkos nastavku tenzija i graničnih sukoba između talibana i Pakistana, Pakistanci imaju veoma tople i bliske odnose s nekim od najviših zvaničnika talibana.
Na osnovu toga, u nedostatku djelovanja vanjskog faktora (regionalne i vanregionalne zemlje), mogućnost produbljivanja tenzija i početka ozbiljne vojne konfrontacije između Afganistana pod talibanskom vlašću i Pakistana je malo vjerovatna u sadašnjem trenutku.
Ekskluzivno PISjournal
