Dr. Jin Liangxiang
Autor je viši istraživač na Šangajskom institutu za međunarodne studije (SIIS).
PISjournal
ŠANGAJ – Odnosi Kine i Irana su u posljednjih nekoliko godina doživjeli snažan razvoj u smislu angažmana na visokom nivou, ekonomske saradnje i strateških konsultacija. Regija i svijet doživljavaju novu dinamiku, a Kina i Iran dobijaju novi zamah u učvršćivanju sveobuhvatnog strateškog partnerstva.
Prvo, međusobno političko povjerenje između Kine i Irana dostiglo je novi, viši nivo. Dana 23. oktobra 2024. godine, kineski predsjednik Xi Jinping sastao se s iranskim predsjednikom Pezeshkianom u Kazanju u Rusiji, na marginama samita BRICS-a. Predsjednik Xi je izjavio da je strateški značaj odnosa Kine i Irana postao još izraženiji, budući da se transformacije svijeta, kakve nisu viđene vijekovima, odvijaju ubrzanim tempom. Bez obzira na to kako se međunarodna i regionalna situacija bude razvijala, Kina će nepokolebljivo nastaviti da razvija prijateljsku saradnju sa Iranom.
Predsjednik Pezeshkian je uzvratio da je Kina najvažniji partner Irana za saradnju, te da sveobuhvatno strateško partnerstvo i saradnja u raznim oblastima između Irana i Kine održavaju značajan napredak u razvoju.
Sastanak u Kazanju ukazao je na pravac daljeg razvoja odnosa između dvije zemlje. Obje strane su bile snažno posvećene razvoju ekonomskih odnosa i pružanju podrške glavnim političkim i strateškim agendama one druge.
Kada je Iran bio napadnut u junu 2025. godine, Kina je na više načina nedvosmisleno izrazila svoju solidarnost sa Iranom. Kineski predsjednik iznio je prijedlog od četiri tačke za hitno rješavanje krize; kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi održao je dva telefonska poziva s iranskim ministrom vanjskih poslova Araghchijem, u roku od 12 dana; Kina je, zajedno sa Rusijom i Pakistanom, predložila nacrt rezolucije Vijeću sigurnosti UN-a kojom se poziva na hitni prekid vatre.
Međusobno političko povjerenje služi jačanju odnosa između zemalja, kako je rekao Wang Yi 16. jula 2025. godine prilikom susreta s Araghchijem, ističući da je Kina spremna sarađivati s Iranom na produbljivanju uzajamnog povjerenja, jačanju saradnje, proširenju razmjene i unaprjeđenju stabilnih i dugoročnih odnosa.
Drugo, sa obje strane postoji rastući nacionalni konsenzus o jačanju bilateralnih odnosa. Kina i Iran, kao dvije velike nacije sa drevnim civilizacijama, imaju dugu historiju otpornosti u suočavanju sa nedaćama i krizama. Ovo zajedničko naslijeđe podstaklo je duboko ukorijenjenu težnju za nezavisnošću unutar njihovih nacionalnih identiteta – pogled na svijet koji ostavlja malo prostora za iluzije o hegemonističkoj moći Zapada.
Međutim, i Kina i Iran su zemlje bogate različitostima. U obje zemlje je nekada postojala iluzija o takozvanoj zapadnoj liberalnoj demokratiji, koja je podrazumijevala da će ljudska prava biti zaštićena. Neki su čak gajili iluzije da će se nezapadne zemlje poput Kine i Irana tretirati pravedno, da će njihova legitimna prava biti priznata i nacionalno dostojanstvo poštovano.
Podrška SAD-a i šutnja evropskih zemalja o izraelskom genocidu u Palestini, između ostalog, u potpunosti su otkrili licemjernu prirodu politika Zapada. Sankcije i instrumentalizacija carina, čak i nasuprot zapadnom liberalnom pristupu, pokazale su se kao potpuna pljačka.
Ni Kina ni Iran nisu bili imuni na sankcije Zapada; ni Kina ni Iran nisu bili poštovani zbog svog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Nedavni dvanaestodnevni rat bio je još jasniji pokazatelj. Uprkos očiglednoj agresiji, mali broj zapadnih zemalja je osudilo agresore.
Iluzije koje su ove dvije zemlje, iako nikada nisu bile dominantne, gajile prema Zapadu, bile su uništene kroz prethodna razočaranja, iako će i Kina i Iran, kao dvije civilizacije, razumno i očekivano ostati inkluzivne u svojim spoljnim politikama.
Međutim, kako se sve više ljudi vraća realnom razumijevanju globalne dinamike, obje nacije postaju sve odlučnije u unaprjeđenju svojih odnosa. Očekuje se da ova obnovljena jasnoća ojača nacionalni konsenzus u obje zemlje, podstičući dublju i održiviju saradnju između njih.
Treće, odnosi između dvije zemlje su postali institucionalizovaniji. SCO i BRICS su dvije institucije koje karakteriše jednak i uređen multilateralizam, kao i uspon Globalnog Juga. Članstvo Irana u ove dvije institucije uveliko je unaprijedilo njihovu legitimnost.
Unutar ove dvije organizacije, članice su mogle imati intenzivne interakcije, što je povećalo diplomatski manevarski prostor članica. Kina i Iran, kao dva najvažnija aktera, zajedno s drugim članicama, mogu imati značajnu ulogu u globalnom upravljanju zajedničkim kreiranjem agendi od zajedničkih interesa za institucije. Dvije zemlje također mogu efikasnije rješavati pitanja vezana za bilateralne odnose, jer će najviši lideri ove dvije velike nacije moći da se sastaju češće i redovnije. I vladini službenici na operativnom nivou mogli bi imati više prilika za međusobnu komunikaciju, a direktive dvaju institucija bile bi efikasnije provođene.
Konačno, ali ne i najmanje važno, međusobne težnje za ekonomskom saradnjom postaju sve jače. Svjetska ekonomija se suočava s depresijom koja je rezultat finansijske krize započete 2008. godine i raznih trgovinskih barijera i tarifa. Budućnost će donijeti još turbulentniju ekonomsku krizu jer će Donald Trump nastaviti sa svojim nerazumnim tarifnim ratovima, a geopolitičke tenzije će rasti s transformacijom globalnog poretka ulazeći u novu, dublju fazu.
Uprkos otpornosti njihovih ekonomija, Kina i Iran će morati zajednički da prevaziđu teškoće i potraže nove prilike za saradnju. Kina, iako ima ogromno tržište, suočava se sa oštrom unutrašnjom konkurencijom, zbog čega kineski biznismeni postaju sve entuzijastičniji prema međunarodnim tržištima, a Iran je jedno od idealnih odredišta zbog svojih ogromnih potencijala.
Ekonomska osnova Kine je čvrsta i ima brojne prednosti, snažnu otpornost i veliki potencijal, a pozitivni faktori koji podržavaju visokokvalitetni razvoj se neprestano akumuliraju. Iranski biznismeni imali bi razloge da se okrenu Kini u potrazi za prilikama za ulaganje, trgovinu i tehnološki napredak. Uprkos sankcijama, Kina je ostala glavni trgovinski partner Irana dugi niz godina zaredom.
Vrijedno posebne pažnje je to što je Kina postala mnogo zrelija i sigurnija u otporu političkim i ekonomskim pritiscima Amerike. Kina i SAD su sproveli tri runde pregovora o carinskom pitanju, koje su se održale u Ženevi, Londonu i Stokholmu od maja do jula 2025. godine. Nije bilo dokaza koji su sugerisali da će Kina popustiti pred američkim blefiranjem. Kinesko samopouzdanje u suočavanju sa SAD-om će svakako imati povoljan uticaj na trgovinske odnose Kine i Irana, kratkoročno i dugoročno.
Sve u svemu, 2025. godina bi mogla biti još jedna godina prekretnice u bilateralnim odnosima. Kina i Iran će doživjeti nove dinamike u svojim odnosima u kontekstu transformacije globalnog poretka, i doživjeće novi zamah u bilateralnim odnosima kao rezultat međunarodnih, regionalnih i unutrašnjih promjena.
Ekskluzivno PISjournal
