Ragip Soylu
Turski dužnosnici nadali su se da će pobjeda na izborima Bennyja Gantza dovesti do otopljenja odnosa, ali poraz bivšeg šefa vojske nagovještava više nego nepromijenjene odnose među regionalnim rivalima.
Burna godina u Izraelu, sa tri puta održanim izborima, na turskom je terenu donijela više od neizvjesnosti; pokrenula je raspravu unutar vladinih zgrada u Ankari: hoće li Benjamin Netanyahu, čovjek koji je turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana nazvao antisemitskim diktatorom, konačno otići?
Turski su se dužnosnici, neupitno, nadali da će odgovor biti “da”, vjerujući da će uklanjanje dugogodišnjeg premijera riješiti puno glavobolja u regiji.
Dok su na papiru dvije zemlje normalizirale svoje odnose još u 2016. godini, niti jedna još nije primila ambasadora one druge, a sve zbog nadvikivanja dvojice čelnika oko palestinskog pitanja.
Jedno je bilo sigurno: Ankara ne mođe okrenuti novu stranicu s izraelskim liderom koji je proširio ilegalna naselja na okupiranoj Zapadnoj obali, opsjeo i bombardirao pojas Gaze i u Washingtonu vodio lobistički rat lprotiv turske vlade.
Turski dužnosnici, anonimno govoreći za MEE, smatraju da će morati poduzeti nešto u vezi s izraelskim naporima na uspostavljanju protu-turskog saveza na istočnom Sredozemlju uz prešutnu američku potporu.
Izrael, Cipar, Grčka i Egipat planiraju transportirati izraelski plin plinovodom u Europu, potkopavajući turske interese u tom procesu proglašavanjem vlastite ekskluzivne gospodarske zone, pritiskajući Tursku na maleni pomorski teritorij.
Ankara je 2016. ispitivala načine kako izraelsku vladu pridobiti za projekt koji bi dovodio plin turskim plinovodima, ali sukobi u vezi s Palestinom i pokušaj puča u Turskoj u srpnju iste godine uništili su ovaj projekat.
Zajednički interesi
Problemi Turske s Izraelom tu ne prestaju. Ankara je, također, pod pritiskom američkog Kongresa, gdje nekolicina gnjevnih senatora gura nekoliko nacrta zakona kako bi Tursku kaznil zbog niza pitanja od turske ofenzive na sjeveroistoku Sirije do armenskog genocida. Dužnosnici vjeruju da su lobisti Netanyahua ili kreirali ili omogućili nekoliko anti-turskih zakona. U privatnim razgovorima s uglednim turskim državljanima, Netanyahu je izrazio spremnost da popravi odnose s Turskom. Ali njegova politika u Palestini ne ostavlja prostora za ozbiljan dogovor s Erdoganom koji tu politiku smatra imanentno zlom i prijetnjom po opstanak Palestinaca.
Zbog toga je plavo-bijela koalicija bivšeg načelnika vojske Bennyja Gantza nagovještavala dobre vijesti za Tursku. Turski dužnosnici znali su da je Gantz također jastreb kad je riječ o pojasu Gaze, ali nadali su se da će on pokazati barem malo suzdržanosti jer mu je za osvajanje premijerske pozicije bila potrebna i podrška stranaka s dominacijom Arapa.
“Turska i Izrael imaju zajednički interes protiv sirijskog režima i iranskih milicija u regiji. Postoje neka zajednička područja u kojima bi dvije vlade mogle surađivati”, rekao je turski izvor blizak vladi.
“Bolji odnosi s Izraelom također bi omeli napore protiv Turske u američkom Kongresu.”
Nihat Ali Ozcan, viši stručnjak za vanjske poslove američkog istraživačkog centra TEPAV, primjetio je da su tursko-izraelska trgovina i turizam kontinuirano rasli u posljednjih nekoliko godina – prije nego što je pandemija koronavirusa stvari naglo zaustavila.
“Obje zemlje traže ravnotežu u svojim odnosima”, rekao je. “Svaka država ima ideološki balast u vezi s Palestinom i ne čini se da će uskoro promijeniti svoje stajalište.”
Od 2008. godine, obim tursko-izraelske trgovinske razmjene porastao je za 60 posto, dosegnuvši 5,6 milijardi dolara, dok su izraelski turistički dolasci u 2019. prešli pola milijuna, što je 28-stotno povećanje.
Nur Ozkan Erbay, šefica predstavništva pro-vladinog Daily Sabaha u Ankari, vjeruje da bi ukoliko Gantz postane premijer to imalo tek koozmetički utjecaj.
“To ne bi relaksiralo bilateralne odnose. Možda bi donijelo neko ublažavanje tenzija. Ali ne bih se kladila na nikakvo blisko partnerstvo”, rekla je Erbay.
Propuštena prilika
Međutim, nada turskih dužnosnika u popravljanje kursa u bilateralnim odnosima sputana je nedavnim vijestima koje su najavile koaliciju jedinstva Netanyahu-Gantz. Lideri su se složili uspostaviti vladu u kojoj će prvo Netanyahu biti premijer, a Gantz bi ga zamijenio nakon 18 mjeseci.
Koalicijski sporazum uključuje međunarodno kontroverznu klauzulu: Netanyahu bi mogao donijeti zakon o anektiranju dijela Zapadne obale počevši od 1. srpnja, pod uvjetom da Washington podrži taj korak. Američki State Department početkom ovog tjedna najavio je svoj blagoslov za takvav zakon.
To je pokrenulo turski odgovor.
Prošlog je tjedna tursko ministarstvo vanjskih poslova osudilo odredbu vezanu za aneksiju kao “izuzetno opasan” korak.
“Vjerujemo da takav ozbiljan korak, kojim bi se prekršilo međunarodno pravo i stavila na ispit kolektivna savijest čovječanstva, neće prihvatiti niti podržati nijedna članica međunarodne zajednice koja ima osjećaj pravde i odgovornosti”, navodi se u priopćenju.
Ozcan kaže da će obje zemlje vjerojatno održati veze na postojećoj razini, s nekim marginalnim usponima i padovima, jer u trgovini i ekonomskoj suradnji još uvijek trebaju jedna drugoj.
“I obje strane nastavit će jedna drugu koristiti u domaćoj politici kako bi pridobile podršku za svoje široke agende”, rekao je.
