PISjournal – Afganistan nastavlja da bude u središtu centralnoazijskih pa čak i bliskoistočnih razvijanja sa različitim akterima koji nastoje da uspostave nove odnose sa zemljom kojom upravlja nova vlada. Zaista, povlačenjem koalicije, predvođene SAD-om, iz Afganistana i ponovno zauzimanje političke vlasti od strane Talibana, zemlje regiona modificiraju svoj pristup kako bi odgovorili nadolazećim scenarijima. Za obližnje zemlje poput Kine, Rusije, Irana, centralnoazijskih republika, Indije i Pakistana, politički, ekonomski i sigurnosni rizici u Afganistanu i dalje su visoki.
Istočni komšija Afganistana, Pakistan, u međuvremenu se sprema da se pozabavi političkim i sigurnosnim promjenama i svim onim što budućnost može donijeti u zemlju. Islamabad je nesumnjivo igrao glavnu ulogu u upravljanju Afganistanom, od čega je najvažniji ishod ponovna pojava Talibana. Godinama, pakistanska obavještajna služba (ISI) je igrala ključnu ulogu u kontinuiranoj borbi ove militantne grupe protiv okupacije Zapada tako što su potajno podržavali Talibane.
Osim glavne uloge u talibanskom ponovnom preuzimanju kontrole nad Afganistanom prošlog mjeseca, Pakistan je, također, igrao ključnu ulogu u pregovorima Talibana sa SAD-om u Dohi.
Kako dokazi pokazuju Pakistan je navodno izveo zračne napade kako bi pokrio ovu operaciju.
Ovo su neka pitanja: Kakve ciljeve Islamabad želi postići u Afganistanu? Koliko dugo medeni mjesec Pakistana sa Kabulom, pod kontrolom talibana, može trajati?
Ciljevi
Odnosi između Afganistana i Pakistana zategnuti su od početka, a Pakistan je dugo pokušavao izvršiti utjecaj u susjednoj zemlji. Naprimjer, tokom ustanka afganistanskog naroda protiv Sovjetske Crvene armije, Pakistan je podržavao neke borce, koji se nazivaju i mudžahedini. Zlatno doba njegovog utjecaja u Afganistanu bilo je doba vladavine Talibana. Ono što je jasno je da je od pregovora Talibana s kabulskom vladom u Dohi do pakistanske pune podrške talibanskom preuzimanju početkom augusta Islamabad pokušao zadržati svoju poziciju u Afganistanu. No, postoje posebni ciljevi koji pokreću Pakistance da se miješaju u unutrašnje poslove Afganistana.
Provjera Indije i širenje utjecaja širom Centralne Azije: Jedan od najvažnijih ciljeva Pakistana od intervencije u Afganistanu je suzbijanje indijskog utjecaja u Afganistanu. New Delhi i Islamabad sukobili su se u posljednjih nekoliko decenija oko graničnih sporova i kontrole regije Kašmir i uticaja u Centralnoj Aziji. Talibanskim preuzimanjem vlasti, Islamabad sada pokušava odvratiti vanjsku politiku Afganistana od Indije i približiti je Pakistanu radi lakšeg pristupa Centralnoj Aziji.
Durand linija: Još jedan poseban cilj Pakistana u Afganistanu je rješavanje višedecenijskog pitanja linije Durand. Decenijama su mnoge afganistanske vlade odbijale prihvatiti pakistanski suverenitet nad granicom. Granica od 2.430 kilometara razdvaja zapadne Paštune sa sjedištem u Pakistanu i istočne Paštune sa sjedištem u Afganistanu. Osim toga, pitanje Kašmira važno je i strateško za Pakistan. Nezavisnost Bangladeša 1971. godine zabrinula je Islamabad zbog “Paštunistana”. Od sticanja nezavisnosti, Pakistan je bio poprište rivalstva među etničkim grupama Pandžabisa, Sindija, Balučija i Paštuna radi kontrole moći. S iskustvom u Bangladešu, Paštuni mogu poći istim putem, posebno ako su iznijeli separatističke zahtjeve, ali svaki put bi Islamabad to ugušio.
Održavanje statusa quo pomoću Talibana: Glavni fokus pakistanske politike od nezavisnosti bila je sigurnost. Pakistan se oduvijek plašio promjene granica regije i nastojao je zadržati status quo. Slijedeći ovu politiku, Pakistan je nastavio podržavati svoje pijune na različite načine otkad je američka invazija srušila talibansku vlast.
Ograničenja pred budućim odnosima Pakistana sa Talibanima
Iako se trenutni uslovi mogu nazvati zlatnim danima i medenim mjesecom odnosa Pakistana i Talibana, domaće i vanjske jednačine u Afganistanu ukazuju na to da će veze dviju strana u budućnosti možda imati problema. Tri su pitanja koja zabrinjavaju Pakistan: Prvo, nedavno su Talibani oslobodili zatvorenike iz Pol-e Čarhi u Kabulu, uključujući visokog zvaničnika Malavija Faghira Mohammada iz Tahreek-e Talibana, pakistanske milicije koja je protiv vlade Islamabada. Drugo, Talibani su nezadovoljni što Pakistan ograđuje granicu s Afganistanom. Treće, afganistanski talibani kažu Islamabadu da bi pitanje Tahreek-e Talibana trebali riješiti Pakistanci, a ne Afganistan. Pakistan se dugo žalio da se militantima i zapovjednicima Tahreek-e Talibana nudi sigurno utočište u Afganistanu.
Zapravo, Talibani danas imaju svježu moć. Grupa se pojavila kao dominantna politička snaga u Afganistanu i spremna je preuzeti vladu. Direktni pregovori Washingtona s Talibanima, koji su doveli do povlačenja SAD-a i iznenađujućeg i brzog pada Kabula, ojačali su imidž talibana kao pobjednika u ratu protiv velesile. Osim toga, svjetske sile, evropske zemlje i svijet općenito su shvatili da su Talibani politička stvarnost u Afganistanu. Zapravo, njihova moć, kako u zemlji tako i u inostranstvu, sada je veća nego prošli put kada su bili na vlasti, a Pakistan im nije jedini strani zastupnik.
Pakistan još uvijek ne može koristiti svoju polugu u slučaju linije Durand, što je jedno od najvećih sigurnosnih pitanja Islamabada. Upravljanje granicom i dalje je sporno pitanje zbog odbijanja Afganistana da prizna liniju Durand. Dovođenje u pitanje sporne granice jedno je od rijetkih pitanja koje ujedinjuje sve afganistanske političke frakcije. Unatoč činjenici da je Pakistan 90% završio jednostrano ograđivanje granice, mora pritisnuti Afganistan da aktivira granične patrole jer su se napadi na pakistanske snage duž granice nastavili, čak i nakon što je Kabul pao pod Talibane.
Ekluzivno PISjournal
