Alain Gabon metoda
PISjournal – Sada u svom trećem mjesecu, sravnjivanje Gaze koje je uzrokovalo neviđeno uništavanje ljudi, infrastrukture i staništa, čini se nezaustavljivim.
Ni pravi američki pritisak da se ograniče civilne žrtve, ni retorika arapskih država – koje se čak nisu mogle dogovoriti o zajedničkim akcijama, poput naftnog embarga ili privremenog prekida službenih diplomatskih odnosa – nisu uspjeli zaustaviti, pa čak ni ublažiti izraelski ”divljački napad na Gazu”. Rezolucije UN-a i masovni globalni prosvjedi također nisu doprinijeli prekidu vatre.
Koliko god zvučalo nevjerovatno, čini se da će o sudbini miliona Palestinaca i dalje odlučivati samo dva čovjeka: izraelski premijer Benjamin Netanyahu i američki predsjednik Joe Biden.
Izrael je objavio da će njegova kampanja trajati još mnogo mjeseci, vjerovatno bez dodatnih razdoblja kratkog primirja.Umjesto da ne ide u ofanzivu ili smanji broj civilnih žrtava – za što su se zalagale SAD, ne toliko zbog brige za živote Palestinaca koliko zbog straha od šireg regionalnog rata i štete međunarodnoj potpori Washingtonu i Telu Aviv – Izrael je eskalirao svoje napade od vremena kratkog primirja koje se desilo u novembru.
Nema sumnje da je Izrael već počinio niz ratnih zločina. To ne čudi za državu koja je decenijama razvijala i njegovala tu naviku – a još manje kad se prisjetimo da je Izrael nastao na etničkom čišćenju.
Ratni zločini, diskriminacija protiv nežidova i prijezir prema međunarodnom pravu glavni su dijelovi izraelske DNK od njegova stvaranja 1948., pa čak i prije, ako se prisjetimo cionističkih paravojnih postrojbi poput Irguna i Hagane. Ali, sada postoji rasprava o tome jesu li izraelski masakri dosegli razinu genocida u pravnom smislu riječi.
Postoje mnoge popularne zablude o tome što je genocid, a glavna je da da bi se kvalificirala, zločini moraju doseći razmjere i razinu holokausta ili istrijebiti gotovo cijeli narod ili skupinu. Ovo nije slučaj.
Definiranje genocida
Prema članku II. Konvencije o genocidu, genocid označava svako od sljedećih djela počinjenih s namjerom da se uništi, u cijelosti ili djelomično, nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina: ubijanje pripadnika skupine; nanošenje teških tjelesnih ili duševnih ozljeda; namjerno nametanje životnih uvjeta s ciljem uništenja skupine; izricanje mjera za sprječavanje rađanja; ili prisilno premještanje djece u drugu skupinu.
Akcije Izraela u Gazi i njihove užasne posljedice na cjelokupno civilno stanovništvo, uz opetovane izjave izraelskih državnih dužnosnika koje snažno sugeriraju namjeru da se zbriše ili barem povrijedi što je moguće više Palestinaca, ostavljaju malo sumnje da je bar dosegnut prag da bi se moglo govoriti o genocidu. Mnogi dužnosnici, novinari i članovi civilnog društva javno su ovo nazvali genocidom.
Povijest nas je naučila da postoji mnogo načina za istrijebljenje grupe ljudi ili iscrpljivanje stanovništva. Ali izraelska kampanja genocida, koja traje od 1948., definirana je u nekoliko karakteristika: trajnom prirodom, varijacijom između “usporenog” genocida i valova brutalnog klanja, te bogatim nizom tehnika masovnog ubijanja.
U sadašnjem trenutku Izrael sistematski i metodički kombinira sve te metode smrti, s užasnim rezultatima. Može se identificirati najmanje osam genocidnih tehnika koje su se spojile u reakciji države na napad Hamasa 7. oktobra, koji je zabranjen kao teroristička organizacija u Ujedinjenom Kraljevstvu i drugim zemljama.
Čini se da je Izrael iskoristio ovu priliku da svoj usporeni genocid podigne na potpuno novu razinu brutalnosti.
Osam metoda:
1. Ubijanje: Neselektivno bombardiranje Palestinaca (ovdje medijska pozornost, pritisak saveznika poput SAD-a i međunarodni prosvjedi mogu imati određenu učinkovitost u obuzdavanju Izraela). Unatoč tvrdnjama Izraela da poduzima mjere za zaštitu civila, realnost na terenu pokazuje drugačije, s neborcima koji čine najveći dio žrtava . Izravno su gađane škole, bolnice i stambene zgrade.
2. Izgladnjivanje: To se radi kroz blokade zaliha hrane i vode. Opet, ovo nije ništa novo; dugo je bio dio dogovorene i organizirane izraelske politike uskraćivanja Palestincima čak i najosnovnijeg od svih resursa za održavanje života-vode.
3.Uskraćivanje medicinske pomoći: Izrael maksimizira broj žrtava uništavajući medicinsku infrastrukturu, uključujući bolnice, čime osigurava da će mnogi koji su mogli biti spašeni umjesto toga umrijeti od neliječenih povreda.
4. Širenje bolesti među stanovništvom: Kolaps medicinske infrastrukture, zajedno s katastrofalnim životnim uvjetima, zajamčio je širenje bolesti , riskirajući još jedan značajan val smrti.
5.Prisilne deložacije: Uzimajući armenski genocid kao primjer , Izrael sada koristi prisilno preseljenje , prvo sa sjevera Gaze na jug, zatim unutar juga, kako bi iscrpljene i često ozlijeđene ljude natjerao da se presele iz jednog navodno “sigurnog područja” ” do sljedećeg. Mrežna karta koju je objavio Izrael podijelila je južnu Gazu na stotine sićušnih parcela između kojih su ljudi prisiljeni kretati se u kratkom roku kako bi izbjegli bombe.
6. Uništavanje okoliša: Ono što se događa u Gazi je pravi ekocid . Količina uništavanja okoliša, kroz sve od dugotrajnog onečišćenja do vojnog streljiva, ogromna je i mogla bi utjecati na buduće generacije.
7. Razdvajanje palestinskog društva: Sistemsko uništavanje vladinih i administrativnih struktura pod izgovorom borbe protiv Hamasa preokrenulo je palestinsko društvo. Raseljavanjem većine od 2,3 miliona stanovnika Gaze, Izrael prekida njihove društvene veze; nejasno je kako će moći ponovno stvoriti društvo u budućnosti, pogotovo jer je Izrael pokušao sve civile vezati za Hamas i namjerava zadržati kontrolu nad teritorijem i njegovim resursima u doglednoj budućnosti.
8. Slamanje duha: Izrael je decenijama koristio psihološki rat kako bi potaknuo osjećaj očaja i bespomoćnosti među stanovništvom. Ovo je bilo užasno učinkovito među najranjivijima: djecom Gaze, od kojih su mnoga patila od teške depresije i suicidalnih misli čak i prije sadašnje ofanzive. S obzirom na to da Izrael također čini gotovo nemogućim njihovo liječenje, većina će pretrpjeti dugotrajnu traumu.
Gornjih osam metoda su svi oblici kolektivnog kažnjavanja, s posljedicama koje će trajati najmanje jednu generaciju, čak i ako bi rat završio danas.
