PISjournal – Kriza u Gazi pokazala je da postoji strukturalna nerazdvojenost između Izraela i Amerike. Ova kriza je pokazala i neodvojivost američke unutrašnje i vanjske politike, a konačno je otkrivena i neodvojivost Amerike od kriza na Bliskom istoku i zapadnoj Aziji.
Kako analizirati ponašanje Amerike u krizi u Gazi?
Mnogi aktivisti prisutni su u krizi u Gazi koja je počela 7. oktobra. Među akterima izvan regiona, Amerika je bila najvažniji i najaktivniji akter u podršci cionističkom režimu. Prisustvo ministara odbrane, vanjskih poslova i što je najosjetljivije, prisustvo predsjednika Sjedinjenih Država u Izraelu kako bi se izjasnio o svojoj podršci i lojalnosti Izraelu je bez presedana u historiji odnosa između te dvije strane više od sedam decenija.
Bez presedana, ova podrška važan je element u sveopćoj kampanji protiv bivanja Palestincem, što postavlja pitanje kako analizirati ponašanje Amerike u krizi u Gazi. Odgovarajući na ovo ključno pitanje, koncept neodvojivosti ima veliki kapacitet da nametne američko ponašanje.
Kriza u Gazi pokazala je da postoji strukturalna nerazdvojenost između Izraela i Amerike. Ova kriza je pokazala i neodvojivost američke unutrašnje i vanjske politike, te konačno razotkrila neodvojivost Amerike od kriza na Bliskom istoku i zapadnojAziji.
Američko-izraelski odnosi, uprkos lokalnim tenzijama, isprepleteni su po prirodi i strukturi. U više od 70 godina koliko je prošlo od uspostavljanja cionističkog režima, ova neodvojivost ne samo da je pokazala stabilnost, već se i produbila.
Smisao ovog pitanja je da su SAD ne samo neutralni posmatrač u sukobima na Bliskom istoku, već su kontinuirano stavljale svoju težinu na Izrael. Ovo pojašnjava činjenicu da Amerika nije samo rješenje palestinskog problema, već je i važan dio problema. Mnogo je rečeno u procjeni korijena ove neodvojivosti. Ali nesumnjivo, jedan od glavnih razloga su unutrašnje političke prilike u Americi.
Izrael nije samo pitanje američke vanjske politike. Izrael je jedna od glavnih tema unutrašnje politike. S tim u vezi, treba reći da je 1948. godine, kada je pitanje Palestine stavljeno na dnevni red Generalne skupštine i kada je Generalna skupština osnovala dvije države, i naravno kasnije osnovala samo jednu od njih, Izrael, i pokrenula pitanje priznavanja cionističkog režima, američki State Department je tadašnjem predsjedniku savjetovao da Amerika ne treba žuriti s priznavanjem novog cionističkog režima i realnosti palestinske scene, ali je predsjednik priznao cionistički režim 12 minuta nakon objave rezultata generalnog Skupštinskog glasanja.
Unutrašnji razlozi za podršku cionističkom režimu su zbog dubine i širine aktivnosti izraelskih pristalica na način da je Patrick Buchanan, koji je i sam bio konzervativac i republikanac i jedno vrijeme bio govornik američkog predsjednika, osamdesetih godina je rekao da je američki kongres dio naše zemlje koji je pod kontrolom Izraela.
Prepoznajući ovaj fenomen, odnosno neodvojivost unutrašnje i vanjske politike Sjedinjenih Država po pitanju cionističkog režima, treba reći da je težina i intenzitet nehumanog ponašanja ovog režima tolika da su posljednjih godina, u američkom društvu općenito, a posebno u jevrejskoj zajednici te zemlje stvoreni značajni raskoli u pogledu svestrane podrške cionističkom režimu, ali čini se da raskoli nisu takve da su izazvale ozbiljnu štetu nerazdvojivosti američke unutrašnje i vanjske politike u slučaju Izraela.
Osim navedenog, kriza u Gazi je pokazala da je Amerika stabilan akter u strateškom šahu Bliskog istoka. Smisao ove tvrdnje je da Amerika nije napustila region.Postoji neodvojiva veza između Amerike i izazova Bliskog istoka.
Svaki slučaj na Bliskom istoku i zapadu Amerike ima američku vezu. Ova vezanost ima šarene i različite strateške, vojne, političke i društvene slojeve.U manje kritičnim situacijama vidljiva je višestruka priroda neodvojivosti Amerike od Bliskog istoka, kao što je kriza u Gazi.
Ali, ono što postaje jasno u ovoj neodvojivosti Amerike, cionističkog režima, neodvojivosti američke unutrašnje i vanjske politike u odnosu na Izrael i neodvojivosti Amerike od regije Bliskog istoka, je pokvareno, ružno i nenormalno lice politika koje su se suočile s Amerikom sa dubokom krizom legitimiteta i prihvatljivosti. Na manje kritičan način, Amerika je razotkrila svoje kontradikcije u smislu etike i normi. Amerika je partner i saučesnik u svim zločinima koje je počinio cionistički režim.
Iako trostruka odvajanja koja su spomenuta, ona oslikavaju stabilno ponašanje Sjedinjenih Država, ali treba imati na umu da pokvarenost, anomalije i kriminal nisu bili stabilni ni u jednom trenutku u bilo kojem dijelu svijeta. Na Bliskom istoku ima mnogo aktera i njihovi postupci su sudbonosni i na kraju stvarajući koji teže moralnoj inormativnoj stabilnosti.Okupacija tuđih zemalja ne može biti održiva.Ono što je održivo je održivost u okončanju anomalija.
Ekskluzivno PISjournal
