Admir Lisica savezništva
Autor je magistar historije,istraživač u oblasti regionalnih političkih odnosa, međunarodnih politika i dijaspornih zajednica
PISjournal – Uslijed tektonskih promjena koje su zahvatile svijet u posljednjih četrdesetak godina, moglo se predpostaviti da na novu političku realnost koja je uslijedila neće svi isto gledati.
Pad komunizma, slom SSSR-a, rat između Iraka i Irana, agresija nad Bosnom i Hercegovinom od strane Srbije, ostali ratovi na Balkanu, koji su faktički okončani tek završetkom ratnog sukoba između Albanaca i Makedonaca, okončanog Ohridskim sporazumom iz 2001. godine, vojne intervencije Sjedinjenih Američkih Država u Afganistanu i Iraku, kontinuirano nasilje nad Palestincima od strane Izraela, rat u Jemnu i Siriji, globalna ekonomska kriza, pandemija virusa korona i aktuelni rat u Ukrajini, samo su neki od razloga zbog čega su se na međunarodnoj sceni pojavili određeni otpori i neslaganja među velikim svjetskim silama.
Savezništva i suparništva predstavljaju jedan uobičajen proces koji prati aktere u međunarodnim odnosima, što čovječanstvo prati stoljećima unazad. Razumljivo je da dva čovjeka nekada ne vide isti problem jednako, a kamo li velike sile i njihove partnerske zemlje. Zbog toga često dolazi do neslaganja i suprotnih pozicioniranja uslijed određenih velikih događaja, od kojih smo neke spomenuli u uvodnim redovima rada koji je pred vama.
Otpori se javljaju u trenucima neslaganja sa određenim nametnutim narativima. Zanimljiv primjer otpor istakao je nekadašnji premijer Malezije, Mohamed Mahathir, koji je nastojao da Maleziju učini što više nezavisnim od stranih utjecaja, što nije bilo nimalo teško. Ipak, Mahathir i tadašanja vlada Malezije uspjeli su da kreiraju uspješan poslovni i ekonomski ambijent prema svojim načelima, što se u velikoj mjeri trajalo do velike ekonomske krize koja je zemlje iz ovog dijela Azije zahvatila tokom 1997. godine. Malezija je zahvaljujući kontinuiranom radu kreirala i Viziju 2020, koja je imala za cilj još veći napredak zemlje, na čemu su im zavidjele i mnogo veće svjetske ekonomije. Primjer pokušaja nezavisnog ekonomskog djelovanja suprotno normativima koje nameće zapadna ekonomija, prethodnih godina vidljiv je i u Republici Turskoj.
Naime, predsjednik ove zemlje Recep Tayip Erdogan, nije poslušao savjete koji su išli u smjeru zaduživanja i podizanja kamatnih stopa u ovoj zemlji, što je bilo u velikoj mjeri riskantno. Uprkos tome, Turska je postupila prema svojim nahođenjima i sačuvala se od velike krize i bankrota koji su pogodili neke druge države. Argentina je za razliku od Turske posegnula za međunarodnim fondovima i njihovim kreditima, koji su u konačnici umjesto da stabilizuju argentinsku ekonomiju, doveli do dotanih opterećenja. Argentina u ovom slučaju nije pružila nikakvu vrstu otpora niti je preuzela rizik poput Turske, što je rezultiralo novim problemima za ekonomiju ove države.Nesporazumi i međusobna razilaženja dešavaju se i između strateških partnera i veoma bliskih dugogodišnjih saveza.
Primjer tome jeste slučaj Velike Britanije, koja je nakon nekoliko decenija odlučila da napusti Evropsku uniju, veliki savez kojem teže zemlje Zapadnog Balkana. Euroskepticizam se u Velikoj Britaniji nije pojavio preko noći, već je produkt nezadovoljstva građana sa Evropskom unijom kao krovnom organizacijom. Referendum o tome da li Velika Britanija treba i dalje biti dio evropske porodice održan je 2016. godine, a njemu se blizu 52% građana Velike Britanije izrazilo da želi napustiti Evropsku uniju, što je i učinjeno nakon svih potrebnih procedura nekoliko godina kasnije. Brexit je usložinio odnose između Velike Britanije i Evropske unije, ali i u samom kraljevstvu, koje se uslijed novih okolnosti susrelo s različitim otporima i problemima.
Važno je istaći da su uprkos razlazu, Velika Britanija i Evropska unija ostali saveznici sa poprilično usklađenom vanjskom politikom. Otpor Britanaca prema Evropskoj uniji, jeste pokazatelj da čak i čvrsti savezi ne garantuju vječnost, ali isto tako niti neprijateljstva ne mogu biti okarakerisati kao trajna. Historija međunarodnih odnosa, pogotovo u posljednjih dvadesetak godina nas uči da se nikada ne treba isključivati saradnja i dojučerašnjih ljutih neprijatelja.
Godine koje su iza nas, ponudile su veliki broj događaja, koji su doprinijeli polarizaciji među državama. Ono što je gotovo sasvim sigurno jeste da će i predstojeće vrijeme ponuditi različite otpore, rivalstva, konfrontacije među državama, a zbog cjelokupnih odnosa na međunarodnoj sceni. Nije isključeno da se određene države mijenjajući politički kurs odluče na radikalno mijenjanje vanjske politike, te da postanu saveznici svojih dojučerašnjih ljutih rivala, jer kako je to Churcille svojevremeno istakao:
„Ne postoje naši stalni prijatelji i naši stalni neprijatelji, postoje samo naši stalni interesi“.
Ekskluzivno PISjournal
