Robert Fisk
Dok su mediji preplavljeni vijestima o borbi protiv koronavirusa, američki predsjednik je iskoristio priliku da započne ucjenjivanje svojih saveznika širom regije.
I još uvijek virus zasjenjuje destruktivno ponašanje Donalda Trumpa na Bliskom istoku.
Prvo je to bilo njegovo lukavo povlačenje iz Iraka; sada su to njegove ugodne vojne vježbe s Ujedinjenim Arapskim Emiratima – poznate po pjesmi i legendi o bivšem saudijskom savezniku u krvavom ratu u Jemenu – i njegovo smanjenje od 1 milijarde dolara za pomoć Afganistanu, jer njegov predsjednički sukob može omesti još jedan dogovor s nedavno stečenim prijateljima iz reda Talibana. A onda je tu i Iran …
Pa, pogledajmo na trenutak izuzetni vještački grad izgrađen u Emiratima – sa višespratnicama, hotelima, apartmanskim kompleksima, kontrolnim tornjem na aerodromu, rafinerijama nafte i središnjom džamijom – koji su trupe Emirata i američki marinci koristili za izvođenje zahtjevnih vojnih vježbi. Prema reporteru Associated Pressa koji je gledao ovaj holivuduski spektakl, vojnici Emirata iskakali su iz helikoptera, dok su marinci “pretraživali uske ulice Perzijskog zaljeva u potrazi za imaginarnim neprijateljem”.
Ali, ko su bili ti neprijatelji? Možda Iranci? U tom slučaju, tobožnja džamija je, vjerojatno, bila šiitska, rafinerije nafte vjerojatno iz južnog Irana, a stare ulice iz jednog od drevnih iranskih gradova. Sigurno ne iz Shiraza i Isfahana.
Brigadni general Thomas Savage iz Prvih pomorskih ekspedicionih snaga nije mislio da bi Iranci mogli ovo sve smatrati sumnjivim. Vježba – Operation Native Fury, čije ime se činilo da nosi sopstvenu kolonijalnu poruku – održava se svake dvije godine. “Provokativno?” upita gore spomenuti Savage. „Ne znam. Mi smo za stabilnost u regionu. Pa, ako oni to smatraju provokativnim, onda je to do njih. Ovo je za nas samo uobičajena vježba.”
Uopće nisam siguran da je „normalan“ scenarij u kojem američke oružane snage izvode napade na makete muslimanskih gradova zajedno sa džamijama i uskim ulicama kako bi stvorile „stabilnost u regionu“. Zasigurno ovaj konkretni model nije namijenjen kao zamjena za jemenske gradove, oko kojih su se trupe Emirata četiri godine borile protiv proiranskih Houthi boraca prije nego što su se u istom sukobu okrenuli protiv svojih saudijskih saveznika i izveli brzo povlačenje. 4.000 američkih vojnika poslano je u Emirate iz Diega Garcije i Kuvajta, gde su najvjerovatnije netom pristigli iz tri napuštene američke baze u Iraku. General Savage rekao je da niko od njegovih ljudi nije pozitivan na koronavirus i “da su imali malo kontakta sa spoljnim svijetom” prije same vježbe.
U drugačijem kontekstu, Trump, koji također ima malo kontakta s vanjskim svijetom – odnosno onim stvarnim – vratio se ucjenjivanju svojih saveznika “u regiji”. Dok je veći dio tog svijeta i dalje opsjednut prijetećom zarazom i smrću, američki državni sekretar Mike Pompeo iznenada je – i s vrlo malo publiciteta – ukinuo milijardu dolara pomoći Afganistanu i zaprijetio smanjenjem dalje saradnje. Ovo je težak udarac za narod koji se također suočava sa Covid-19 (vjerovatno možemo odbaciti pregršt proglašenih slučajeva i dvije smrti tamo kao apsurdno podcjenjivanje), ali Amerika je na prvom mjestu!
Trump i Pompeo su, vidite, vrlo ljuti što i Ashraf Ghani i Abdullah Abdullah tvrde da su izabrani za predsjednika na nedavnim izborima – ugrožavajući tako dogovor između Washingtona i Talibana da se povuku sve američke snage u zamjenu za obećanje da će se ovi boriti protiv Isis-a, Al-Qaide i svih ostalih džihadista koji lutaju Afganistanom. Potpisani sporazum između SAD-a i onoga što pretpostavljam da moramo nazvati „Talibanistan“ također uključuje međusobnu razmjenu zarobljenika (5.000 Talibana za 1.000 vladinih trupa), čemu se oba suparnička predsjednika protive.
Abdullah i Ghani, kojeg je njegovo staro sveučilište u Bejrutu jednom opisalo kao “globalnog mislioca”, je izgleda zaboravio riječi perzijskog pjesnika Saadija: da 10 siromašnih ljudi može spavati na jednom tepihu, dok dva kralja ne mogu stati u jedno kraljevstvo.
Možete vidjeti zašto je Pompeo uznemiren. Otkako su pape bivali rivali – i, pretpostavljam, rani rimski rivalski imperatori – istovremeno objavljivavši svoju nadmoć – nismo svjedočili paru takvih autoriteta. Ako je Afganistan groblje imperija, on je također i kapela oholosti za lokalne gospodare – koji sa svojim palačama, vilama, tjelohraniteljima i skupocjenim autima neće biti pogođeni smanjenjem pomoći. Ako bi njih dvojica postigla rješenje svog spora, najavio je Pompeo, američke sankcije bi bile “ponovo razmotrene” – dokazujući da se doista radi o Trumpovoj ucjeni.
Ali američke sankcije očito neće biti „razmotrene“ kada je u pitanju Iran, koji opravdano tvrdi da zabrana uvoza ometa njegovu vlastitu borbu protiv Covid-19.
UN je pozvao da se takve sankcije „hitno preispitaju“, ističući da su Izvještaji o ljudskim pravima već naveli štetan učinak sankcija na iranski pristup respiratorima i zaštitnoj odjeći za zdravstvene radnike. Iranci su, s deklarisanim brojem slučajeva iznad 27.000 i više od 2.000 potvrđenih smrti, možda prikrili mnogo više žrtava – a ovo je, prisjetite se, režim koji nije mogao razlikovati ukrajinskog avioprijevoznika i američke krstareće rakete (i lagao o tome dva dana). Jasno je da im je potrebna pomoć. Američke sankcije su, međutim, važnije od koronavirusa na Bliskom Istoku.
I na kraju, američki mornarički helikopter Osprey V-22 poletio je prošle nedjelje iz američke ambasade u Bejrutu, prevozeći Amera Fakhouryja, bivšeg pripadnika izraelske proxy South Lebanon Army. Fakhoury, sada američki državljanin, vratio se u Libanon prošlog septembra kako bi posjetio svoju porodicu – na aerodromu u Bejrutu ga je dočekao viši vojni oficir – ali su ga bivši zatvorenici prepoznali kao upravitelja u zloglasnom izraelskom zatvoru u Khiamu. Libanonske vlasti su ga odmah optužile za mučenje logoraša i izveden je pred vojni sud.
Fakhoury je negirao, i još uvijek negira, sve optužbe protiv njega. Pušten je na slobodu odmah nakon što je sudac rekao da su se zločini za koje je optužen dogodili prije više od 10 godina. Fakhoury, koji je primljen u bolnicu u Bejrutu s dijagnozom limfoma 4 stepena, pobjegao je preko granice nakon što se Izrael povukao iz Libanona 2000. godine. Uložena je žalba na njegovu oslobađajuću presudu, ali je Fakhoury i pored toga napustio Libanon. “Naporno smo radili na njegovom oslobađanju”, rekao je Trump, što je i istina: službenik američke ambasade insistirao je da prisustvuje vojnom sudu prošle godine, kada se Fakhoury prvi put pojavio.
Zatvor u Khiamu bio je ozloglašen zbog mučenja i zlostavljanja šiitskih muslimanskih zatvorenika – i muškaraca i žena. Amnesty International i Human Rights Watch objavili su brojne i detaljne izvještaje o mučenju u zatvoru, a The Independent objavio je i izvještaje očevidaca o mučenju. Fakhouryjevo oslobađanje podstaknulo je izliv bijesa libanskih partija, koje su vjerovale da je njihova vlada djelovala pod prijetnjom ekonomskih sankcija iz Washingtona.
Bilo je čak i tvrdnji da je milicija Hezbollaha, (koju je plaćao i naoružavao Iran), bila uključena u pregovore sa predstavnikom Trumpove administracije oko puštanja Fakhouryja. Njen vođa Sayed Hassan Nasrallah u rijetkom izljevu bijesa je negirao takvu zavjeru.
Naravno, jedva da je iko vidio odlazak najpoznatijeg libanonskog zatvorenika. Dok su ga američki helikopteri preko Sredozemlja prevezli na slobodu, stanovnici Bejruta skrivali su se u svojim domovima kako ne bi uhvatili Covid-19.
