Zakir Ullah
Autor je istraživač i kolumnista iz Mardana.
PISjournal – Bipolarni svijet Hladnog rata doživio je svoj kraj 1991. godine kada se raspao Sovjetski Savez i tada je svijet svjedočio dolasku “unipolarnosti”
Taj događaj je nazvan „krajem historije“ u kojoj su liberalna demokratija i kapitalizam trijumfovali nad svim drugim sistemima upravljanja i ekonomije. Ukratko, to je bila pobjeda zapadnog skupa vrijednosti nad svim ostalim. Globalizacija se smatrala lijekom za većinu problema s kojima se tada svijet suočavao. Sve je to lansiralo Zapad predvođen SAD-om u dominantnu poziciju u svjetskim poslovima. Međutim, taj Svjetski poredak predvođen SAD-om vjerovatno više nije moćan i utjecajan kao što je bio. Trenutni globalni poredak više nije definisan posthladnoratovskom zapadnom dominacijom ili univerzalnom vizijom globalne integracije koja je bila u osnovi multilateralnog sistema. Umjesto toga, karakterizira ga blokovsko formiranje i tako se oblikuje novi globalni poredak.
U eri tehnološke konkurencije, partnerstva i koalicije igraju značajnu ulogu u određivanju obrazaca pobjeda i poraza. Neprekidna konkurencija između Washingtona i Pekinga intenzivirala je blokovsku politiku u svijetu. Uspon Kine na globalnoj sceni i njena nadmoć svjedoče o činjenici da ona izaziva postojeću hegemonističku moć i svjetski poredak kojim dominiraju SAD.Kineska Inicijativa Pojas i put (BRI) utire put regionalnom povezivanju i trgovini. Nedavna studija ilustruje da je tokom posljednjih 20 godina Peking finansirao preko 13.000 projekata u vrijednosti od 843 milijarde dolara u 165 zemalja. Prema China Power Project Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) sa sjedištem u Washingtonu, pod zastavom BRI, Kina radi u 138 zemalja s ukupnim BDP-om od 29 biliona dolara i sa oko 4,6 milijardi ljudi ili oko 61 posto globalne populacije.
Kako bi se suprotstavili rastućoj ulozi Kine, SAD i njeni saveznici u Grupi sedam (G7) osmislili su vlastitu inicijativu i plan pod nazivom „Povratak boljeg svijeta“ (B3W) kako bi se suprotstavili rastućem utjecaju Kine. Slično tome, SAD su formirale vojne i političke saveze poput QUAD-a i AUKUS-a (sigurnosni pakt) da obuzdaju Kinu u Indo-pacifičkom regionu i Južnom kineskom moru.
Štaviše, najnoviji dodatak ovom vagonu je Ekonomski koridor Indija-Bliski istok-Evropa (IMEC), najavljen tokom samita G20 održanog u Nju Delhiju 2023. U zvaničnom saopštenju Memoranduma o razumijevanju (MoU) koje je objavila američka vlada kaže se da su Indija, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), Francuska, Njemačka, Italija, Evropska unija (EU) i SAD najavile izgradnju ekonomskog koridora Indija-Bliski istok-Evropa (IMEC). Predviđeno je da se od IMEC-a očekuje da stimuliše ekonomski razvoj kroz poboljšanu povezanost i ekonomsku integraciju između Azije, Arapskog zaljeva i Evrope.
Akronim ‘BRICS’ skovao je 2001. ekonomista Goldman Sachsa Jim O’Neill kako bi opisao brzo rastuće ekonomije za koje je predvidio da će zajednički dominirati globalnom ekonomijom do 2050. Grupacija BRICS-a koju su u početku činili Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika je u srcu napora Moskve i Pekinga da izgrade blok ekonomski moćnih zemalja da se odupru onome što nazivaju zapadnim unilateralizmom. Krajem avgusta ove godine još šest zemalja — Argentina, Egipat, Etiopija, Iran, Saudijska Arabija i UAE — pridružilo se grupi. Sa svojom rastućom ekonomskom snagom, zemlje BRICS-a se zalažu za saradnju u brojnim pitanjima, uključujući načine smanjenja dominacije američkog dolara i stabilizacije globalnih lanaca snabdijevanja u odnosu na zapadnjačke pozive za razdvajanje i uklanjanje rizika.
Dodavanje šest članova očigledno bi dodatno poguralo BDP – očigledan znak zabrinutosti Zapada. Ukratko, BRICS i ŠOS igraju vitalnu ulogu u osporavanju međunarodnog poretka zasnovanog na Zapadu i njegove uspostavljene hegemonije. Osnovani su da zamijene razvijeni Zapad i služe kao temelj za zajedničke kineske i ruske napore da preoblikuju međunarodni sistem. Oba su podešena za proširenje u smislu obima, članstva i drugih partnerstava. Oni su primarno sredstvo za Kinu i Rusiju da stvore mrežu utjecaja koja sve više povezuje strateški važne zemlje s obje sile.
Štaviše, Kina i Rusija pokušavaju zagrijati svoje odnose od kraja Hladnog rata. Rat Rusije i Ukrajine približio je dvije države više nego ikada. Sve to ih je navelo da prigrle svoje odnose jer se suočavaju sa zajedničkom prijetnjom iz SAD-a. Produbljivanje njihovih bilateralnih veza praćeno je zajedničkim naporom za globalno prestrojavanje, pri čemu obje zemlje koriste nezapadne multilateralne institucije kao što su forum BRICS-a i Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS) kako bi proširile svoj utjecaj u svijetu u razvoju.
Pakistan se suočava sa složenim nizom ekonomskih, političkih i strateških izazova, ali će njegov interes biti bolje zaštićen ako se pridruži BRICS-u. Dok je 40 zemalja izrazilo interesovanje za ulazak u BRICS, Pakistan nije bio među njima. Dilema je da je Pakistan također dio ‘Next-Eleven’, grupe od jedanaest zemalja koje je Jim O’Neill identificirao 2005. godine kao zemlje koje se brzo razvijaju i koje bi mogle imati značajan utjecaj na svjetsku ekonomiju, slično kao i BRICS . Pakistan dijeli bliski savez s Kinom, posebno kroz Kinesko-pakistanski ekonomski koridor (CPEC), koji usklađuje njihove ekonomske i strateške interese.
S obzirom na globalnu dinamiku koja se brzo razvija, učešće Pakistana u BRICS-u moglo bi biti od koristi. Ipak, ulazak Pakistana u BRICS zahtijevao bi posvećenost reformama, političkoj stabilnosti, olakšavanju ulaganja, pojednostavljenim propisima, razvoju ljudskog kapitala i povećanom povjerenju i zaštiti investitora. Ukratko, bliski odnosi Kine sa zemljama Bliskog istoka strateški su značajni zbog centralne lokacije regije u međunarodnoj trgovini i transportnim rutama, kao i zbog njenog značajnog utjecaja na globalnom tržištu nafte i plina. Ovaj razvoj događaja je od ključnog značaja za mir i prosperitet. U tom kontekstu, blizina Pakistana regionu i njegove duboke historijske, političke, kulturne i ekonomske veze sa zemljama Bliskog istoka igraju značajnu ulogu.
