PISjournal – Pakistan je izostao s virtuelnog summita koji se održavao pod pokroviteljstvom SAD-a nakon što je danima pred summit bio neodlučan o učestvovanju u tom događaju i službeno u strahu da ne iznervira svog strateškog saveznika Kinu i time ugrozi kineska ulaganja u zemlju u vrijednosti od preko 60 milijardi dolara.
Pakistansko ministarstvo vanjskih poslova nije eksplicitno objavilo da je izabrana vlada premijera Imrana Khana odbila poziv SAD-a, ali medijski izvještaji ukazuju da se to vjerovatno desilo pod pritiskom Pekinga.
Kina je navodno kontaktirala pakistanske vlasti dvije sedmice prije summita kako bi uticala na njih da ne sudjeluju. Nekoliko dana nakon što je pakistanski ministar vanjskih poslova Shah Mahmood Qureshi telefonski razgovarao do kasno u noć sa svojim kineskim kolegom Wang Yijem, Pakistan je službeno odlučio odustati od summita.
Dok je pakistansko ministarstvo vanjskih poslova objavilo odluku, službeni krugovi u Islamabadu su navodno bili zabrinuti da će Washington biti iritiran zbog toga, iako nije dato službeno saopćenje SAD-a o izostanku Pakistana sa summita.
Pakistansko ministarstvo vanjskih poslova je u saopćenju izjavilo:
“Ostajemo duboko predani daljnjem produbljivanju demokratije, borbi protiv korupcije te zaštiti i promicanju ljudskih prava svih građana. Cijenimo naše partnerstvo sa SAD-om, koje želimo proširiti kako bilateralno, tako i u smislu regionalne i međunarodne saradnje. Ostajemo u kontaktu sa SAD-om o nizu pitanja i vjerujemo da se možemo baviti ovom temom u pogodnom trenutku u budućnosti. Pakistan će u međuvremenu nastaviti podržavati sve napore usmjerene na jačanje dijaloga, konstruktivnog angažmana i međunarodne saradnje za napredak naših zajedničkih ciljeva.”
Prošle sedmice pakistanski premijer Khan nazvao je uvertiru američkog demokratskog summita “hladnoratovskim pristupom”, tvrdeći da Pakistan ne želi biti dio bilo kojeg političkog bloka u regiji, već umjesto toga želi igrati ulogu u premošćivanju jaza između SAD-a i Kine. Međutim, Khanove tvrdnje nisu otklonile strahove da je Pakistan praktički pružio podršku kineskom bloku odustavši od summita.
Mushahid Husain Sayed, senator pakistanske muslimanske lige Nawaz, rekao je da je vlada donijela ispravnu odluku da izostane sa događaja. Rekao je da vlada želi poslati poruku SAD-u da ne uzimaju Pakistan zdravo za gotovo i tretiraju ga s poštovanjem koje zaslužuje s obzirom na pomoć koju je Islamabad pružio SAD-u u Afganistanu što je stav koji ne dijele svi u Washingtonu.
Rekao je da je stav Bidenove administracije prema Pakistanu bio ili hladan ili neprijateljski i često ponižavajući, uključujući i posjetu zamjenice američkog državnog sekretara Wendy Sherman Indiji u oktobru kada je odbila posjetiti Islamabad. Mushahid je istaknuo da SAD nisu iznijele nikakve prijedloge za bilateralne odnose koji su okrenuti budućnosti, umjesto toga biraju da okrive Pakistan za svoje neuspjehe u Afganistanu.
“Po mom mišljenju, postojali su razlozi za izostajanje sa summita. Umjesto da zahvale Pakistanu što je evakuirao njihove građane i vrijedne saradnike iz Afganistana – šef CIA-e je lično posjetio Islamabad u tu svrhu – SAD je nastavio da žrtvuje Pakistan, slabo vodeći računa o svojim političkim neuspjesima u Afganistanu”, dodao je Mushahid.
Kina je prva podržala odluku Islamabada da odbije virtuelni sastanak na vrhu. Glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova i glavni direktor Odjela za informacije Zhao Lijian napisao je u twitu: “Pakistan je odbio prisustvovati summitu o demokratiji. Pravi željezni brat! Ljudi koji pretrpe najgore gubitke obično su oni koji pretjeraju, uključujući sve one koji misle da dovoljno kalkuliraju da igraju na “kratu Tajvana”.
Bidenova administracija razljutila je Kinu pozivajući Tajvan, koji Peking smatra odmetničkom pokrajinom, a ne samoupravnom zemljom, na summit o demokratiji.
Mushahid vjeruje da summit zapravo nije bio o promicanju demokratije, već je igrao na kartu demokratije kako bi izolirao Kinu i Rusiju. “Summit je koristio zastavu demokratije, ali je na dnevnom redu bila ideološka perspektiva hladnog rata za promicanje antikineske grupe”, rekao je on.
“Poznajemo reakciju SAD-a u prošlosti kada je Pakistan donosio odluke suprotne željama Washingtona. To se dogodilo u našoj politici prema Kini pod Ayubom Khanom 1960-ih ili nuklearnom programu pod Bhuttom 70-ih ili kada je Mian Nawaz Sharif testirao nuklearnu bombu 1998. godine. Ali kad god se Pakistan suočio s američkim sankcijama, na kraju smo izašli bolji.”
Podsjetio je da je 1960-ih, nakon američkih sankcija, Pakistan započeo domaći program proizvodnje za odbranu, a 1990. godine nakon Presslerovog amandmana, zemlja je izgradila vlastite nuklearne kapacitete. “U svakom slučaju, SAD bi trebale znati da put do mira, sigurnosti i stabilnosti u regiji ide preko Islamabada, a za SAD u regiji Pakistan je jedina opcija vrijedna razmatranja”, dodao je.
Washington je uputio pozivnice za 110 zemalja, uključujući Indiju, Pakistan, Maldive, Japan, Južnu Koreju, Australiju i Filipine iz azijsko-pacifičke regije. Samo četiri zemlje, Pakistan, Indija, Maldivi i Nepal, izabrane su za summit iz južnoazijske regije. Međutim SAD nisu pozvale Bangladeš.
“Jednu trećinu zemalja pozvanih na summit o demokratiji američki think tank Freedom House nazvao je ‘djelomično slobodnim’, uključujući Modijevu Indiju i Bolsonarov Brazil, dok su Turska i Šri Lanka, obje demokratije, kažnjene zbog svoje nezavisne vanjske politike”, tvrdio je Mushahid.