Mahdi Azizi
Današnji dan se u povijesti otpora može smatrati vrhuncem njegove evolucije i zrelosti koju su iznjedrila proživljena teška vremena; vremena koja označavaju kraj mita o nepobjedivosti Izraela.
Prvo pitanje kada se radi o razlozima obilježavanja Dana Qudsa jeste u čemu je značaj ovoga dana?
Da li je proglašavanje ovoga dana od strane utemeljitelja Islamske revolucije Irana tek puko obilježavanje da bi se ovjekovječile ove nacionalne i islamske relacije, ili se u tome mogu tražiti neke važnije pobude? Zbog čega je palestinsko pitanje i prije pobjede islamske revolucije imalo izniman značaj u koncipiranju puta i teorijskim postavkama iranske revolucije?
Da bi se razumjele ove nacionalne i islamske relacije treba analizirati i usporediti dva važna povijesna elementa. Prvo, promjene i vremenski kontekst u kojem je pobijedila iranska revolucija i uvedeno obilježavanje Dana Qudsa; i drugo, dešavanja koja živimo danas, 41 godinu, odkako se Dan Qudsa obilježava.
Prvo: situacija u regiji i u Palestini prije pobjede revolucije
Iranska islamska revolucija je pobijedila u uvjetima kad je došlo gotovo do brisanja Palestine sa geografske karte islamskoga svijeta.
Osim stalnih zavjera cionističkog lobija, ono što je više od svega situaciju učinilo beznadežnom jeste očaj i osjećaj posramljenosti regionalnih nacija usljed uzastopnih poraza arapske vojske od cionističkog režima. Razlozi ovih poraza leže u prekomjernom oslanjanju na etnicizam, te ignorisanju islamskoga sadržaja u izboru metoda borbe, kao i iskorištavanju palestinskog pitanja u političke svrhe od strane arapskih lidera. Napose što su arapski lideri kako bi osigurali svoju političku stabilnost izlaz vidjeli jedino u žrtvovanju ideala palestinskoga naroda.
Zemlje čije je političko ponašanje bilo rukovođeno jedino logikom jačanja relacija sa Amerikom i cionističkim režimom. Arapski lideri se u donošenju odluka i određivanju svojih političkih prioriteta nisu oslanjali na volju naroda, nego na želje cionističkog režima. Stoga su oni bili usredsređeni samo na zadovoljstvo Tel Aviva što je za rezultat imalo povlačenje i izdaju palestinskih ideala. I što god su ove arapske vlade bile poniznije prema Izraelu, to su više bile diktatorske prema vlastitome narodu.
Pokreti otpora u ono vrijeme jer nisu imali političkoga iskustva a niti su poznavali stvarne zahtjeve naroda u regionu i islamskome ummetu, a i zbog povezanosti sa taborima na istoku praktično nisu imali nikakvih postignuća.
Unutrašnja situacija također nije bila pogodna za Palestince. Sredstva i metodi borbe nisu imali velikoga efekta napose što je glavna Organizacija palestinskoga otpora u ono vrijeme postala dio projekta o kompromisu. Izvan granica okupirane teritorije Izrael je okupacijom arapskih zemalja uspio ojačati svoju sigurnost i rušenjem palestinskih kuća primorao je Palestince na iseljavanje te nastavio poduzimati genocidne korake. Jedino što su Arapi mogli učiniti bilo je objavljivanje saopćenja ili njihovi ‘plačni’ blijedi zahtjevi upućivani Međunarodnim organizacijama, pa čak i samom Izraelu da obustavi genocid. Premda su ove zemlje imale relacije na visokom nivou sa Informativnim i špijunskim službama cionističkog režima. Svi ovi faktori su doprinjeli stvaranju velike dezorjentiranosti i narodi u regionu usljed toga što nisu imali jedan stabilan i uspješan obrazac borbe su zapali u beznađe. Stekli su se uvjeti za prihvatanjem svih izraelskih zahtjeva naspram beznačajnih privilegija koje ni do danas nisu date Palestinskoj autonomiji, kako bi se osigurali preduvjeti za nestanak Palestine. S druge strane, zapadni i hebrejski mediji su nastojali da palestinski problem koji jeste islamski prioritet predstave kao izraelsko-arapski sukob.
Drugo: situacija nakon pobjede iranske revolucije
Bez dvojbe se može kazati da je pobjeda islamske revolucije Irana značila uspostavljanje nove epohe na sceni pokreta otpora ne samo u regionu nego i u svijetu. S druge strane, treba imati u vidu da Dan Qudsa nije samo jedno islamsko i nacionalno obilježavanje, već jedan strateški paket i vrijedan pojam za trasiranje budućnosti islamskih narodā i njihova tačka zajedništva i integracije. Može se kazati da su svi sadržaji političkoga islama i praktične borbe, kao i nade u budućnost u ozračju diskursa islamskoga otpora smješteni u paket zvani Dan Qudsa.
Ali šta se to značajno dogodilo nakon pobjede iranske revolucije da mi vjerujemo kako ta činjenica predstavlja novu epohu za Palestinu i region? Najvažnija stvar je formiranje jednog novog obrasca u regionu koji je bez oslanjanja na zapadni i istočni tabor uspio pobijediti jednu diktatorsku strukturu povezanu sa Zapadom. Tada se dogodilo da su se u Palestini formirale grupe otpora, ali ovaj put sa islamskim predznakom.
Formiranje Pokreta islamskoga džihada i Hamasa može se motriti na ovome fonu. Naravno ne radi se tu samo o nazivima i predznaku nego je došlo i do promjene u pristupu. Pod utjecajem diskursa islamske revolucije posegnulo se za novim metodama borbe što je kasnije, napose nakon 2006, proizvelo zapanjujuće promjene u političkoj literaturi i vojnoj regionalnoj ravnoteži. Promjenili su se sredstva, metod i mjesto borbe. Kamenje Intifade su postale rakete koje danas narušavaju sigurnost Izraela. Okruženje cionističkog režima je nesigurno. I ako su do jučer strahovali zbog otvaranja palestinske ambasade u Teheranu, danas trebaju biti zabrinuti zbog prisustva otpora i diskursa otpora na nekoliko metara od okupiranih granica.
Premda je Zapad stvarao stalne krize u region s ciljem slabljenja otpora, ali te krize ne samo da nisu splasnule moć otpora nego su proizvele nova iskustva i nove kapacitete tako da danas imamo snagu otpora, efikasno spriječavanje kao i snagu napada.
Kraj mita o nepobjedivosti
Današnji dan se u povijesti otpora može smatrati vrhuncem njegove evolucije i zrelosti koju su iznjedrila proživljena teška vremena; vremena koja označavaju kraj mita o nepobjedivosti Izraela. Danas 41 godinu od obilježavanja Dana Qudsa može se uočiti utjecaj onoga diskursa koji je zaiskrio u školi velikog zapovjednika kakav je Hadži Qasem. Promijenilo se političko i vojno ozračje, pa čak i regionalni mediji. Danas se u ozračju Dana Qudsa sve mijenja. I iz dana u dan će biti sve više onih koji ga podržavaju.
