Rijad Ahmetović solidarnost
PISjournal – Jako uznemiravajuće vijesti dolaze iz Francuske. Za neke je „ništa novo“ i očekivano, dok je za druge veliki šok.
Naime, francuski senatori su predstavili zakon po kojem će svaka kritika Izraela biti ilegalna – pa makar ona bila i najmanja.
Prema nacrtu zakona, svako ko bude iskazao bilo kakvu kritiku Izraelu i njegovoj politici u bilo kojem aspektu će dobiti veliku kaznu pa čak i pritvor.
Navest ćemo nekoliko primjera iz nacrta francuskog zakona:
“Svaka kritika i spominjanje izraelske okupacije će biti kažnjeno sa dvije godine zatvora i novčanom kaznom od 75,000 eura.”
“Svako ko bude negirao postojanja Izraela će biti kažnjen sa godinom zatvora i 45,000 eura.”
“Svako ko bude iskazivao mržnju prema Izraelu će biti kažnjen sa pet godina zatvora i 100,000 eura.”
Ovaj nacrt zakona je predstavljen u istom periodu kada su zapadne države optužene za dvolični položaj u međunarodnoj politici. Sa brojnim pro-palestinskim protestima koje su zabranjeni u većini gradova, postavlja se pitanje istinske slobode i vrijednostima kojima se kite ove države. Zakoni poput ovoga su ništa više od načina da se ućutka bilo kakva retorika, politički položaj i aktivizam koji je u korist palestinskog pitanja.
Francuska je 12. oktobra ove godine zabranila sve propalestinske proteste u državi. Unatoč zabrani, protesti su se ipak održali i francuska policija je poduzela brutalne mjere da ih sankcioniše.
Masovna hapšenja, udaranje civila na ulicama koji su nosili palestinske zastave i propalestinske transparente, gađanje civila iz vodenih topova i slično.
Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo su također implementirali restrikcije propalestinskih protesta i razmatraju opcije na državnim i nižim nivoima vlasti da zabrane svaki vid pro-palestinskog aktivizma. Ministrica unutrašnjih poslova Ujedinjenog Kraljevstva Suella Braverman je nazvala mirovne pro-palestinske proteste „marševima mržnje“ i želi zabraniti fraze poput „od rijeke do mora“ jer tvrdi da pozivaju na genocid nad Židovima.
Bez ikakve sumnje, mjere koje su zapadne vlade implementirali da ućutkaju svaki vid solidarnosti sa palestinskim narodom su prijetnja slobodi govora. Dupli standardi sa protestima i aktivizmom po pitanju Ukrajine nisu akumulirali ovakve radiklane mjere i bili su smatrani „slobodom govora u solidarnosti sa narodom pod agresijom“. Zašto je drugačije za Palestince?
Zašto je solidarnost sa narodom koji su pod okupacijom i bez države već 75 godina, koji su žrtva aparthejda i segregacije i koji trenutno preživljavaju genocid u kojem svakih petnaest minuta pogine jedno dijete od izraelskih granata problematična? Zašto se pro-palestinski aktivizam smatra antisemitizmom?
Ipak, da bismo najbolje razumjeli cjelokupnu situaciju, naročito na pitanje otvorenog ignorisanja genocida u Palestini, moramo razumjeti da Zapad osniva svoje djelovanje na dvoličnim standardima gdje nema humanosti – već strogi politički interes. Čovječnost je postala retorika i ništa više od toga. Solidarnost je postala zabranjena isto kao i kritike upućene agresorima. Ovako djelovanje zapadnih država je duboko ukorljenjeno u rasizmu, kolonijalizmu, islamofobiji i šovinizmu. solidarnost
Zastupnici „Velikog Zapada“ koji sebe predstavljaju kao garante ljudskih prava i sloboda su sami sebi kontradiktorni u praksi.
Za primjer Francuske, njihovi senatori nastoje predstaviti ovaj nacrt zakona kao mjere protiv antisemitizma, mada bitno je objasniti da kritika izraelskih zločina nije akt antisemitizma, već sloboda govora. Zašto se može kritikovati bilo koja vlada svijeta sem jedne, dok se svaka kritika Izraelu (pa čak i ona najmanja), smatra govorom mržnje i mora biti zabranjena?
Izrael nastoji koristiti etiketu antisemitizma kao štit od kritika i da na taj način utišaju svaki poziv na slobodnu palestinsku državu.
Oslobođenje države Palestine je prije svega jednakost i prava za sve ljude koji su stoljećima žrtve izraelske okupacije i nikako nije mržnja prema Židovima. Izrael je sam po sebi etno-teokratska država sa striktno jevrejskim prefiksom koji je osnovan na etničkom čišćenju i okupaciji palestinskih teritorija. Palestinski otpor i pitanje su integralne i građanske po samoj svojoj osnovi jer predstavljaju borbu za sve vjerske pripadnosti i etničke korpuse.
Ipak, Izrael kao favorit Zapada će uvijek dobiti njihovu podršku u opravdavanju zločina, dok se narod sve više opredjeljuje ka solidarnosti sa palestinskim slučajem. Vlada na jednu, narod na drugu stranu… ipak, interes pokreće politički svijet a od palestinskih mrtvih tijela, Zapad ne može izvući svoj interes.
Ekskluzivno PISjournal
