Daoud Kuttab
PISjournal – Brz pogled na vijesti s okupiranih teritorija mogao bi navesti normalnu osobu na zaključak da su Zapadna obala i Pojas Gaze na rubu nepovratne katastrofe – u roku od nekoliko dana, sedmica ili mjeseci – usred prijetnji totalnog etničkog čišćenja više od 5 miliona Palestinaca.
Izraelska novinarka Amira Hass je ove sedmice upozorila da je „sam opstanak palestinskog naroda između mora i rijeke sada u opasnosti“. U Haaretzu je tvrdila da aktivne snage stvaraju tu opasnost: izraelska vojna moć i institucionalizacija poslušnosti, oružja i nasilja kao zadanog modusa operandi – uz ravnodušnost prema paklu stvorenom u Gazi i sinergiju između vojske, vlade, vjerskih snaga i doseljeničkih milicija na Zapadnoj obali.
Ipak, uprkos izraelskoj retorici i brutalnosti, Palestinci odbijaju da budu namamljeni u bilo kakve akcije koje bi pružile izgovor za daljnje izraelske ratne zločine. Njihov nenasilni otpor i odbijanje da se predaju zastrašivanju također nameću cijenu Izraelu, a sve više zemalja počinje ići dalje od izjava i vršiti pritisak sa stvarnim posljedicama.
Niko ne bi trebao prihvatiti krokodilske suze izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, čija vlada nastavlja štititi zločince pogroma i promovirati projekte naseljavanja osmišljene da uguše palestinski suverenitet. Među njima je i nedavno najavljeni tender za E1 – inicijativu usmjerenu na podjelu Zapadne obale i blokiranje mogućnosti održive palestinske države.
Bivši palestinski ministar informisanja Nabil Amr istakao je da su izraelski napori propali, uglavnom zbog vitalne uloge samog palestinskog naroda. U nedavnoj objavi tvrdio je da je nemoguće da Izrael u potpunosti kontroliše Zapadnu obalu sve dok Palestinci drže svoju zemlju, ostvaruju svoja prava i nastavljaju se politički i društveno organizovati.
Dok se svijet često fokusira samo na svakodnevne ratne zločine, otkriva se druga priča – ona koja jasno pokazuje da Palestinci ne nestaju.
Pripreme za novembarske palestinske zakonodavne izbore dobijaju na zamahu. Palestinska izborna komisija kaže da se više od 85 posto podobnih Palestinaca na Zapadnoj obali registrovalo za glasanje. Gaza i Istočni Jerusalem također učestvuju u izbornom procesu, čak i ako njihove procedure za glasanje ne zahtijevaju iste korake registracije.
Aktivisti i politički lideri širom frakcija su zauzeti nominacijom kredibilnih kandidata i sastavljanjem koalicija uoči izbora 28. novembra. Na površini, Izrael želi da Palestinci reaguju na nasilje; ispod površine, Palestinci grade političku stvarnost koja se ne može izbrisati silom.
U Gazi se život pod vatrom nastavlja usred događaja koji signaliziraju promjenu dinamike. Po prvi put od 1967. godine, međunarodne oružane snage bit će raspoređene na okupiranim teritorijama, a očekuje se da će se početna grupa od 200 pripadnika proširiti na širi kontingent do 5.000 iz Maroka i uglavnom azijskih zemalja s muslimanskom većinom. Bilo da se gledaju kroz prizmu sigurnosnih aranžmana ili međunarodnog angažmana, ovi koraci naglašavaju da se era jednostranih odluka okupacije sve više osporava.
U međuvremenu, otpornost nije samo politička – ona je također ekonomska i kulturna.
Nakon ukidanja radnih dozvola za palestinske radnike nakon 7. oktobra 2023. godine, mnogi su ostali bez posla. Istovremeno, lokalni proizvođači suočili su se s ograničenjima u pristupu izraelskim tržištima zbog politike zatvaranja i pooštrenih kontrola. Došlo je do privremene nestašice proizvoda, ali se zajednica prilagodila oslanjajući se više na palestinska tržišta i lokalne lance snabdijevanja.
Ali rast palestinske poljoprivrede nije samo nusprodukt rata u Gazi. Godinama se namjerno udaljavalo od ovisnosti o izraelskim tržištima – kroz lokalne izbore za zaštitu domaće proizvodnje i smanjenje ovisnosti o robi iz naselja. Čak i pod stalnim ograničenjima koja ograničavaju rast, rezultat je bila veća samodostatnost.
Znaci otpornosti mogu se vidjeti i u javnom životu. Izložba umjetnina u Gazi održana 31. augusta okupila je umjetnike i ljubitelje umjetnosti. U sportu, tim iz Jabalije osvojio je prvo prvenstvo u odbojci Akademije mira, pobijedivši u finalu tim Alaa Jamal Al-Barsh rezultatom 3-1. Turnir je održan u zatvorenoj sportskoj dvorani Sportske akademije mira u kampu Halawa na sjeveru Gaze, a učestvovalo je osam timova koji su predstavljali raseljene osobe.
Na međunarodnoj sceni, palestinska košarkaška reprezentacija ostvarila je četiri uzastopne pobjede i plasirala se u drugi krug kvalifikacija za FIBA Azijski kup, a posebno se ističe impresivna pobjeda nad Maldivima rezultatom 168-78 – što je najveća pobjeda u historiji kvalifikacija za FIBA Azijski kup.
Svakako, ne smije se zanemariti mračna strana situacije. Palestinski otpor nije romantičan; on se podnosi uz stvarnu cijenu. Kada Palestinac bude upucan, on krvari i umire. Palestinci oplakuju svoje mrtve i pate kao i svako ljudsko biće. Ali njihovo iskustvo pod okupacijom naučilo ih je gorkoj istini: otpornost – utemeljena na predanosti zemlji, pravima i nezavisnosti – nije poricanje. To je strategija.
U 2026. godini, Palestinci dokazuju da okupacija može nanijeti bol, ali ne može izbrisati identitet, ugasiti organizaciju ili slomiti volju za slobodnim životom. Bez obzira da li sloboda dođe prije ili kasnije, Palestina će biti slobodna – jer je odlučni narod Palestine odbio da bude iščupan iz vlastite budućnosti. Svjetlo dolazi nakon najmračnijih sati.
