Makram Khoury-Machool

PISjournal –  Trebamo li početi tako što ćemo reći da u svakom narodu na Zemlji postoje dobri i zli, blagi i pokvareni, hrabri i kukavice, oportunisti i korumpirani – ali i oni koji daju i žrtvuju se? Da. Jer to je istina.

Ali zločini „čistocida“ (genocida i etničkog čišćenja) tokom protekle tri godine mnogo su toga razotkrili, iako palestinski narod nije izuzetak od ovog općeg ljudskog pravila.

U odsustvu palestinske nacionalne države s jasno utvrđenim geografskim granicama, nacionalni moralni teret pao je na palestinski kolektiv i pojedince koji žive na četiri glavna područja: Zapadnoj Palestini, okupiranoj tokom Nakbe 1948. godine; istočnom al-Qudsu, Zapadnoj obali i Pojasu Gaze, kao i na šest miliona palestinskih izbjeglica rasutih širom svijeta.

Iako Palestinci tokom posljednje tri godine trpe posljedice frakcijskih podjela i nedostatka jedinstvene komande, a kamoli nacionalnog rukovodstva, njihova nacionalna otpornost tokom „čistocida“ koji provodi cionistički režim počivala je na sposobnosti različitih dijelova društva da jačaju društvenu koheziju i kolektivnu odlučnost. U određenoj mjeri, javni intelektualci imali su važnu ulogu u jačanju nacionalne izdržljivosti, koja bi trebala djelovati kao brana protiv stvarne prijetnje. Pitanja poput opstanka, kako fizičkog tako i psihološkog, odvraćanja i ustrajnosti nisu pojedinačne, već kolektivne misije.

Podjele među političkim rukovodstvom pogodile su palestinsko društvo, koje se danas suočava s političkim, ekonomskim i društvenim teškoćama. Očuvanje kohezije predstavlja poseban izazov, naročito dok Palestinci u dijaspori pokušavaju postati dio političke formule, ali zasad bez većeg uspjeha. Nacionalno jedinstvo i ustrajnost moraju se graditi na nekoliko ključnih principa kako bi se odgovorilo na opasnosti nejedinstva i nedostatka međusobnog povjerenja.

Uprkos cenzuri i blokiranju pro-palestinskog sadržaja, pojavio se relativno snažan korpus alternativnih medija koji pomaže širenju palestinskog nacionalnog narativa. Međutim, negativna strana te pojave jeste prisustvo „ubačenih glasova“ koji djeluju kao instrumenti vanjskog psihološkog rata. Suočeni s tom opasnošću, Palestinci ipak pokazuju ogromnu izdržljivost, što govori upravo o dubini njihovog uvjerenja u vlastitu stvar.

Postoji veza između nedržavnih aktera koji nastoje oslabiti palestinski moral i pojedinaca koji djeluju kao njihovi agenti, uglavnom ne otkrivajući ko njima upravlja ili ih finansira. Zbog toga postoje izdajnici i kolaboracionisti, kukavice i sljedbenici, sebični pojedinci obuzeti svojevrsnom psihološkom izdajom koja im ne dopušta da vide ništa izvan vlastitih uskih interesa. Tu su i oportunisti koji nastoje ostvariti ličnu korist čak i iz naše patnje u najtežim okolnostima, kao i korumpirani pojedinci koji iskorištavaju tuđu patnju i nacionalnu stvar radi vlastite koristi. A tu su i lažljivci i falsifikatori – oni koji padaju na svakom ispitu!

Takvi ljudi postoje. Neke od njih poznajemo lično i po imenu. Neki se uopće ne trude sakriti svoj identitet. Oni predstavljaju odvratnu pojavu od koje se zdrave i časne duše instinktivno povlače. Takvi ljudi postoje svuda i u svakom društvu, iako se palestinski narod nalazi u jedinstvenim i izuzetno teškim okolnostima.

Njihovo postojanje ne smije se negirati, ali im se također ne smije dopustiti da postanu jedina – ili dominantna – slika svakodnevne borbe palestinskog naroda.

S druge strane – i to u ogromnoj većini – palestinski narod ostaje patriotski, častan i prepoznatljiv po svojoj nepokolebljivoj odanosti vlastitoj stvari.

Tu su oni koji svoje vrijeme daju bez ikakve naknade, koji podržavaju potrebite, pomažu slabima i strpljivo, odano i diskretno brinu o ljudima i njihovim potrebama.

Tu su oni koji žrtvuju svoju udobnost, zdravlje, novac, vrijeme i budućnost; oni koji daju ono što mogu čak i kada imaju vrlo malo; oni koji izdržavaju, ostaju postojani i nastavljaju davati uprkos vlastitim ranama.

To su ljudi koji čuvaju zavjet, drže se zemlje i svog konačnog prava te pokazuju hrabrost – hrabrost koja se ogleda u njihovom srcu, strpljenju i postojanosti, i koja se potvrđuje kako riječima tako i djelima.

Većina se bori i žrtvuje, a mnogi to čine u tišini i tajnosti. Oni znaju cijenu žrtve i plaćaju je iz dana u dan, potpuno diskretno – u kampu, gradu, selu, domovini, a posebno u egzilu – jer je cijena velika, a iskušenja brojna.

To je pravo lice palestinskog naroda: strpljiv, ustrajan, postojan i velikodušan narod koji se ne umara niti slama uprkos „čistocidu“ i koji ne prodaje svoju stvar, bez obzira na to koliko vremena prođe i koliko teška iskušenja postanu.

Izdajnici, oportunisti i korumpirani predstavljaju odvratnu manjinu. Većina je živa domovina koja pulsira davanjem i žrtvovanjem.

Kao što je prvi palestinski šehid, Isus Krist, rekao u al-Qudsu: „Niko nema veće ljubavi od ove: položiti svoj život za svoje prijatelje.“

A kako je navedeno u suri Er-Ra’d (Plemenitom Kur’anu): „A što se tiče pjene, ona nestaje, odbačena; a ono što koristi ljudima ostaje na Zemlji. Tako Allah navodi primjere.“

A u savremenoj historiji, u najmračnijim okolnostima revolucije, Lenjin je rekao: „Ova disciplina [revolucionarnog patriote] održava se, iskušava i jača prije svega klasnom sviješću avangarde proletarijata i njenom predanošću revoluciji, njenom ustrajnošću, samopožrtvovanošću i herojstvom.“

U budizmu je naglasak također stavljen na moralne, duhovne i psihološke dimenzije: na dobrovoljno odricanje od sopstva i njegovih vezanosti, motivirano saosjećanjem i mudrošću, s ciljem ublažavanja patnje i postizanja oslobođenja za sebe i druge.

Oslobađanje od ega i vezanosti podrazumijeva spoznaju da je „sopstvo“ iluzorno (anatta). Istinska žrtva sastoji se u neprekidnom odricanju od vezanosti za tijelo, imovinu i društveni status, kao i u odbacivanju ljutnje, zavisti i neznanja.

Prihvatanje svih ili nekih od četiri navedena skupa vrijednosti moglo bi pomoći stvaranju nezvaničnog, ali vidljivog moralnog i intelektualnog autoriteta koji bi bio sposoban okupiti naciju, makar i samo simbolično.

Ako sposobnost zvaničnog nacionalnog rukovodstva nije dovoljna za suočavanje s negativnim unutrašnjim elementima, onda bi i autentični segmenti društva trebali djelovati kako bi razotkrili i suprotstavili se narativima i mehanizmima „pete kolone“. Na taj način mogli bi pomoći u zaštiti palestinskog nacionalnog identiteta kroz jasne i nedvosmislene poruke. Takav napor mogao bi poslužiti kao zdrav protivotrov u ovim presudnim okolnostima.

Izvor